1945. sigurno ne, nego je to davno bilo u njihovom programu, u 20tim. Ali su od toga odustali kad
su vas najurili. Tito je postao novi kralj. Samo što nije i formalno okrunjen. Ali imao je zato funkciju
doživotnog predsjednika.

Odustali su jer je saveznička odluka bila da se obnovi svaka predratna država.
No nisu istinski odrustali, jer su je izdelili i prirpemili za unistenje.

Saveznička odluka je bila da se s vama ne može ništa obnoviti.

Staljinova intervencija.

Pa imali su Englezi i Amerikanci svoje stalne misije kod vas. Vidjeli su
kako i s kim surađujete. Sami se uvjerili. U to vrijeme nikakva pomoć
za Tita nije dolazila iz Rusije, niti je mogla doći. Vaša suradnja s nacistima
i fašistima je bila ključna za takvu odluku, zato se i čekalo 2 godine,
da se vidi tko šta plete.

Kako bi ti voleo da je tako, a?
Ali demantuju te sva posleratna priznanja koja su dodeljana đeneralu Mihailoviću od strane zapada, uz ona ratana naravno.

Rusi su kao novi okupatori upali u Jugoslaviju 1944. i postavili kvislinski zločinački Titov režim.

Ne trebaš meni ništa imputirati. Imaš protokole Teheranske konferencije, tamo ti sve stoji.

Imaš nešto i ovdje.
https://inis.bg.ac.rs/cir/uploaded/zbor ... ivotic.pdf

Naravno da se niti jedan vojni dužnosnik iz JNA nije usprotivio kad se Jugoslavija raspala i svako je otišo svojima.
I HVO oficiri i podoficiri kao i pripadnici HVO su bili na platnom spisku Zagreba.Šta s tim ? Od koga su trebali dobijat i jedni i drugi plate ?

Problem sa Srbima je to što ne mogu shvatiti da, ni uz najbolju volju, da sile koje su osnovale Jugoslaviju (Britanija, Francuska), nikad nisu zamišljali tu zemlju kao srpsku hegemoniju, nego kao zajednicu naroda više manje ravnopravnih. Oni jesu lutali u praksi, no da bi Jugoslavija bila kao proširena Srbija- to nje bilo nikad od 1918. do 1991.

Nije se protivio ni pred raspad, za vrijeme raspada ni nakon raspada. A on je trajao godinama.
Pa to je ono suštinski što ti govorim, ta armija je sve vrijeme suštinski bila srbizirana, da bi
pred sam kraj, a najkasnije od tzv. Antibirokratske revolucije, joj pridodan dodatni epitet "veliko".

Problem sa Srbima je što su bili megalomani. Svoje savezništvo su htjeli naplatiti uveličavanjem
teritorija za 2 do 3x. Ali to nije išlo. Jednoj moćnoj Italiji nije uspjelo da ostvari max. ciljeve, a da njima uspije.
Osim toga, odbili su da se oko plijena dogovore sa Talijanima, uz posredovanje saveznika, jer su
polazili od pretpostavke da ih sve pripada, ono što se kasnije zvalo YU. No, danas je Srbija za 10 000 km2
manja nego nakon Balkanskih ratova. To je rezultat, i naravno da to ne mogu realizirati, nakon 2 svjetska
i svih balkanskih ratova 90tih u kojima su sudjelovali. Bilanca je loša, to je činjenica. I na kraju, ti isti
saveznici se nad njima bombardiranjem iživljavaju, otkidaju komade i stvaraju svjetski presedan, gdje za intervenciju
ne treba nikakva odluka UN-a. Istovremeno Albanci od 0 dobijaju 2,5 države. Porazno da poraznije ne može biti.

Ne znam što će biti na kraju s Albancima, mislim da će dosta popušiti jer ih samo SAD podupiru, a oni nemaju kapacitet da održe ovo.

No Srbi su kao i niz drugih i važnijih popušili jersu htjeli daleko više nego što im nekako pripada.

