Kolega, EU se prestala širiti.

Ove bajke da netko ulazi 2030 ili 2035. su samo to - bajke.

EU je to što jest. Preostaje glavna borba oko migranata i sl., kakvo proširenje.

Nije Brexit uzdrmao EU ni migranti, niti je takve stvari mogu uzdrmati. EU je dosegla trenutni geopolitički limit i to je to, Hrvatska je bila zadnji realni kandidat kojeg se može integrirati.

Bili smo za Jugoslaviju ,a li s srpskim štiohom

Nije ni postojala drukčija.

Od Orjunaša do onih jadnika iz Narodnog vijeća koji bez Pribićeva dopuštenja nisu mogli ni mrdnuti, nitko od niih nije gledao lastiti narod Hrvate kao ravnopravne i bitne, nego kao malu pokrajinu Srbije.

Hrvati su desetljećima bili sasvim sretni biti autonomna pokrajina Srbije.
Po anketama 1990. samo 10% Hrvata je bilo za neovisnost.
A to je već nakon mitinga, Kosova, ukidanja Vojvodine.

Pa jedni Škoti su imali na referendumu 45% onih koji su riskirali ekonomske probleme i izlazak iz EU samo da dobiju svoju neovisnost, iako su imali već parlament, zastave, premijera vlast nad masom produčja.

Hrvati bi u takvoj situaciji imali 4% i to možda.

Ali oni dakle ni u Jugoslaviji Miloševića nisu pomišljali na neovisnost dok im nisu počele padati bombe po glavi.
A i tada se referendum morao prilagoditi da sadržava mogući Konfederaciju jer je prosječnom Hrvatu život bez gazda u Beogradu bio nezamisliv.

Da je Milošević išao blaže, i danas bi Hrvati bili vodonoše Beogradu, mislim da bi se Crna Gora odvojila prije nas.

Ipak malo pretjeruješ...što se tiče tih anketa, rađene su uoči prvih višestranačkih izbora. Tijekom pola stoljeća FNRJ/SFRJ se za najobičniju izjavu da Hrvatska treba biti samostalna išlo drito na miliciju, naravno da su se ljudi još uvijek bojali izjasniti tako da taj postotak ne treba uzimati ozbiljno.

Ne pretjerujem.

Pa još 2015. je 49% Hrvata u drugom krugu glasovalo za kandidata "konglomerata loših politika".

Moj dojam je ovaj:

1990. Hrvati 10%, Jugosloveni 90%
1995. Hrvati 50%, Jugosloveni 50%
2000. Hrvati 30%, Jugosloveni 70%
2010. Hrvati 40-50%, Jugosloveni 50-60%
2015. pola-pola
2024. Hrvati oko 70%, Jugosloveni oko 30%

Vi ste se bunili još s Leinom smenom ,a mi tek 20 godina kasnije .
Šibl je u svojim knjgama ustšama dava ljudski oblik .

I danas je vaša levica više patriotska nego naša desnica .
Kod vcas je Zoki levi centar , a kod nas bi bio desnica .
Dok Domovinci kod nas ne bi mogli da postoje .
SnS bi kod vas bio levi centar , DSS centar i Dveri desni centar .
U SNS-u ne postoji desno krilo .

Promašaj. I na referendumu, koji je bio za konfedderaciju, a zapravo faza za samostalnost, praktički 90% je bilo za to.

Nitko nije bio nakon 1989. za Jugoslaviju, kakvih 10%, to je karikaturalno.

Potpuni promašaj.
Jugoslavena, kad ih se zbroji u svim formama i iskazima, ima 10-15% u posljednjih 20 g.

Objasni onda razdoblje od 2000. do negdje 2015. godine?

Na kojoj temi?

RH je uglavnom ekonomski glavinjala, što nema veze s Yu ideologijom. Povijest i sl. nisu bili ništaproyu, osim u doba Josipovića koji je odlikovao Teršeličku. No, narativ je i onda bio i ostao da su na Srbi i Jugosloveni napali i da je Gotovina heroj, a Tuđman glavni arhitekt samostalnosti.

Naš glavni uteg je bio ekonomska nespososobnost, korupcija u sustavu, kukavljenje oko Haaga i ********* u mentalitetu prema Europi. No, to nema veze ni sa Srbijom ni Jugoslavijom.

Jedno je problem u odrastanju u samostalnosti, a drugo je zamišljena neka želja za uspostavom bilo kakve Jugoslavije, niti idealizacijom iste, što se u RH nije dogodilo nigdje.

Kriminalno loša politika Milanovića, koji je imao dosta Srba i sl., bila je došla kao zamor birača nakon svih propusta u očekivanju od HDza i Sanadera. To je bila faza koja je prošla, iako to pokazuje da su Hrvati skloni kratkoj pameti u izborima i pasivnosti. No to nema veze ni s kakvom tobožnjom simpatijom prema Jugoslaviji, koja je prošlost, niti u "elitama", a kamoli u narodu.

