Zašto ljudi uopće putuju?
Baš gledam danas Instagram jedne cure koju poznajem i ona je već treći put otišla na neko udaljeno otočje.
Onda pričam jučer s jednom djevojkom i kaže mi da se osjeća kao neka potpuno nova osoba na svojim putovanjima i da špara novac ne bi li još putovala
Onda recimo Ateist koji štedi novac na putovanja, a sve ostalo je zbog toga stavio u drugi plan

Ovakvih sličnih primjera ima još, svakako ih nabrojite ako se sjetite

Čini mi se da ljudi putovanjima žele u sebi osjetiti neku drugu osobu koju u svakodnevnim obavezama ne mogu pronaći. Žele vidit da više vrijede nego ona svakodnevna osoba sa svojim problemima

I ja sam imao isto viđenje putovanja prije jedno 5/6 godina kad sam stvarno dosta putovao, ali sam nakon jednog od putovanja shvatio kako sam opet ista nebitna osoba 4/5 dana nakon što se vratim s putovanja

Ovdje sam onda odlučio da više neću putovat jer mi neće riješit probleme koje imam. Tad sam krenuo čitat knjige, razumijevat i počeo puno više uživat u svakodnevici. Odem tu i tamo na izlet na par dana negdje u planinu, more ili pradomovinu, ali tjt

Zato mi je dosta fascinantan primjer ove cure koja istražuje udaljena otočja. Meni se čini da je to asocijacija pronaska kraja svijeta i potpunog zaokruženja sebe. Ali ako joj se sviđa neka joj

Što vi mislite o putovanjima? Što ona za vas predstavljaju?

Promjena okruzja je bitna i to daje dinamicnost zivotu, sto je jedna vazna stvar koja se dogadja na putovanjima. Vecinom se stedi za putovanja i tih nekoliko dana se zivi nesputano, bez svakodnevnih problema i svojevrsni je psiholoski bijeg iz svakodnevnih problema.
Dalje, covjek zadovoljava potrebu da se udalji od ljudi koji ga svakodnevno okruzuju - obitelji, kolega na poslu, susjeda i kruga prijatelja.

I dozivljaj putovanja se prozivljava nekoliko tjedana prije putovanja - planiranje, kupovanje karata, istrazivanje lokacija, raspitivanje o lokacijama, diskusije s prijateljima i kolegama (faza iscekivanja - koja isto ispunjava ljude srecom), plus barem 10- tak dana poslije putavanja, sabiranje dojmova, pricanje prijateljima i kolegama dozivljaja s putovanja.

Mozda su putovanja precijenjena, vjerojatno jesu, ali daju tu neku dinamicnost zivotu (dok ne budu preucestala).

Uspomene s putovanja su meni neizbrisive u sjećanjima. Zato volim putovati. Volim upoznati neku drugu sredinu, povjest i kulturu. Probati drugačiju hranu. itd itd

Kad se osamim često prebirem po lijepim sjećanjima i putovanja su dijelom toga u preko 70%. U fazi sam života gdje si mogu štošta priuštiti lijepo, znaci riješeno stambeno pitanje i privatni život, karijera i posao. Šta čovjeku još treba, osim vidjeti svijeta i učiniti si po volji.

Koja ti je pradomovina?

Valja ić u zemlje koje su lošijeg socijalnog i materijalnog stanja nego što su RH ili BiH, čisto da se vidi da kod nas nije tako loše.

Ja sam putovao najčešće zbog hrane, volim različitu kuhinju.

Volim i povijest ali rijetko na putovanju ju istržujem, tek kad sam u autobusu u prebačaju iz grada u grad navijem lekciju iz povijesti o toj zemlji.

Ne bi štedjela pretjerano i odricala se stvari u svakodnevnom životu da bi negdje otišla. To mi je ono bezveze. Ok je pripaziti na financije, to pozdravljam. No da bi sebi uskraćivala neke stvari u svakodnevnici zbog putovanja, to ne. Ne pretjerujem s luksuzom i ne plaćam luksuzne hotele po nekoliko tisuća. A ne uzimam ni prejeftine verzije, da dovučem neke žohare po povratku. Znaci trudim se “živjeti na putovanju” kao sto živim i kuci.
Volim “aktivne” odmore. Ležanje pored bazena icjelodnevno zderanje pored bazena s pijanim Rusima, nije moj djir.
Planiranje volim. Ugodnije je kupiti neke karte online, da se ne zajebavas čekati u kilometarskim redovima.