Grci su htjeli praktički Bizant, no neiskorjenjivo je da su Turci sad i u Troji i Carigradu. Povijesno bi bilo pravednije da su Turci otjerani, ili bar stjerani na pola male Azije-no od toga ništa.

Nijemci su izgubili 25% državnog i 40% etničkog prostora jer su htjeli ostvariti u 20. st. ono što nije pošlo za rukom teutonskim vitezovima od 10. do 14. st.

Mađari su skresani na realnu mjeri, i ovo im je previše.

Da se vidi da je bitno da je vžna kvaliteta- Izrael je sila, a teritorija 40% Hrvatske. Istočna Azija je supersila (Kina, južna Koreja, japan)- a prostorno je manja u odnosu na subsaharsku Afriku, koja je 3 puta veća.

To je koliko kao narod vrijediš i sposoban si.

Problem sa Srbima, evo vidimo i Aleksa prvi, je što Jugoslaviju shvaćaju prvenstveno kao njene granice. Kao formalnost. Jugoslavija radi Jugoslavije.

Hrvati s druge strane, koji su zagovarali Jugoslaviju, su Jugoslaviju shvatali kao ideju, ravnopravnih naroda. Jugoslavija radi ispunjenja naših interesa.

Zato je Hrvatima Jugoslavija postala tamnica kad su vidjeli da nema ravnopravnosti, a neki Srbi su to doživjeli kao izdaju jer su im bile bitne samo granice države a ne i kakva je ta država.

Srbi su očekivali da narodi služe državi Jugoslaviji, a Hrvati su očekivali da država Jugoslavija služi njenim narodima. Srbima je Jugoslavija bila sredstvo za širenje utjecaja a Hrvatima sredstvo za ravnopravnost. To su suprotni interesi. Iako su obje strane to zvale istim imenom "Jugoslavija", u pitanju su različiti, suprotni i sukobljeni interesi.

Problemi su se mogli riješiti da je bilo obostrane volje i razumijevanja. Ono što je zadalo završni udarac Jugoslaviji su komunisti na vlasti, koji nisu navikli na dobru volju i razumijevanje druge strane. Komunisti su navikli lupiti šakom o stol i silom nametnuti svoje viđenje.

Da je u Srbiji na izborima pobijedila neka demokratska opcija, čak i četnička, velike su šanse da rata ne bi bilo. Ali na žalost pobijedili su komunisti koji su navikli ili po mom ili nikako, i onda je bilo nikako.

Formalnost je nebitna, hoće li država biti Jugoslavija, Austrougarska, ili Atlantida, koga briga. Srbi bi možda mogli shvatiti hrvatsku poziciju ako zamisle sebe kao radnika u nekoj kompaniji.

Znači recimo sviđa vam se neka firma, želite raditi tu i prijavite se za posao. Dobijete posao i sada ste dio cool kompanije. Svi su sretni!

Ali onda vidite da vas šef tjera raditi prekovremeno, plaća je manja nego što ste očekivali i kasni mjesecima. Požalite se šefu ali on vam kaže da ne budete pohlepni i tražite plaću. Što sad? Jeste li izdajnik? Možda i dalje želite raditi u toj firmi, ali (veliko ali) također želite i dodatne stvari poput plaće i da vas cijene?

Jugoslavija nije ispunila očekivanja koja su Hrvati imali u početku.

To je zlostavljanje. Zlostavljač često misli da se njega zlostavlja ukoliko mu se oduzme pravo zlostavljati potlačene.



Potpuno isti problem kao sa Komšićem i "Bosnom".

Da i ne.

Srbi su Jugoslaviju shvaćali kao ujedinjenje Srba, a ostali neka budu privjesak, dok su pokušaval i nekad uspijevali pridobitirazne hrvatske likove u srpski tim (Viktor Novak, Ivo Andrić, Đuro Vilović,...). To je bilo poimanje troplemenog naroda, a koje je Srbima služilo za ekspanziju, dok su Hrvati oscilirali.