Narativ oko Domovinskog rata je do 16.11.2012. u politici bio neutralan a u medijima vrlo negativan.

To što je običan mali Hrvat nešto rogoborio u birtiji ili na kavama, ne znači ništa.

Do 16.11.2012. je DR je bio u poluilegali u političkom i društvenom životu.

Ispada da je to bilo prije 100 godina pa se eto ne sjećamo kako je tada bilo, ne pričam samo o 2011. nego i o recimo 2006. kada smo imali "desnu" vlast...

Ali i bez DR, termin "Hrvatska" ne bio gotovo nezamisliv da se spomene bez onoga "i Regija", a proslava ulaska u EU nam je bila doslovno proslava ulaska Regije.
Srećom to je bio labuđi pijev, ali kažem, precjenjuješ običnog malog Hrvata.

Doslovno jedino Bjelorusi imaju slabiju nacionalnu svijest od nas...

Da su generali osuđeni, da u EU nismo išli i da je u Srbiji na vlasti Tadić ili neki slični umjereni, mi bi i danas bili dio tog Balkan Šengena, Srpskog sveta, West Balkansa, Jugosfere ili kako se već to nazivalo.

I običan mali Hrvat bi protiv toga rogoborio na kavama...

Ovo pokazuje ili duboko neznanje ili selektivnu percepciju.
Ne znam samo koji je kriterij koji bi mogao shvatiti?

U doba svih vlada slavila se Oluja i Srbi su pizdili i nisu mogli ništa. Objavljivale su se knjige i sveučilišni udžbenici u kojima su svi glavni povjesnici obrađivali DR, a Jugoslaviju pokopali.
Npr. kapitalna djela kao Barić "Srpska pobuna u Hrvatskoj i ...", ili Žunčev "Goli život", 1-2 (a Žunec je neki kao zbunjeni ljevičar). U cijelom znanstvenom i stručnom diskursu nije objavljeno ništa protiv vladajućega narativa o DR i Jugoslaviji.

Feral je propao.

Na HRT je, točno je, srao Denis Latin dok ga nije bolest otjerala, no snimljene su sjajne TV serije o Hrvatskim kraljevima, Dubrovniku, ... zatim politički jasno profilirane o Tuđmanu (Predsjednik je kasnije), zatim o Oluj gdje su bili svi (Domazet, Miljavac,..)- trajala je emisija 2 i pol sata i imao sam ju na DVD-u i onda dao nekom... pa političke dobre serije o pretvorbi, Kako je počeo rat, o UDBI,...

Npr. ovo je iz 2005.



2007.



Tu je i pomalo smiješna Vrdoljakova serija o Titu iz 2010., nimalo pohvalna.

Takkođer, u to doba je izboren status za hrvatski kao samostalan jezik i formalno je srušen serbokroatizam.

Meni se čini da je tvoja percepcija selektivna i da kao proyu tumačiš uglavnom medijske pojave i one iz popularne kulture koje su odbojne. Slažem se da ih je bio, i da ih i danas ima (Šerbedžija i Ulysses), no to su iritacije koje idu protiv glavne struje i uz put, i koje nisu ništa. Pa najprodavaniji je u to doba kao pisac Aralica, dok su ovi yu orijentacije sprdnja.

Mesić nije bio dva puta izabran kao neki proyu, nego zbog blesavosti birača koji su paddali na njegove ciganske štoseve i jer su primitivni, a ne zato što mare za Yu.

N abilo kom segmentu:
gospodartsvo
vojska
prava znanost i kultura
popularna
mediji
politika

došlo je jedino do pada samosvijesti zbog nezrelosti naroda da finišira samostalnost u pozitivnom smislu, a ne zbog yu sentimenata. Ta nezrelost nestaje, zrelost dolazi u raznim vidovima, negdje brže a negdje sporije- i to je prirodan proces.

No to nema veze s tobožnjim proyu sentimentom ni potezima kojih realno nije ni bilo. Bilo je antituđamanovske retorike koja nije dala razultata i koja se rasplinula, no i ona je bila uperena protiv snage koju je pokrenuo Tuđman, a rezultat je bio privremeno glavinjanje u praznom prostoru, a ne nikakva jugociljana politika na bilo kojem polju.

To ni bolesnik Latin nije pokušavao.

Još 2017. kada je već propao Projekt Regija, doslovno cijeli medijski mainstream podupire izjavu da su hrvatski i srpski "jedan jezik".

EU nam jest priznao hrvatski kao službeni, ali u mainstremu u Hrvatskoj je to i dalje srpskohrvatski, osim hrvatskog kao mrtvog slova na papiru koji nitko ne uzima zaozbiljno.

