Gradnja željezničke pruge Sarajevo – Dobrun počela je u jesen 1902. godine. Ukupna dužina trase iznosila je 166,5 km od Sarajeva, preko Bistrika, Dovlića, Pala, Korana, pa sve do Međeđe, gdje se pruga račvala uz dolinu Lima, a drugi krak je vodio prema Višegradu i Dobrunu, gdje je bila državna granica između Austro-Ugarske i Srbije.

Kod Stambulčića se pruga izdizala na 939,8 m nadmorske visine i to je bila najviša točka na pruzi. Ova pruga je imala 99 tunela, s velikim brojem vijadukta, galerija, potpornih i obložnih zidova. Službeno je otvorena 4. srpnja 1906. godine i promet se aktivno njom odvijao sve do 1. srpnja 1978. godine. Tijekom Drugog svjetskog rata ova pruga je često bila zatvorena, posebno na području između Dovlića i Hrenovice.

Ćiro izlazi iz tunela Franje Josipa I. na Bistriku, 1916.


Dnevno je ovom prugom prolazilo oko 40 kompozicija u oba smjera, poznatih u narodu kao vlakovi Ćiro. Glavnina tereta bio je ugljen iz Miljevine i Pljevalja, oblice, daske, parketi i poljoprivredni proizvodi. Trasa je bila stabilna, osigurana, bez velikih investicija i ulaganja. Lokomotive su bile na ugljen, a brzina vlakova bila je oko 40 km na sat.

Ćiro u prometu


Letio je ovom prugom i ’’Ludi Spaho’’. Bila je to kompozicija od tri vagona. U srednjem vagonu je bio restoran, a naprijed i nazad motorne lokomotive koje su razvijale brzinu od oko 40 km na sat. Uveden je 1936. godine, a stajao je na Bistriku, Palama, Prači i Mesićima u pravcu Beograda. U suprotnom smjeru prometovao je na relaciji Beograd – Zelenika, odnosno Dubrovnik. Bio je to vlak za gospodu, a obični svijet se njime nije vozio jer su karte bile skupe. ’’Hvala Spahu i njegovom dinu, što nabavi bez dima mašinu!’’, uzvikivalo se na stanicama od Bistrika, preko Pala, sve do Dobruna.

Izvor: https://tarikjazic.wordpress.com/2016/0 ... i-na-miru/

Sarajevo, rujan 1990. (snimio Richard Carlton)

Sarajevo, 1965. (Čehoslovački filmski tjednik)

Alijino Sarajevo 1996.

Premda u sjeni XIV. Zimskih olimpijskih igara održanih u Sarajevu od 8. do 19. veljače 1984. godine, iste godine u Sarajevu je održan i 18. YU Rally na kojem su nastupili tada najbolji europski i naravno sarajevski automobilisti.

Rally je održan pod pokroviteljstvom Skupštine Grada Sarajeva i u organizaciji AMS-a Bosne i Hercegovine, kao i auto moto klubova AMK Akademac Beograd, AMK Željezničar Sarajevo i AMTD Sarajevo te uz ogromnu podršku Organizacijskog odbora Olimpijskih Igara.

Rally ukupne dužine 792 kilometra s 42 brdsko brzinska ispita koji su se ponavljali u šest identičnih krugova i na kojem su nastupile 63 posade, održan je od 14. do 16. rujna u okolici Sarajeva i itineraru Trebević, Pale, Jahorina, Kozja Ćuprija, Kalovita Brda, Mošćanica, Gazin Han, Hreša, Bulozi, Čeljigovići, Bistrica…

Za ovaj izuzetno zahtjevan itinerar zaslužan je jugoslavenski rally as Dragan Mališa Vučković iz AMK Akademac Beograd, a sam rally bodovan je za Europsko rally prvenstvo koeficijent 2. (ERC European Rally Championship) u kojem su nastupile 23 posade iz devet zemalja i Prvenstvo Jugoslavije u kojem je nastupilo 40 posada.

Nakon verifikacije i tehničkog pregleda ispred sarajevskog hotela Holiday Inn, u petak 14. rujna 1984. godine točno u 18:01 sati s platoa Centra Skenderija u Sarajevu startala je prva posada iz Austrije sa tvorničkim Audi Quattro A2 grupe B12, Franz Wittmann Senior / Jörg Pattermann. Na kraju ove godine Franz Wittmann Senior postao je europski rally prvak, a Audi Quattro jedan je od najznačajnijih rally automobila svih vremena.

