Pa ako kontrolišeš vladara to znači da si vojno i ekonomski jači , a to takođe znači da tome koji kontroliše vladara savršeno puca ona stvar za lokalnu crkvu i arhiepiskopa.
Međutim to će biti kratkog veka jer ne možeš kontrolisati vladara na duže vreme a da se narod i crkva ne okrenu i protiv okupatora i protiv vladara koji se liže sa okupatorom , mislim možeš, ali pukom silom.

Ako je taj koncept autokefalnosti iluzija onda nije bilo nikad potrebe ni da ga primene u vizantijskom duhovnom sistemu , već su mogli uraditi isto što su i pape radile koliko su god bile u stanju politički.

Jbg , i mi imamo iluziju i privid da su Hrvatska i Srbija nezavisne države jer eto imamo zastave i igramo finale u vaterpolu , ali niti kontrolišemo vojske,banke,protok novca,.....ma u principu sve je privid o našoj nazovi kontroli , međutim nekad postoje manji i veći prividi tj.nekad su neke iluzije bolje od drugih iluzija za nas male , i zato mi danas imamo zastave i možemo pevati rodoljubne pesme bez problema , e tako je i Vizantija uredila njen tzv.commonwlth sistem po pitanju i države i crkve.

Potreba za konceptom je u tome što daješ nekome privid samostalnosti i tako ga pacificiraš, a ustvari ga i dalje kontroliraš zaobilaznim putem. Sama činjenica da te autokefalne crkve imaju (i priznaju) povijesni izvor u Bizantu stavlja ih u podređen položaj ideološki i moralno. Bizant (drugi Rim) isto tako ima povijesni izvor u Rimu, odnosno drugi je po časti iza Rima, tako da je uvijek u podređenom položaju.

Ista stvar je s Anglikanskom crkvom koja je formalno odvojena od Rima, ali ipak priznaje rimsko nasljeđe. Zato je u Americi među britanskim kolonistima lako došlo do separatističkog rasploženja, jer su mnogi od njih došli tamo vjerski motivirani i htjeli su se riješiti Anglikanske crkve koja je po njima ostala vezana za Rim.

Zato se danas lako grade te ekumenske veze jer ideološke veze nikad nisu nestale, a onda imaš temelj za izmirenje i ponovno spajanje.

Znaš kako , Srbija iliti Nemanjići su u to doba bili u porastu i naletu kako zbog slabosti Vizantije tako i zbog krstaša , pa shodno tome uspeli su vojno da izbace sve Grke(vizantice) sa tzv.slovenskih prostora(CG,Kosovo,dobar deo Makedonije,Albanije,Niš,...) , tako da je osvajanjem Carigrada od strane krstaša i onda davanje autokefalije Srbima donekle tada bio mudar ali i očajnički potez Vizantije i carigradskog patrijarha koji je bio u izgnanstvu u Nikeji.
Pravoslavni ustroj toga doba je bio čudan , npr.Bugari i Rusi su već imali autokefaliju ali ujedno je postojala i ohridska tradicionalna arhiepiskopija koja je bila u rukama Grka , ali ne uvek i naročito nije uvek bila na strani Vizantije politički već je bez problema bila igrala igru sa svim državama koji bi je ispoštovali i tu carigradski patrijarh nikad ništa nije mogao sve dok su se držali kanona.
Svi neamnjićki vladari su postali sveci od strane SPC i kao za inat najveći od njih car Dušan nije , a to je iz razloga što je nekanonski srpskog arhiepiskopa proglasio za patrijarha Srba,Grka i Bugara i krenuo u pregovore sa papom.
Posle pada srpskog carstva SPC se doslovno pokajala i vratila na staze arhiepiskopije koju je ranije imala , ali ne pod političkim pritiskom Vizaantije koja je tada totalno slaba već iz čisto kanonskih razloga.
Dakle ni tada u to brutalno vreme nije o svemu odlučivala pusta sila i snaga države i crkve , već su i imali principe na osnovu duhovne tradicije , čak šta više tad su počele čuvene fatalističke priče kako je pad srpske države krenuo zbog duašnovog nepoštovanja crkvenih kanona.

Da, dušanovo proglašenje za cara, pogotovo cara Grka je bio prilično čudan potez, a da ne govorimo o proglašenju srpskog patrijaha. Dvostruki udar na svjetski poredak, politički i vjerski. Nije čudo da su ga tadašnji srpski pisci popljuvali odmah nakon smrti, a srpska crkva poništila sve gluposti koje je napravio i ostavila ga bez titule sveca.

Ali to samo potvrđuje ono što sam napisao, da se u Bizantu cijelo vrijeme vrlo dobro znala hijerarhija bez obzira ne povremena jačanja nekih vladara, građanske ratove, autokefalne crkve i sl. Dušan očito nije kužio (ili ga nije brigalo) da vladarsko porijeklo svoje i svojih predaka, kao i svoju crkvenu pripdanost može zahvaliti isključivo Bizantu i da je autokefalija zapravo u hijerarhiji ispod Bizanta, a ne neka apsolutna sloboda i nezavisnost, ali to su zato kužili srpski crkvenjaci. Drugim riječima, ne možeš se stavit u hijerarhiji iznad nekoga tko ti je dao državnost i crkvenu pripadnost, pa na kraju i autokefaliju, to je narušavanje čitavog poretka i pilanje grane na kojoj sjediš.

Danas gledajući je to vrlo čudan poredak , jer npr.većina ratova koje su Nemanjići vodili su bili protiv Vizantije nastajeći širiti državu , i nikad zbog toga vaseljenski patrijarh nije bacio neke anateme na srpsku crkvu smislu kako se tamo neki Srbi usuđuju vojno uzdrmati poredak koji zavisi od Konstatinopolja i vaseljenske crkve.
U to vreme unutar pravoslavlja je najveći uzdrmavanje bilo kad je vaseljenski pattrijarh dao autokefaliju Srbima jer je on zapravo narušio pravoslavni jurisdikcijski poredak tako što je sjebao time Ohridskog arhiepiskopa koji je imao jurisdickiju nad pravoslavnim na zapadu.
Postoje sačuvana pisma orhidskog arhiepsikopa koji uz svo dužno poštovanje prema vaseljencu mu kaže da je pogrešio i prekršio poredak , i ne samo to nego je dao autokefaliju čoveku(Savi) koji jaše konja , što je bilo nezamislivo za jednog monaha.

Dule Duško je pucao na visoko , ali ne samo time što je proglasio sebe za cara i što je pogroglasio srpskog patriharha već zato što je hteo biti on glavni baja u Carigradu.
svi su oni bili carevi(bugarski,srpski,ruski i vaseljenski) , ali samo onaj u Carigradu je bio i VASILEVS.

Ratovanje i osvajanje teritorija nije nešto što je samo po sebi za anatemu, to je svjetovna, politička stvar, mada je i to drmanje carstva o kojem ovisiš. Proglašenje patrijaha je već druga stvar i to je sama srpska crkva osudila kasnije.

Nebi rekao da je davanje autokefalije Srbima narušilo poredak sve dok se zna ko je na vrhu ukupne hijerarhije i ko odlučuje o autokefalnosti. Poredak je ugrožen onog trenutka kad bilo ko može proglasiti patrijaha. To što je Dule proglasio sebe carem nije samo po sebi toliki udar, čak ni proglašavanje carem Grka. Proglašavanje partijaha zapravo je bio najveći udar na poredak i najveći "grijeh".
Očito nije bio svjestan da je to degradacija same funkcije i poretka, jer nakon toga bilo tko može proglasiti parijaha i cara..