Najviše veseli 9 (10 jel Kalik naših korijena?) Hrvata u prvih 11 i mali Durdov koji s 16 godina zabija 2 eurogola.

Gatusso nije neki taktičar al je odličan psiholog, odma je reka da je on kriv za Uremovićevu grešku jer je to njegov zahtjev načina igre.

Vesele i ulasci malog Hrgovića, oporavljenog Sigura i Juraka.

Nije da G ima izbora po pitanju igrača. Ako je riječ o rotaciji. To je dobro, tako se grade talenti.

12:40 - Mate Ivković, talentirani hrvatski veznjak, napustio je Romu, u kojoj je igrao u mladoj momčadi, te se pridružio Sampdoriji.

Za temu o Hajduku, ali nastavno na prijašnji post o dijagnozi i psihijatriji

Dvojicu čelnika je kulpalo

Hajduk kroz povijest

IN MEMORIAM
Petar Rončević
31 Kolovoza 1911 Imotski-12 Travnja 1968 Split
Predsjednik Hajduka
10 Srpnja 1962 - 4 Kolovoza1964
ZANIMLJIVA PRIČA
Zlatko Škorić, legendarni vratar Dinama, ponovio je za Jutarnji list priču, koju smo ekskluzivno objavili a to je da su “bijeli“ u dramatičnoj završnici prvenstva 1962/63. htjeli potkupiti čuvara mreže “modrih“. Mnogo je vremena prošlo, još malo pa pola stoljeća, od derbija u Zagrebu između Dinama i Hajduka, u pretposljednjem kolu prvenstva kad su “bijeli“ bili na rubu ponora druge lige.
Hajduk je pobijedio s 1:0 golom Ivice Hlevnjaka u 51. minuti… Još tada su krenule oprečne priče o tome da su “modri“ pustili Splićanima, odnosno da su se žestili i nastojali izbaciti “bijele“ iz prvoligaškog društva. Sad je Škorić izjavio kako je “čak i predsjedniku Ivanu Šiblu nakon utakmice bilo drago što je Hajduk dobio i spasio se od ispadanja“, također je “uvjeren da nitko nije puštao utakmicu, ali smo svi bili zadovoljni rezultatom“.
Kao prvo treba znati da se Hajduk teško zamjerio Dinamu tri godine ranije u slučaju kad “bijeli“ nisu dali popust svojim rivalima u derbiju u Splitu (3:2 za Hajduka), pa su faktično pomogli Crvenoj zvezdi da osvoji naslov prvaka. To je bila utakmica tijekom koje je pomagač Hajduka Ante Žanetić pokušao lažirati, pa je zamijenjen, kasnije te večer i fizički napadnut od vatrenog navijača Hajduka. Uglavnom, ispalo je da je taj navodni grijeh “bijelih“ došao na naplatu tri godine kasnije...
A kako je bilo za splitske pojmove i navijače Hajduka širom bivše države prosto neshvatljivo da bi mogli pasti u drugu ligu Vojko Andrijašević, najvažniji lik u Hajduku tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, odlučio se za gotovo samoubilački potez. On je odnio Škoriću torbicu s ondašnjih milijun dinara, pa kad ga nije našao kod kuće na Trešnjevci, ostavio ju je na ogradi.
Točno je, Škorićev otac je uzeo novac i odnio ga u Haulikovu ulicu, u prostorije Dinama i predao predsjedniku Ivanu Šiblu, partizanskom generalu: “Moj sin nije uzeo taj novac, jer da se to dogodilo Žoga u moju kući više ne bi nikad zakoračio. A vi odlučite što ćete s dinarima i hoće li Zlatko braniti…“
Osim tog pokušaja podmićivanja, Hajduk je poduzeo još jedan korak: predsjednik “bijelih“ Petar Rončević (u to vrijeme direktor Slobodne Dalmacije) i njegov prvi suradnik Dušan Stipanović Gusina (tada šef UDB-e za Dalmaciju) posjetili su Šibla i tražili bodove za opstanak. Dva stara revolucionara iz vremena partizanskog ratovanja ostali su zabezeknuti odgovorom Šibla: “Dečki, nogomet se igra i u drugoj ligi“. Rončević i Stipanović upali su u svlačionicu Hajduka prije početka utakmice usred sastanka: “Šibl nas je odbio, morate se sami izboriti za pobjedu“.
Tako se i dogodilo, Hlevnjak je postigao jedan od najvažniji golova u povijesti Hajduka, “bijeli“ su se spasili od ispadanja, ali su dvojica funkcionara splitskog kluba doživjeli srčane udare. Gusina je odmah preminuo u svlačionici, Rončević nešto kasnije...
Ivica Hlevnjak, strijelac pobjedonosnog gola, onda i danas govori jednako: “Zar bi Stipanović i Rončević tako stresno proživljavali utakmicu da je bilo dogovora?”
A Luka Poklepović, vratar Hajduka, koji je na toj utakmici prema novinarskim zapisima “činio čuda“, danas živi u Milni na Braču, rekao je: “Mogu danas u Dinamu pričati što god hoće, ali htjeli su nas pobijediti, nisu ni pomišljali pustiti. A ja i danas imam friže iz tog doba, Vlatko Marković mi je kramponima kopačke razderao prsi…“
Inače, Marković je u završnici utakmice iz obrane prešao u napad, on je zajedno s Dražanom Jerkovićem vodio žestoku borbu protiv Miroslava Brkljače i Ferantea Colnaga, nažalost danas obojice preminulih. “Brego se junački borio, bio je naš najbolji igrač“, rekao je Poklepović.
U finišu utakmice isključeni su Marković i korektor Hajduka Stjepan Ilić: “Kad je Marković prešao u napad, pitao sam ga što traži pred našim vratima, rekao mi je da je došao dati gol, a ja sam ga udario šakom u lice, pod lijevo oko. Nastala je gužva, sudac Botić iz Valjeva potjerao nas je obojicu u svlačionicu“.