Minutu kasnije startala je posada iz Mađarske, Attila Ferjáncz / János Tandari, Renault 5 Turbo, zatim posada iz Austrije Georg Fischer / Ferdinand Hinterleitner, Mitsubishi Lancer 2000 Turbo, posada iz Poljske Błażej Krupa / Piotr Mystkowski, Renault 11 Turbo, posada iz Belgije Robert Droogmans / Ronny Joosten, Porsche 911 SC RS, a zatim i jugoslavenska posada Branislav Küzmič / Rudi Šali, Renault 5 Turbo i drugi.

Jedina ženska posada bila je posada Romana Zrnec / Špela Kožar, Renault 5 Turbo iz kluba ARD Kompas Hertz Ljubljana.

Također, na ovom rallyju nastupilo je šest posada iz Sarajeva:

Fadil Kadić / Nedeljko Maričić, Porsche 911 SC, AMK Željezničar Sarajevo,
Neven Vukasović / Dušan Ločki, Volkswagen Golf GTI, AMK Željezničar Sarajevo,
Zakir Oković / Sead Sarić, Zastava GT 55, AMK Željezničar Sarajevo,
Enes Cviko / Ramiz Bakija, Zastava 750, AMTD Sarajevo,
Radomir Bojović / Sadik Koro, Zastava 750 AMTD Sarajevo i posada
Želimir Osenk / Dragan Crnadak, Zastava 750, AMK Željezničar Sarajevo.

Cilj prvog dijela rallyja bio je drugog dana, 15. rujna ispred hotela Holiday Inn u vremenu od 3:38 do 5:38, a nakon sveukupnih iscrpljujućih vožnji, drugog dana rallyja poslije 20:21 sati na cilj platoa Centra Skenderija Sarajevo, stigla je 41 posada.

S prednošću od 3:29 minuta od drugoplasiranog, najbolje plasirana posada u ukupnom poretku je posada Franz Wittmann Senior / Jörg Pattermann, Audi Quattro A2, zatim Robert Droogmans / Ronny Joosten, Porsche 911 SC RS i Attila Ferjáncz / János Tandari, Renault 5 Turbo sa zaostatkom iza prvoplasiranog od gotovo devet minuta.

Najbolja jugoslavenska posada Branislav Küzmič / Rudi Šali, Renault 5 Turbo, plasirala se na peto mjesto Europskog prvenstva i prvo mjesto Prvenstva Jugoslavije, a ženska posada Romana Zrnec / Špela Kožar, Renault 5 Turbo plasirala se na 23. mjesto ukupnog poretka i 9. mjesto Prvenstva Jugoslavije.

Zbog kaznenih poena radi popravke svog automobila, ova ženska posada nije se plasirala u Europskom prvenstvu, a u poretku klubova Prvenstva Jugoslavije najuspješniji klub je Donit Olimpija Ljubljana ispred Kompas Hertz Ljubljana i Slovenija avto Ljubljana.

Zahtjevne vožnje na brdskom terenu prepunom zavoja i uz ogroman broj gledatelja, prisilile su na odustajanje čak 22 posade zbog kvarova na automobilima među kojima i pet posada iz Sarajeva.

Premda favorizirana sarajevska posada Fadil Kadić / Nedeljko Maričić, AMK Željezničar Sarajevo, kojoj je uspješnu vožnju na startu ispred Hotela Holiday Inn poželjela i djevojka iz Zenice, tadašnja Miss Jugoslavije Dinka Delić, odustala je nakon šestog brdsko brzinskog ispita Mali Glog (Vasin Han - Hreša), zbog kvara motora na svom Porscheu 911 SC. Ovaj kvar na zaista respektabilnom automobilu onemogućio im je i nastup na 27. Internationale ADAC Rally Tour d'Europe dugačkom 4500 kilometara i koji je održan od 12. do 21. listopada 1984. godine sa startom i ciljem u Njemačkom gradu Einbeck, a osim kroz Njemačku vožen je kroz Čehoslovačku, Mađarsku, Rumunjsku, Jugoslaviju i Austriju.

Također, prema pisanju jugoslavenske revije Automagazin iz tog vremena, nakon odlične vožnje na prvom brdsko brzinskom ispitu Trebević (Vraca - Bistrica), sarajevska posada Neven Vukasović / Dušan Ločki, AMK Željezničar Sarajevo, odustala je na 24. brzinskom ispitu zbog kvara na sustavu prijenosa svog Volkswagen Golfa GTI.