U julu idem:

Madeira, eine autonome Region Portugal, ist eine Gruppe von 4 Inseln vor der Nordwestküste Afrikas. Sie ist besonders für den gleichnamigen Wein und das warme, subtropische Klima bekannt.

Planiram unajmiti auto i obići sve natenane. Priroda je fenomenalna. I moj odmor iz snova. Puno šetnje, penjanja i aktivnosti. Plus svega ugodna temperatura.

Evo ova cura je baš sad na Madeiri hahahaha

Meni putovanja uopće nemaju smisla te mislim da je to samo način da na neko vrijeme ne vidiš loše strane svog karaktera i da pred drugima pokažeš dobre strane svog karaktera
Doduše, možda sam u krivu

Zborno područje Tomislavgrad <3

Ne putujem ako ne trebam zbog nečeg. Smatram putovanja gubitkom vremena.

E to dobro kažeš
Meni je recimo Grčka bila najveći šok
Očekuješ više manje sređenu zemlju, a ono dođeš tamo i vidiš da je sve nesređeno, ljudi upadljivi, sve zbrda zdola
Baš mi je pala u očima kad sam bio tamo

Madeira izgleda fenomenalno. Priroda je super! Plus klima! Idealno za aktivan odmor.

Kakve veze ima karakter i lose/dobre strane? Misliš sto pobjegneš od svakodnevnice? Ili sto?

Ne pravim panično slike i ne objavljujem ih na društvenim mrežama. Da bi pokazala da sam “negdje”. Ali volim se slikati na nekoj destinaciji i staviti sliku na signal kao profilnu recimo.

Svuda ti mozes vidjeti nešto negativno. Evo recimo Barca je 2023 dobro “ pocrnila” u odnosu na 2019. A i Rim!

Ne mogu podnijet tu nametljivost i besmislenost razgovora u Grčkoj
Samo se nađu da bi se našli, bez ikakvog većeg smisla
Kod nas te bar čovjek sasluša kad pričaš, a tamo blabla
Nigdje nisam to doživio
S Talijanima i Španjolcima sam odličan, ali jedino mi je ovo slično možda Srbima

Srbi žao mi je što vam javno kažem, ali i vi volite pričat bez nekog smisla i značaja s nametljivosti

Glupo mi je to ići u turistička mjesta i diviti se zgradama ili u hotel pa se kupati u bazenu. Kad ideš poslovno onda isto ništa ne stigneš previše, a kolege najviše zanima samo gdje je najbliži alkohol i krkanluk. Volim ići na neka mjesta gdje nema turista i još ako imaš nekog lokalnog da te vodi i ne žali svoje vrijeme, nema boljeg od toga. Ali to mi je uspjelo samo dva puta u životu , ne računajući ex-yu zemlje gdje je još ima toga da kad dođeš kod nekoga poslovno, on ti se ponudi na cijeli dan.

Otprilike. Kad sad imao želju, nisam mogao, mladost prošla u ratu, poslije me nije zanimalo. Obilazak obitelji u Hr max domet.

Samo jedna parcijalna opaska- radi se i o psihološkom profilu.

Generalno, ekstroverti, koji žele promjenu i koji dosta doživljavaju svijet kroz susrete i kontakte, vole putovati (stavimo na stranuu druge motive).

Introverti koji imaju razvijenu imaginaciju, a napose inteligenciju- nemaju potrebe za tim. Primjer su filozofi kao Spinoza i Kant, koji su se jedva maknuli iz grada, a i ostali filozofi kao Hegel i sl. išl su nekamo jedino ako su morali.