Slovenci, kao najzreliji, odbacili su to još 1917. ustvrdivši da se radi i raznim narodima.

Želeći stvori nacionalnuu Jugoslaviju, tu su imali tri fokusa: Meštrovića, (većinom srpsku) narodnu poeziju i Njegoša. Ostale- ne. No, to su Hrvati odbacivali i karikirali, pa čak i oni koji su bili za novu državu.

Osim pravaša, koji su bili apriori protiv, dosta Hrvata mislećih su u kontaktu sa Srbijom vidjeli da se radi o drugoj kulturi.

Ukratko, Hrvati su bili zanteresirani za svoje stvari i nisu bili ekspanzivni jer nisu mogli, dok su Srbi ekspandirali- u međuratnom razdoblju oko 200.000 Hrvata je prešlo na pravoslavlje.

U 2. Jugoslaviji se pokušalo ostvariti ravnopravnost (npr. nije bilo jug. ministarstva za kulturu ni školstvo, nego je prepušteno republikama) i nije se pokušavala stvoriti umjetna nacija- osim par iznimaka, no to nije bila državna politika.

No kao što je Banac rekao: Niste mogli imati demokraciju/višestranačje i Jugoslaviju. I to se pokazalo točnim.

U post-jugoslavenskm pričama se vidi da je stvar i dalje- jezik, tj. ideologija serbokroatizma. Slovence, Makedonce i Albance se uglavnom ne tretira kao neke post-jugoslavenske, nego jedino ove sa serbokroatističkim diskursom.

Kad to definitivno krepa, ode i post....

Primjer je jezik.

U 1. Yu, niz Hrvata je pisao ili ekavski, ili čak srpski, bar u nekom dobu: Ferdo Šišić, Krleža, Ujević, Krstić, Šimić, Čerina, Vilović, Majer,...

Nitko od Srba nije pisao književnim hrvatskim.

U 2. Yu, neki su Hrvati pisali srpskim, oni koji su otišli na istok- Nikša Stipčević, Siniša Pavić, ..., ali je i niz Srba pisao književnim hrvatskim- Grigor Vitez, Vladan Desnica, Čedo Prica, Novak Simić...

Tu se vidi razlika izmešu dvije Jugoslavije.

Pa jeste li imali velike glavobolje od razmišljanja kakva Jugoslavija treba da bude? Nije to lako. A tek ljudske žrtve koje ste u ratu podneli da se ostvari to što ste zamislili. Srbi su baš bezveze kad su to prenebregli.

Pa Teheranska konferencija nije cela priča, a pogotovo nisu na mestu zaključci koji nameću o odnosu prema četnicima.
Ti izbegavaš da temu posmatraš u celom vremenskom periodu koji se odnosi na nju. A to je i pre i posle Teheranske konferencije.
Jedini ispravan zaključak je da su saveznici u Teheranu vodili politiku što praktičnijeg završetka rata, a o četnicima je sud dat kasnije, pa i u današnje vreme.


(Regan o Čiči)

Bora Jović, komunista, nedvosmisleno govori o programu uništenja Jugoslavije koje je KPJ usvojila u Drezdenu 1920. i sprovodila je sve dok nije crk'o maršal Broz.

Hrvati poput novema trijumfalno govore o hrvatskoj mudrosti jer su izmuzli i iskoristili Jugoslaviju i stvrili hrvatsku državu. OK, čestitam. Ali u stvaranju države, državotvorne i nacionalne svesti, oslonili ste se na komunizam i nacizam, a te dve ideologije su vam se vratile kao bumerang. Loše ih je imati kao nacionalnoo utemeljiteljske jer su nelegitmne, komunizmu nedostaje unutrasnji legitimitet, a i nije naročito "nacionalan", dok nacizmu, tj. NDH tradicijama nedostaje spoljašnji legitimitet. To će uvek imati kao posledicu podelu u društvu uz prateća trvenja, a nekog trećeg nacionalnog koncepta jednkstavno nema. Možda bi to mogao da bude "tuđmanizam", zapravo bilo bi najnormalnije da bude, ali nije.