Ipak, najugodnije iznenađenje za Sarajlije, bila je posada iz Sarajeva s automobilom Zastava 750, Želimir Osenk / Dragan Crnadak, AMK Željezničar Sarajevo, koja se plasirala na 3. mjesto u klasi A5 (A850), 32. mjesto u ukupnom poretku i ukupno 15. mjesto Prvenstva Jugoslavije.

Ujedno, ova posada bila je prva i jedina sarajevska posada koja je sa Zastavom 750 uspješno završila i ostvarila zavidan rezultat na ovako zahtjevnom rallyju.

Upravo snimci s ovog rallyju, koje možete ovdje pogledati, ustupljeni su iz osobnoga arhiva Želimira Osenka sarajevskom auto klubu ArcRacing.





Svečano proglašenje pobjednika održano je 16. rujna u hotelu Holiday Inn s početkom u 12 sati.

Uz vrlo uspješnu organizaciju, ovaj europski rally u Sarajevu mnogima je ostao u sjećanju po tada najboljim europskim vozačima i najbržim rally automobilima kao što su

Audi Quattro A2,
Porsche 911 SC RS,
Renault 5 Turbo,
Renault 11 Turbo,
Mitsubishi Lancer 2000 Turbo,
Opel Manta GTE,
Opel Kadett GTE,
Opel Ascona B 2.0 SR,
Toyota Starlet,
Ford Escort RS 2000,
SAAB 99 Turbo,
Talbot Sunbeam Lotus…

ali i po vrlo brzim i za rally pripremljenim automobilima Zastava i tada istočno njemačkim automobilima Wartburg 353 i Trabant P601.

Posada Roland Fink / Roland Weitz, Wartburg 353 iz Njemačke Demokratske Republike, zauzela je 9. mjesto u ukupnom poretku, a jugoslavenska posada Jakob Silvo Valant / Andrej Patarčić, Zastava GT 65 zauzela je 10. mjesto u ukupnom poretku i 2. mjesto Prvenstva Jugoslavije iza jugoslavenske posade Branislav Küzmič / Rudi Šali, Renault 5 Turbo.

https://www.klix.ba/auto/evropski-reli- ... /240913124

Dinka, jedan dan ti predaje muzičko obrazovanje a drugi postane miss Yu. Voljela me je. Znao sam engleski pa sam mogao bolje pratit.

Let it be, let it be...

Nisu joj nažalost ljepota i taj uspjeh donijeli puno sreće u životu.

Ova pjesma je njoj bila posvećena. Inače, da je ovaj bend iz Sarajeva svi bi znali za njega, ovako smo samo mi iz Ze znali kako su dobri.

Dinka Delić (Zenica, 1964. - Sarajevo, 2015.), imala je kćer Naomi, koja je studirala u Ljubljani.

Inicijativa o osnivanju Šahovskog kluba u Sarajevu potekla krajem 1903. godine kada je Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, na zahtjev grupe građana svih nacionalnosti, obavijestila Zajedničko ministarstvo u Beču „o osnivanju šahovskog kluba u Sarajevu“.

U izvješću se navodi podatak da je u Klub upisano 55 članova ljubitelja šahovske igre i uz to 8 stalno prijavljenih gostiju. Društvo je u smislu postojećih propisa u svakom pogledu bilo pod nadzorom i kontrolom vlasti.

Statut Šahovskog kluba Sarajevo usvojen je i potvrđen od strane šefa Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, 16. siječnja 1904. godine. Možemo sasvim jasno reći da je organizirani šahovski život u Bosni i Hercegovini započeo osnivanjem šahovskog kluba „Sarajevo“.

Zahvaljujući „Bošnjaku“ saznajemo da je 13. prosinca 1904. godine održan šahovski turnir u Sarajevu i to u prostorijama Restauracije Friedrich gdje su se za tri počasne nagrade natjecali poznati sarajevski igrači: Bruncwik, Finzi, Kubović, Lehow, Marek, Passler i Schlesinger.

Iz Bosanskog glasnika saznajemo da su na konstitutivnoj skupštini Šahovskog kluba u Sarajevu 1904. godine u Predsjedništvo kluba izabrani: za predsjednika Schlesinger Friedrich, potpredsjednika Schwarz J., zapisničara Krainc Cyril, blagajnika Kubović P., i drugi članovi Lehow, Booroslawski, Pascher i Koller.

U 1908. godini za predsjednika Kluba je izabran Kozmutz Kornelius.

Poslije I. svjetskog rata Klub je obnovljen. Iz arhivske građe Velikog župana Sarajevske oblasti iz 1923. godine i iz „Srpske riječi“ saznajemo da je Klub obnovljen pod novim nazivom „Vidmar“ šahovski klub u Sarajevu i da je za predsjednika izabran prof. Ljudevit Astaloš.