Dakle, ako je nekom zanimljivo iskustvo vizualni i komunikacijski podražaj, taj je više za putovanja; oni kojima je mentalno procesuiranje primarno i ne haju previše za kontakte i za druge krajolike- oni baš nisu raspoloženi za putovanja.

Ima iznimaka, naravno.

Jako dobar komentar, sviđa mi se

Prema mojemu iskustvu sa "djevojkama koje putuju u daleka područja", tu je važan i seksualni moment.
Djevojke se žele osloboditi stega društva i otići u udaljene predjele gdje ih nitko ne poznaje kako bi "eksperimenirale sa vlastitom seksualnošću" bez osude okoline. Netko može reći da većinom putuju ženske koje su i u svom mjestu prilično "slobodne" pa da im u tom smislu nije od potrebe ići u druge zemlje, ali ovdje govorimo o jednom potpuno drugom levelu ženskog oslobođenja, maksimalnog oslobođenja kroz maksimalno oslobođenu seksualnost.

Da se nešto šire kaže o temi.

1. ljudi putuju oduvijek, vođeni raznim motivima. Ovdje je, mislim, isključeno ono što je vodilo kroz povjest, a to su gibanja radi sigurnosti, potraga za boljim životom, materijalna nestašica i gola nužda. Dakle, radi se o turističkim putovanjima i onima gdje nema profesionalne, poslovne ili druge prisile.

2. postoji više kategorija ljudi koji vole putovati na taj način>:

* neki idu da vide svijet jer ne znaju što će sa sobom. Pitanje na kvizu što ćete raditi ako osvojite milijun često dobija odgovor- otići na put oko svijeta. Odgovor zapravo znači da bi osoba, uvučena u besmislenu monotoniju egzistencije, htjela i željela da joj se rutinerski život promijeni u nešto uzbudljivo, očaravajuće, novo i ispunjeno, jer misli da će promjena okoline spuniti šupljinu koja je u njima samima. Rekoh već da imaginativno i mentalno slabije razvijeni ljudi očekuju da im "svijet" ponudi neki ispunjeniji život.

Budući da većina čovječanstva spada u tu kategoriju, onda to ne začuđuje.

* valja napomenuti da se to odnosi jedino na bogatiji zapad. Siromašnije zemlje, a to je većina, nemaju s tim posla; također, bogatija istočna Azija (koreja, japan) ide na putovanja često u grupama kao turističko- kulturno hodočašće, napose po kulturom bogatim zemljama Europe. Otud i legendarna slikanja kamerom (prije pametnika) Japanaca u Sikstini i sl.

* kolektivni turizam često ima cilj jasan- kulturni, vjerski. Npr. neki moji poznanici su prošli preko agencija, nekad u grupama (autobus) Skandinaviju, Rumunjsku, Indiju, Grčku, Španjolsku, Francusku...i to poglavito s ciljem posjete kulturnim i povijesnim znamenitostima. Drugo su pak neurotski praznoglavci. Neki lik kasnih 30ih, pun love jer mu stari kao građevinski poduzetnik uma novca kao blata, besciljno luta s pajdašima po Japanu, Americi...po 2 tjedna s društvom bogatih ljenčina koji isto nemaju ni karijere ni posla, nego blesave bogate roditelje na kojima parazitiraju.

* da spomenem i navedeno, sex turizam. iako češći kod muškaraca, i to po zemljama jugoistočne Azije, postoji i kod žena. Kad je organizirano, to se bogate bjelkinje iz sjevene Amerike i Skanmdinavije idu yebavati s crncima na Karibima.

Podvrsta su dezorijentirane zapadne moderne žene (dakle ne Azijatkinje, a ni pripadnice drugih kultura). Ono što je Bobovac napisao je točno, no odnosi se samo na dio takvih žena, uglavnom mlađih. Idu po egzotičnim destinacaijama da se yebavaju i to im je praktički jedini cilj. Šira kategorija uključuje epl, a to su u manosferi/muškoj sferi, izrugivali kao fenomen- naime, bestseler neke Amerikanke "Eat, pray, love" opisuje autobiografski kako je napustila muža jer je bila "neispunjena", pa je otišla i bivala po Indiji u potrazi za duhovnošću, Italiji kao gurman (hrana) i negdje na Polineziji je upoznala novu ljubav života, mislim d aje bio neki brazilski ili portugalski bezveznjak. Knjiga je bila golemi bestseler, niz blesača je napustio obitelj i krenulo u potragu za srećom negdje drugdje, a snimljen je i film s Juliom Roberts.