Čak je i u medijima i politici omražena obrana Hrvatske i Domovinski rat su postali ozbiljniji mainstream nego hrvatski jezik.

Čini se da ipak nisu sposoban razlikovati bitno od nebitnoga, niti marginalne i propale medijske pokušaje od zbilje.

Nemaš dostatnu kritičnu svijest ni zrelost da bi procijenio što je stvarnost, a što iluzija.

Glede hrvatskoga jezika, bilo u medijima, bilo u izdavaštvu, bilo u književnim i znanstvenim djelima- realno ništa ne znaš. Ne znaš upravo ništa o temi o koj bi raspravljao.

Za to treba pročitati knjige i važne tekstove, a ti o tom nemaš pojma. Ne zznaš kakav je bio hrvatski 1500, 1800, 1960, 1990....

Žao mi je što je ovo na neki način osobno,no nakon svega napisanoga ne preostaje drugo.

Pogledaj Grčeviićev intervju od početka do kraja, pa ako ti to ne prosvijetli razum glede toga pitanja, ništa ti ne može pomoći:



A o hrvatsko-srpskim sporovima oko jezika dva videa -ako išta možeš razumijeti:

Solun bio na udici, Srbi nisu mogli odoliti. Kako kažu, "Ubili vola za kilu mesa."

Ne brini, ne shvaćam osobno niti se vrijeđam tako lako.

Ali i dalje mi nisi objasnio zašto u državi čak 99% novinara u u tiskanim novinama koji imaju iole ozbiljnu tiražu, ne smatra da je hrvatski posebni jezik?

Europa je nova forma Jugoslavije, 2024 Hrvati 30%, neoJugoslaveni 70%

Koji su to novinari i koja im je težina?

Jedini novinar, a koji je i kao pisac, je Miljenko Jergović,a da bi mislio da je to jedan jezik. On jedva tu i tamo nešto napiše, a da je nakarada vidi se po tom što mu se ne dopuštaju komentari.

Hrvatsko novinstvo je na najnižim granama, i sada je daleko slabije nego, recimo, 1980. Svi drugi iole poznatiji novinari ne smatraju da je to jedan jezik, nego jedino ovi ostatci iz Ferala kao Tomić i Dežulović. Onih koji pišu o kulturnoj problematici praktički i nema, no ono što se objavi nema veze sa serbokroatizmom. Tu objavljuju tekstove stručnjaka za jezik, kao što veliki zapadni jezici objavljuju mišljenja eksperata.

Ova 2-3 Feralovca su beznačajni, no znakovito je da ih se gura, a da novinara koji bi informirano pisali o kulturi praktički i nema.
Dakle, pravo bi pitanje bilo: zašto nijedan od malog broja novina (VL, JL, Nacional,...) nije u hrvatskim rukama?
Kakvi vlasnici, takvi će biti i novinari koj će pisati po zadatku.
Ne stalno, no često.

Tipičan primjer blesana nikakve argumentacije, a koji bi potvrđivao tvoje teze o serbokroatstičkim novinskim piskaralima je ovaj (a kojeg je Grčević jednom otjerao kad je htio neki forsirano falsificirani interview): https://www.vecernji.hr/vijesti/hoce-li ... om-1470788

No ozbiljnije su stvari na TV, a tu nema takvog smeća:

Mediji su nam sramota i velika većina građana nema medij koji bi im dao sadržaj kakav bi čitali.
Evo ja oduvijek volim sjesti na kavu u kafić i listati dnevne novine. A koje to mainstream novine mogu čitati?
Prije sam si objašnjavao da idem pročitat j.tarnji i večernji da upoznam neprijatelja.
Sad mi je dosta i tog jada i jednostavno mi se ne da to čitati. Želim neke normalne desne dnevne novine koje će mi dati sadržaj koji me zanima.

Evo neki ljevičar u Hrvatskoj može s guštom sjesti na kavu i čitati kolumne Jergovića, Pavičića, Tomića, Klauškog, Rešetara i još bar desetak kolumnista jer 95 % kolumnista su ljevičari. Prije sam redovito čitao kolumne Raspudića, otkad je on otišao s Večernjeg nema ni jedne kolumne u mainstream tiskanim medijima kojoj se veselim.
Totalno smo diskriminirani, a činimo većinu stanovništva.

Nije mi jasno kako niko nije pokrenuo neke desne dnevne novine, pa bile bi prodavanije i čitanije od ovog smeća koje sad imamo.

Ova medjudesnicarska prepucavanja su mi ko neka vrsta comedy showa. Jergovic ljevicar. Npr.

A moze biti i da je do mog nepoznavanja hrvatskog jezika. Da jednostavno ne razumijem.