S druge strane, mi nemamo problem sa legitimitetom naše nacionalne ideologije: monarhizam, SPC, demokratija.

S takvim ulozima idemo u budućnost, pa ćemo videti ko će u njoj ostati učvršćen, a ko rastočen.

To neka Puniša Račić logika, "Srbi su krvarili za ovu zemlju, i zbog toga imaju pravo gnjaviti druge".

Izgleda da su Srbi shvatili Jugoslaviju kao promjenu menadžmenta. Hrvatima vladali Austrijanci, pa će onda Srbi. A Hrvati mislili evo slobode. Već u početku došlo do nesporazuma.

Srbi uvijek dobiju glavobolju kad drugi narodi kažu "ne ćemo po vašem, idite liječite se!".

U toj priči vas nije bilo na strani saveznika. A komunjare su saveznici podupirali do zadnjeg dana YU.
Znaš i sam kakav je bio stav. S vama od 1941. nikad više nitko nije računao. Čak ni ovi u Srbiji zadnjih
tri desetljeća. Ne misliš li da je to kao prvo itekako porazno za vas tzv. monahiste, da vas ni Srbija ne će,
osim za neke reklame?

Zabavno je kako Srbi otkrivaju toplu vodu kao nešto fenomenalno.

Kakav Bora Jović.

Ja sam u SFRJ učio o Dresdenskom kongresu kako je trebalo zbristati Jugoslaviju (SHS) jer je bila velikosrpska hegemonija, ali se kasnje promijenio kurs zbog nacizma i išlo na očuvanje kao federacije.

Srbima je epifanja ono što su đaci u gimnaziji u SRH učili na satovima povijesti.

Pa svakako da je mudrost izaći što bolje, kako je HR, pa vidjelo se kako su Mađarska i Austrija završile.
Posebice Mađari se sa ogorčenjem prisjećaju svake godine Trianona. U tom tzv. oslanjaju koje ti trabunjaš,
"zaboravljaš" ono glavno, a to je monarhizam koji nam je kao prvi nametnut, jer ste pogazili Ženevsku deklaraciju,
i gdje je Pašić povukao svoj potpis. Taj monarhizam je YU odveo u diktaturu i tek 5 do 12 pred rat ste se sjetili
da je to bilo veliko zlo i napravili ste s nama C-M sporazum, ali samo zbog prijetnje ratom izvana.
Dalje, Vi ste s Hitlerom stvorili Trojni pakt. Cincar-Marković je bio ministar v.p. Sve je amenovao knez Pavle
i Kraljevsko vijeće ili kako se već zvalo.
Ali onda opet zbog C-M sporazuma, koji vam nije odgovarao, vršite puč i otvarate vrata pakla. Maček pokušava
da spasi YU, trči iz ZG u BG da se pučistima dogovori, ali sve je kasno. Vi ste Nijemce bruskirali i došlo je što je
došlo. I fašizam i komunizam su Hrvatima nametnuti, od Italije, Njemačke, pa do Rusije. Hrvati su 90% birali
HSS, dok ste vi u 30tim već birali fašističke stranke. Vi ste kroz četništvo sami aktivno surađivali kako s Nijemcima
tako i sa Talijanima, a prozivaš druge. To što vam nije uspjelo zavarati saveznike, to je vaša velika boljka.
Isto tako, komunizam/socijalizam je dobro cvjetao kod Srba i najduže se u Europi održao. Vidiš, sve što drugima
imputiraš, imali ste sami, puno toga proizveli i podržavali ste sami i sve vas je to debelo koštalo, tako da i danas
imate autokratu, koji vas vrti kao da ste u nekoj afričkoj vukojebini. Hoćeš li i zato optužiti Hrvate?