Nemoguće je i nepotrebno nabrajati sve loše strane, a napose one koje se tiču svjetskih procesa.

No valja nabrojati upravo nepojmljive slabosti hrvatskga mentaliteta i koje priječe razvitak hrvatstva

1. nizak stupanj nacionalne svijesti i korupcija. Koliko znam, iz zemalja sličnog civlizacijskoga kruga i veličine- dakle ne neke sile niti druge kulture- nema takve nesamopuzdanosti i konjušarstva kao u Hrvata. Stalno se gleda na tuđu pomoć.

2. ovaj narod može voditi jedino pravi dorasli vođa za situaciju, u svoje doba Radić, a kasnije Tuđman. Inače su elite slabe i nepovezane, a dobar je dio anacionalnih. Mislim da se može pouzdati u oko 40% ljudi, 20% su neprijatelji-Jugosloveni i srbokonjušari-, a ostalo su telci. Upravo je nepojmljivo da se preko 15 godina nakon Tuđmanove smrti vodila takva pljačkaška, retardirana i konjušarska politika koja je uništavala državu- čemu nema primjera ni u jednost post-komunističkoj zemlji.

Točno je da nismo imali zaštitnika ni prijatelja, no to je onda trbalo rezulturati većom slogom i funkcionalnošću. No od toga ništa. Sve od Mesića do Lijanovića- upravo nepojmljivo.

3. mi nemamo medijski sposobne elite, tj. skupine ljudu koji bi se udružili u propagandu. Ne znam kako je u Slovačkoj ili Livtvi, no ne vjerujem da su tu tako loši. Izvan je svake pameti što nema sposobnosti da se osnuju 2-3 dnevne novine i 2-3 TV postaje s nacionalnim predznakom koji ne bi bili glupi i dosadni.

Uza sve rečeno, Hrvati stoje i bolje nego što zavrjeđuju.

Realno, nama su jedini konkurenti Srbi i Muslimani, a obje su skupine iracionalne i na putu samouništenja, zalud im parcijalni talenti koje su upregnuli u krivom smjeru.

Sve neznalice koje misle da je Fazlinović slika i prilika prosjećnog Sunita.

Pa kontaju Mujo i Suljo su zabavni i pomalo glupi ali dobroćudni ljudi.

Mora da su prijatelji.