Cetnicki antifasisti opisani u dva minuta

https://www.facebook.com/watch?v=3324686664492854

Pripadnici 369. hrvatske "Vražije divizije" prodaju četnicima Gatačke brigade, (Nevesinjskog korpusa) narodnog heroja Miletu Okiljevića za 60 grla stoke. Mileta je zarobljen držeći do kraja ostupnicu svojim borcima u toku borbi na brdu Gat. Četnici su ga tri dana mučili i na kraju objesili. Vojniku u ljetnjoj njemačkoj uniformi vidi se na rukavu ustaška šahovnica.



Na slici: četnici preuzimaju vezanog Miletu Okiljevića od Nemaca, Avtovac kod Gacka 15. maj 1944.


Toga dana Nemci su zarobili Miletu u borbi kod Gata (utvrđeni vis kod Gacka). Borci 11. hercegovačke brigade NOVJ toga dana napadali su na utvrđeni Gat koga su branili Nemci i četnici. U toj borbi poginulo je 8 hercegovačkih partizana, a 12 ih je ranjeno. Mileta nije želeo odmah da odstupi – borio se i dalje nakon što se povukla glavnina njegovog bataljona – štiteći tela poginulih drugova kako ne bi pala neprijatelju u ruke. Tada su poginuli, pored ostalih: komesar Spasoje Marković i komandir Milan Mandić, obojica iz Nadinića kod Gacka. Četnici su od Nemaca otkupili zarobljenog Miletu za stoku koju su opljačkali od partizanskih familija u gatačkim selima. Četnici su Miletu mučili tri dana i obesili ga u Avtovcu 18. maja 1944. Svi koji su pisali o njegovoj smrti navode da se junački i prkosno držao. Pojedini tvrde da su mu četnici tokom mučenja usekli petokraku na čelu. Proglašen je za narodnog heroja 1951.

Mileta Okiljević je bio rodom iz Platice kod Gacka. On i njegova starija braća Milinko i Gojko učesnici su hercegovačkog ustanka 28. juna 1941. U redovima partizana od 1941. borila se i njihova sestra Mara. Milinko je pre rata bio podoficir Vojske Kraljevine Jugoslavije. Tokom rata bio je na dužnosti komandanta 1. (gatačkog) bataljona 10. hercegovačke brigade i komandanta 12. hercegovačke brigade. Preživeo je rat. Postao je general JNA. Gojka su 1943. uhvatili crnogorski četnici. Mučili su ga i ubili u četničkom zatvoru u Kolašinu. Njegov lik je opisao poznati književnik Mihajlo Lalić u romanu „Svadba“ (Lalić je bio zatvoren u istom zatvoru).

Mileta Okiljević je kao borac 10. hercegovačke brigade učestvovao u teškim borbama protiv ustaša i Nemaca širom BiH (protiv ustaša u Kupresu, Livnu, Mrkonjić Gradu…) dok su se gatački četnici koji su ga ubili borili isključivo protiv partizana. Zauzvrat su gatački četnici klali hrvatsku i muslimansku sirotinju oko Prozora oktobra 1942. Mileta je bio učesnik Bitke na Neretvi i Bitke na Sutjesci. Velik broj njegovih saboraca iz 10. hercegovačke brigade (369 ukupno) poginuo je u Bici na Sutjesci. U Bici na Sutjesci učestvovalo je 10 Okiljevića iz Platica. Među njima braća Mileta, Milinko i njihova sestra Mara. U Bici na Sutjesci učestvovalo je 213 Gačana od kojih je poginulo 34 tokom bitke, a još 34 u danima nakon bitke. A gde su tad bili gatački četnici?

Ukratko o okolnostima borbi maja 1944. u okolini Gacka. Tih dana, od 12. do 16. maja, udruženi fašisti pokušali su da unište glavninu 29. hercegovačke divizije NOVJ (10. i 11. brigada) na području Nevesinja, Gacka i Bileće. Koaliciju protiv partizana činili su četnici (Nevesinjska, Gatačka i Bilećka brigada), nemačka vojska (Borbena grupa „Funke“: 370. puk 369. „Vražje“ legionarske divizije – sastavljena od ustaških legionara, i neke manje nemačke jedinice), domobrani (2. i 3. bojna 9. posadnog zdruga iz Mostara, Nevesinja i Gacka) i ustaška milicija iz zloglasne Kule Fazlagića. Udruženi neprijatelj nije postigao cilj – 29. divizija je uspela da nanese tri puta veće gubitke neprijatelju nego što je sama pretrpela. Inače, ovakvi zajednički pokušaji legionara, četnika, domobrana i ustaške milicije zabeleženi su i prethodnih sedmica. 29. hercegovačka divizija je nastavila borbu i tokom leta i jeseni 1944. oslobodila je celu istočnu Hercegovinu.