Ovo je istina za 20. i 21. stoljeće.

Prije se išlo radi upoznavanja svijeta, tko je mogao, npr. engleski grand tour po Francuskoj i Italiji u 18. st.

Za odmor baš i ne, jer se radi o putovanjima, a ne odlasku na neko mjesto gdje će se odmoriti.

Sumarno, ako nije profesionalno i slično, ljudi koji putuju radi toga da vide i dožive "nešto" to čine jer su zasićeni sobom i okolinom, a ne znaju bolje.Ljudi kojima je zanimljivo što rade i proživljavaju nemaju želje za putovanjem jer informacije dobiju u moderno doba tek tako.

A i većina ljudi i mjesta su, budimo realni, iritantni i gadljivi.

Slažem se. Dobra su putovanja npr od Marka Pola. To je pravo putovanje. 17 godina u Kini. Kad se vratio ga smatrali luđakom i nitko mu nije vjerovao kad je opisivao što je vidio. Državu veću od cijele europe s milijunskim gradovima(u europi najveći gradovi imali 50,000 stanovnika tad). Gradove koji su bili čisti i sigurni, a narod, čak i niža klasa u njima. pismena, kultuurna, hodaju u svilama. Puni zlata i dragulja. Koriste papiranti novac. Barut, porculan, organizirana ultra brza pošta itd itd. Nitko mu nije vjerovao.

A dobro, nije on putovao. On je imigrirao u Kinu, i tamo imao si našao posao. Strani radnik. Kasnije se vratio, kao dijasporaš, pa pametovao.

:)

On je išao poslovno, kao trgovac, pa se zadržao.

Takvi su bili i drugi u staro doba. Nitko nje išao da bi vidio svijeta, nego da zaradi ili pobjegne od drugih.

Sada je putovanje radi putovanja- na stranu kultura i znamenitosti- ili radi snobizma (slike na FB i sl.), ili kod ženskih koje su navedene u početku zbog "avanture". Da se nešto doživi.

No postoje pojedinci, kao jedan od najvećih američkih pisaca i povjesnika Henry Adams- fascinantna osoba- koji je u 19. st. putovao u teškim okolnostima po vukoyebinama Azije što mi je čudno. Imao sam dojam da bježi od sebe (žena mu je bila počinia samoubojstvo).

Drugi su pak avanturisti, kao veliki Richard Francis Burton.

No u moderno doba- ako nije za slikanje i ostalo- ljudi, a posebno mlađe ženske putuju iz dosade ili da nešto kao neobično dožive. Kad pogledam ono što znam o biografijama poznatih ljudi iz 2. pol. 20.st., rekao bih da oni koji su nemirni ili živčani ili skloni fantazijama, a mentalno razvijeni, znaju ići na putovanje (dakle pametni ljudi). Oni pak skloni promišljanjima i koji baš nisu društveni, najčešće ne.

Istina. Postojali su i istraživači no i oni su bili motivirani novcem i blagom koje bi mogli pronać.

kak ste vi ograničeni. čitam i ne vjerujem svojim očima.
ne zanima vas kako žive drugi ljudi? kakva im je arhitektura, povijest, običaji?
sve ono što smo učili u školi sad možemo vidjeti uživo. i vama je to bezveze? nemam riječi.

Možemo vidit i na youtubu danas

Iz sličnog razloga kažem da su i zološki vrtovi prevaziđeni i da ih treba zabranit a životinje pustit u divljinu

neusporedivo. nema tog videa koji može dočarati osjećaj kad stojiš npr. u Bazilici sv. Petra u Rimu. čim uđeš dočeka te Pieta. možeš stajati pola sata i divit se umijeću majstora,
ili kad hodaš po Izraelu. ništa nije kao u Isusovo vrijeme, jer su sagrađeni sakralni objekti oko svetih mjesta, ali kleknuti ispred mjesta gdje je stajao Njegov križ ili ući u grob...

ako nisi vjernik, odeš u Španjolsku, u Segoviu. dvorac Alcazar, gdje su Fernando i Isabela dočekali Columba. Forum u Rimu, Partenon u Grčkoj...

ljudski rod je fascinantan. šta smo sve postigli a kako to malo cijenimo.

O drugim ljudima više doznam čitajući knjige i gledajući AV materijal.

Izravan fizički kontakt malo znači, napose turistički.

Recimo, ja sam Šveđanima, iako nikad nisam bio u Švedskoj, pred 20 g govorio i pisao da će imati probleme zbog multikulturalizma, mentaliteta, etnopsihologije i nacionalne etike.

Nisu mi vjerovali i to oni sami koji su odrasli u svojoj zemlji. Za upoznavanje neke zemlje, kulture, jakih i slabih točaka važniji je analitički um, sposobnost razmišljanja i realizam u procjeni života i svijeta.

Drukčiji smo ljudi
Ja ne pronalazim veliku radost u tome da vidim nove stvari, već u otkrivanju i promišljanju o novim stvarima

Iako moram priznat da ti se moram složit s tezom o bazilici sv. Petra
Još se i dan danas sjećam pogleda s vrha kupole i osjećaja prisutnosti Boga u tom remek djelu

Nije mi jasno ovo "sad"?

Prije nisi mogla?

a gdje si ti putovao u srednjoj školi? domet nam je bio Jadran. onda rat, pa oporavak.
sad imaš jeftine letove, booking.com itd.

sve novo se nastavlja na nešto staro.

Smanjiti putovanja maksimalno, to je jedan od glavnih razloga smanjenog fertiliteta, ta pomodnost, potrošački mentalitet i traženje sreće i smisla u životu kroz obilaženje kojekakvih destinacija. Moji didovi nisu nikud išli pa su bili sretni. Danas svaka šuša želi otkriti svijet, jadna ti majka.

E bravo. Rijetki su ljudi koji putuju a koji imaju djecu. Na fotografijama na društvenim mrežama sa svjetskih destinacija nema djece.
Djeca - najveći neprijatelji putovanja.

Točno.
Parovi koji putuju su skoro uvijek bez djece.

Ma putovanja su za buržuje. Mi proleteri si ne možemo to priuštit.

Ma može se.

Ja sad čekam da su moji još malo veći, najmanja mi će imati 5 god kroz par dana, tek
Malo do brata u London, malo do ujaka u Chicagu...
Planova ima.
Italija je 15 eura Ryanairom, odmor na Kanarima jeftiniji neg onaj u Dalmaciji, iako dole i imam neki nekretninu