U zbilji se završilo da je autorčina ljubav propala i ona je završila kao olinjala lezbijka s nekom sličnom.

Bobovac je posebno u pravu za neke skupine, npr. mlade Britanke poznate su po tom što idu ne samo u neke egzotike, nego i Cipar i kod nas, da se nekontrolirano opijaju i yebavaju bez ikakva jačeg smisla i motiva, nego kao životni stil. Po tom su ozloglašene, kao i dobar dio takvih žena iz anglosfere i Skandinavije, dok ih je iz Francuske ili Italije zanemariv broj.
Dakle, ovdje bih eliminirao putovanja radi kulture i ona ciljevita (npr. ima ljudi koji ne putuju, nego imaju cilj da odu na krajs vijeta i planinare po poznatim visovima, pa je to odlazak u napornu i za njih uzbudljivu avanturu planinarenja).

Sumarno- putuju ljudi koje ili ne drži mjesto, ili nemaju psihološki profil da im je način života ispunjujući tu gdje jesu. Žele zanimljiviji i bogatiji život i misle da će im se on nekako ostvariti na drugim, često kulturološki posve drugačijim podnebljima. Misle da će sreća i ispunjenost doći izvana, promjenom klime.

Putovanja su super stvar.
Jednostavno gledaš stvari drugim očima kad se vratiš doma, vidiš ih na neki nov način.

Pa pogle ovo
https://loiclagarde.com/old-town-of-lub ... tage-site/
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/ ... g_BW_4.JPG
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/ ... hloss3.JPG
https://entdecke-deutschland.de/wp-cont ... 0x958.jpeg
https://www.historyhit.com/app/uploads/ ... jpg?x28004

https://www.gitanviaggi.it/wp-content/u ... i_pb-1.jpg
https://www.frommers.com/system/media_i ... 1696124353

https://imagedelivery.net/0LMYosKeo5o-L ... jpg/w=1200
https://media.istockphoto.com/id/137201 ... qhYnnTMmw=
https://dynamic-media-cdn.tripadvisor.c ... h=1400&s=1
https://media.tacdn.com/media/attractio ... /b1/2c.jpg
https://www.telegraph.co.uk/content/dam ... amanca.jpg
https://www.spain.info/.content/imagene ... 585064.jpg

https://visitestonia.com/images/3536883 ... allinn.jpg
https://media.cntraveller.com/photos/65 ... 377132.jpg
https://www.spain.info/.content/imagene ... istock.jpg

https://s1.it.atcdn.net/wp-content/uplo ... hedral.jpg
https://www.spain.info/.content/imagene ... 171812.jpg

https://www.spain.info/export/sites/seg ... 54_xxl.jpg
https://www.historyhit.com/app/uploads/ ... jpg?x28004
https://media.istockphoto.com/id/597273 ... X75wWQcys=
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/ ... 2021-2.jpg

https://www.vivernocentrodeportugal.com ... b69fa6.jpg
https://cdn-imgix.headout.com/media/ima ... aserta.jpg
https://tourismmedia.italia.it/is/image ... 1&fmt=webp
https://artemilia.it/wp-content/uploads ... rara01.jpg
https://imagedelivery.net/0LMYosKeo5o-L ... jpg/w=9999
https://media.istockphoto.com/id/135423 ... 4U_8vnGLY=
https://lp-cms-production.imgix.net/201 ... ormat&q=75

https://usercontent.one/wp/www.e-travel ... 1704922323
https://www.costacruises.eu/content/dam ... medium.jpg
https://www.olemissalumni.com/wp-conten ... ne_WEB.jpg
https://i0.wp.com/tickettoutopia.com/wp ... C560&ssl=1
https://thumbs.dreamstime.com/z/view-mo ... 588382.jpg
https://content.r9cdn.net/rimg/dimg/63/ ... yhint=1496

I još gomila toga...

