Nigdje ne piše da se sluh i vid moraju vratiti pod kontrolu svjesnog centra mozga istovremeno kad i vraćanje kontrole rukama i nogama.

U instrukcijama za uporabu piše da otprilike u isto vrijeme se prespoji, ali očito nekim ljudima ponekad zašteka.

Pa im se vrati vid i sluh prije kontrole udova, i onda počnu paničariti da vide i čuju a ne mogu se pomaknuti.

Mislim da se nikome nije desilo da “prespajanje” kontrole udova toliko dugo traje da se “internet” nikad ne vrati. Pa da ostanu trajno paralizirani.

Nekim ljudima otme se kontrola udova prije sluha i vida, pa hodaju okolo u snu (mjesečarenje).

Znači ovo je ustvari oblik mjesečarenja.

Trebaju biti sretni i znatiželjni, što imaju jedinstvenu priliku na par sekundi doživjeti u svjesnom stanju mehanizam kako mozak tijekom sna isključi vezu s rukama i nogama, i ostanu samo refleksi.

Veza je očito isljučena, jer bi u krevetu mlatarao nogama, kako hodaš u snu.

Da bi se kvalitetno odmorio, očito se 90% toga poisključuje.

H rvatski dijalektizmi copri(je), čare, čari, čarke, čini, kl(j)uke, nagazi,
nameti, naštrapi, naude, podreke, posljedice, škontraduri, ureki, vračke,
vradžbine, v(u)reki, v(u)roki, zavaroki i ždrake povezani su s grčkim
ophtalmòs báskanos/phtoneros, latinskim invidi/obliqui/oculi maligni/urentes
i arapskim ain – u značenju ‘oko’, a misli se na zao pogled i/ili zlo djelovanje
božanstava, demona, duhova i pojedinih ljudi u(b)rečljivki / uročnica /
promjernica ili u(b)rečljivca / uročnika / promjernika, uz izrečene ili
pomišljene zle želje usmjerene prema nekome živom biću. Ubrajaju se u
temeljne i najrasprostranjenije čarolije mediteranskoga kulturnog kruga.
»Onoga, koji taj isti lik začara: hrđav obraz, zao pogled, zla usta, zao
jezik, zle usne, škodljiv otrov – duše nebeski, ureci! Duše zemlje, ureci!«
peto je zaklinjanje Asurbanipalova asirskog prijevoda jednog haldejskoga
magijskog djela iz 7. st. pr. Kr.

»Prema Plutarhovu shvaćanju, osjećaji kao
što je zavist djeluju na konstituciju ljudskog tijela i proizvode štetne tvari
koje najčešće isparavaju kroz oči« . I rimski
legionari strepili su od urokljiva barbarskog pogleda. Spominju ih Stari
zavjet, Kabbala, Talmud, Kuran, antički i srednjovjekovni tekstovi.

Na hrvatskom se tlu najčešće pripisivahu neudatim ili nezadovoljnim ženama
neuobičajena izgleda i ponašanja: mrzovoljnim, starim i brkatim babama,
co(m)pernicama / čara(tanka)ma / krstačama / strigama / štri(n)gama
/ vješticama dvostrukih zjenica, prodorna pogleda, sraštenih obrva i riđih
vlasi te lijepim djevojkama, morama i vilama. Za te se osobe mislilo da
imaju urođene psihičke moći koje mogu nanijeti uglavnom zlo, rjeđe i dobro
(Haviland 2004: 369, 371). Čl. 10. Zakona hrvatskog sabora iz 1609. pozivao
je hrvatsku vlastelu na njihovo hvatanje i kažnjavanje (Matasović 1918:
4-11, 13, 15, 20, 45, 50, 51), što potvđuje da vjerovanje u vještice ima ulogu
društvene kontrole

Stari Slaveni poimali su ih kao demone odvojene od svojih nositelja,
udaljene od kultiviranog područja i donesene lošim vjetrom, usmjerenim
pogledom ili pohvalom .

Vjerovalo se da su njihovi nenamjerni uzroci

nesretan dan rođenja,
odbijanje od sise, nezgoda kod krštenja, propušten pozdrav »Pomoz’, Bog!«,
očne i kožne bolesti, pretjerana askeza, priviđenje, gledanje kamena mudraca,
štapa i mjeseca,

a namjerni

uriniranje, brojenje, gledanje kroz prozor, granje,
raširene vlastite noge i unatrag,

te da
izazivaju tjeskobu, glavobolju, nesanicu i grčeve, prerastaju u oboljenje i
mogu završiti smrću.