Vidio sam u detalje Sikstinsku kapelu koju sam proučio i prije iz monografija.

Ne sjećam se da je iskustvo fizičke nazočnosti nešto bitno poboljšalo.

Treba proputovat Domovinu prvo. Ovi neki što putuju svijetom i slikaju se za Instagram uz venecijanske gondole i kineski zid nisu vidili 99% Hrvatske.

Pa, nek ljudi putuju, taman i ta nada da će iskusit drugačiji život, zavaravanje da će upalit neka šok terapija, je ok razlog. Ljudi se imaju pravo nadat, nada zadnja umire. :)

Ja sam se naputovao vrlo udaljenih krajeva po raznim kontinentima, eto to je korisno kao zaista vrlo jeftina “tema za razgovor” koja doživotno ostaje; ali mi je to danas naporno, također sam se fokusirao na dubinsko istraživanje pojedinih nasumično odabranih tema, a to se može i lokalno. Za svoju dušu, često idem posve sam, foksiran (bez opuštenog mozga i mašte nema doživljaja), ili u intimnom društvu koje će s entuzijazmom prihvatiti moju lidersku Indiana Jones poziciju dok se hoda i “istražuje”.

Turistička i razvikana mjesta me posebno ne privlače, danas je svijet toliko globalan, sve je poslikano, sve je klišej, sve je naporno, Eiffel je naporan, “turistički” objekti po NY su naporni, svaki objek znaš prepoznati iz 1000 kutova, sve je “spoiled” filmskim riječnikom rečeno.

Remek-djela su ok, znaju biti puna detalja, ne kažem da su svi klišeji bezveze,ali onda me interesiraju detalji, detalji. Zanimaju me samo remek djela inženjerstva i arhitekture, dakle dizajn sistema ; slikarije i kiparije minimalno, praktički 0.

Meni nije zabavno otići negdje na MachuPichu pa onda kao “vau, baš je kao na slikama”, ili tražiti poziciju gdje izgleda kao na nekim klišej slikama pa se odatle slikati za Instagram, to meni ne treba. Mada razumijem da je to postao statusni simbol za sirotinju, sve ok nek svatko radi što hoće.

Mada ajde, pravi arheološki ostaci ili stari objekti su interesantni jer imaju priču, i uvijek mi je fascinantno zamisliti kako je određena grupa ljudi, s određenim dostupnim resursima, tehnologijama, znanjem; uspijevala nekako konstituirati društvo i organizirati se, podijeliti rad, management svega toga itd. Zapitam se koju ulogu bi igrao u jednom takvom društvu (vjerojatno neki vješti ali pomalo lijeni zanatlija ).

Zanima me “dizajn sistema”, da se tako inženjerski izrazim.

Istraživanje. Pa taman odabrati neki detalj i proučiti ga u dubinu, dok ti ne dosadi, pa pređeš na novi. To je neka adhd cikličnost.

To je isto putovanje ilitiga “jurney” u neki novi svijet.

Ali generalno mislim da su motivi putovanja:

- pokušaj odmora
- pokusaj privremenog bijega
- pokušaj neke šok terapije
- istraživanje (za adhd)
- otvaranje novih informacija za SVA osjetila (čitanjem ili gledanjem u slike ne možete iskusiti vrući pijesak između prstiju negdje u pustinji, žeđ, podignuti kamen iz hladnog potoka, pohlepno ushićenje kad vidite neku jeftinu dranguliju proizvedeno jeftinom lokalnom radnom snagom i mislite da ste dobro prošli kad ju kupite)
- zarada (biznis putovanja su legitimni oblik putovanja)

Najbolja su putovanja koja nisu iz vlastitog džepa, jer ne ostavljaju traumu i doslovce nemaju financijski downside (osim gubitka vremena), za takva putovanja se vežu samo pozitivna sjećanja, i nemaš nikad razočaranja jer ništa nisi ni platio pa nemaš ni očekivanja.