Izrazito su im podložne lijepe osobe, spavači, noćni
putnici, mladenci, rodilje i novorođenčad.

Odnosi ih dobar vjetar, a odbijaju
periodička obredna praksa i žrtve, amuleti/apotropeji – iscrtani simetrični
znakovi, propisane verbalizacije (molbe, bajanja, mašale, brojalice, pjesme u
sroku, izgovori, zagovori, zaklinjanja, molitve), zapisi slova/brojki, amajlije/
gorgoneioni – nacrtana oka (npr. starozavjetni trokut s okom u krugu),
zavjeti, darovi, zabrane, tabui i iscjeljivanje .

ao žensko biće koje, pretvoreno u
razne oblike, dolazi moriti čovjeka, odnosno smetati mu u snu.
Mora se percipira kao živi član neke zajednice koji noću dolazi
ljudima sjedati na prsima oduzimajući mu miran san, a samim
time i snagu za naredni dan te aktivnosti koje taj dan sa sobom
donosi. Mora je dakle osoba (uglavnom žena, iako literatura
bilježi i pokojeg muškarca) koja ima posebne moći koje su
najčešće određene specifičnim rođenjem (u crnoj ili crvenoj
placenti). Njezino djelovanje nije ambivalentno - ona uglavnom
negativno djeluje na onoga na koga se okomi.

Mora je živa žena, što dolazi noću da siše ljude. Kad se
osjeti da siše, treba samo rakatačem preći preko zida i
drugi dan će se u selu poznati mora, imat će izgrebano
lice.
(Usp. Mate Balota:„Tijesna zemlja: roman iz istarskog narodnog
života“, Amforapress, Pula, 1946.)

Sito i rešeto jedan su od apotropeja koji se koriste protiv vještica i
mora. Naime, imaju nebrojeno rupica, a prema nekim narodnim
vjerovanjima vještice i more ne mogu ništa postići, niti zla uraditi
prije nego li prebroje sve rupice na situ ili rešetu

Fantastična i čudovišna morfologija more u narodnim
vjerovanjima odvodi njezinu dušu u različite sfere. Ponekad u
tijelo mačke, ponekad u tijelo muhe ili noćnog leptira. Iako
prilikom terenskog istraživanja nisam naišla na vjerovanja o
seljenju morine duše u tijelo muhe, mišljenja sam kako je zgodno
spomenuti i tu njezinu „selidbu“ jer je vjerovanje u isto rašireno u
svim dijelovima Hrvatske

U Popovićima sam zapisala kletvu, kako ju je nazvao kazivač,
koja se ponavlja tri puta a služi otkrivanju more ili mure nakon
njezina zatvaranja u bocu:
Ne mogla ti ni s*ati ni pišati
dok ujutro ne došla mene nešto pitati.
Kletva se izgovara jako brzo ujutro, dok je žena koja je po noći
navodno morila još u prostoriji i koja traži neki predmet. Za njom
se potom bacao nož

Sito i rešeto jedan su od apotropeja koji se koriste protiv vještica i
mora. Naime, imaju nebrojeno rupica, a prema nekim narodnim
vjerovanjima vještice i more ne mogu ništa postići, niti zla uraditi
prije nego li prebroje sve rupice na situ ili rešetu

Zbog osobnog iskustva prije 15-tak godina, slobodno se može reći i traume, pokrećem ovu temu.

Što znate o paralizi sna? Imate li osobnih iskustava sa ovom pojavom, fenomenom koji i nije baš dobro proučen u medicini?

Više me zapravo zanima koji je vaš stav, da li je to duševna, fizička ili spiritualna pojava?

Meni se dogodilo samo jednom, no imam poznanika koji se povjerio da mu doslovno succubus( uopće ne znam kako mi taj entitet zovemo) skoro svaku večer sjedi na grudima, grebe po licu, demonske zvukove ispušta itd. Momku je 35 godina, nikad nije ni čuo za takve stvari, mislio je da se to samo njemu događa.

:zubati