Klub je prema zapisniku skupštine nastavio kontinuitet rada prethodnog kluba, primio njegov inventar i imovinu, a pravila su izmjenama usvojena i poslana na odobrenje Policijskoj direkciji u Sarajevu.

Kroz dokumenta pratimo još jedno obnavljenje rada Sarajevskog šahovskog kluba 1934. godine. Za počasnog predsjednika izabran je prof. Ljudevit Astaloš međunarodni majstor i član olimpijske reprezentacije prije II. svjetskog rata, za redovnog predsjednika kluba izabran je Konstantin Smigeljski, a za potpredsjednika Vasilije Dragičević.

Pravila kluba prihvaćena na osnivačkoj skupštini poslana su na odobrenje nadležnoj vlasti tj. Kraljevskoj banskoj upravi Drinske banovine – Sarajevo. Od te godine redovnu su održavana klupska prvenstva i druge šahovske priredbe. Interes za šahovsku igru je naglo porastao, pa se broj članova stalno povećavao.

Prvi ženski šahovski turnir u Bosni i Hercegovni odigran je 1937.godine u organizaciji ŠK „Sarajevo“, a oko tih godina počeli su i u šahovskom klubu prvi brzopotezni turniri.

U 1941.godini vlast je zabranila rad šahovskom klubu.

Poslije Drugog svjetskog rata u organizaciji ŠK „Sarajevo“ gostovao je prvak svijeta Aleksandar Aljehin koji je odigrao dvije simultanke u hotelu Europa, a pozivani su i drugi svjetski velemajstori kao što su Špilman, Rubinštajn itd.

Poslije Drugog svjetskog rata 1947. godine ŠK „Sarajevo“ kao prvak Bosne i Hercegovine igrao je polufinalni ogled za prvenstvo Jugoslavije s ekipom „Mladost“ iz Zagreba u restoranu „Triglav“ u Sarajevu.

Šahovski klub „Sarajevo“ je 1957. godine osvojio Drugu ligu Jugoslavije u Mariboru otkada je bio redovan član Prve lige Jugoslavije.

Šahovski klub “Sarajevo” je bio stalni član Prve šahovske lige Jugoslavije. Najveći klupski uspjeh u bivšoj Jugoslaviji šahovski klub „Sarajevo“ je postigao osvajanjem Kupa Maršala Tita 1960. godine.

Na natjecanju je sudjelovalo oko 8.800 ekipa, a šahovski klub „Sarajevo“ nastupio je u sastavu: Vlado Kozomara, Rajko Bogdanović, Muamer Osmanagić i Zdenko Grgić.

Svoju mnogostruku djelatnost šahovski klub Sarajevo je proširio i organiziranjem međunarodnih turnira.

Sve je započelo 1957. godine. Uz sudjelovanje renomiranih jugoslavenskih velemajstora (Trifunović, Puc, Minić…), te gostiju iz inozemstva (Čokaltea, Cvetkov), nastupili su i naši najbolji igrači Kozomara, Bogdanović, Smailbegović, Udžvarlić…



Malo tko je očekivao da će Sarajevo za samo desetljeće i po stvoriti tako značajnu šahovsku tradiciju i postati značajno međunarodno šahovsko stjecište.

Sarajevski turnir ušao je u kalendar FIDE i nije bilo iole značajnijeg velemajstora koji nije učestvovao na ovom turniru.

Pogledajmo samo listu sudionika: Talj, Korčnoj, Stein, Uhlmann, Benke, Bern, Pachman, Kavalek, Lejn, Tringov, Forintoš, Hort, Honfi, Lutikov, Antošin, Braun, Kotov…

Tu su bili i najbolji jugoslavenski igrači: Gligorić, Matulović, Ivkov, Udovčić, Damjanović, Parma, Ćirić, Vukić, Kurajica, Planinc kao i najuspješniji predstavnici našeg kluba. Mnogi od njih su upravo na ovom turniru postizali svoje najznačajnije rezultate i međunarodne titule.

Sarajevski turnir se vrlo brzo afirmirao kao jedan od najznačajnih i slobodno možemo reći, da je to bio prvi tradicionalni turnir u bivšoj Jugoslaviji, preteča mnogih drugih.

Na našem turniru Talj je izvodio svoje vratolomije, Uhlmann i Stein dokazivali svoju visoku klasu, Korčnoj pobjeđivao manirom velikog šampiona… Istinska je šteta što je šahovski klub Sarajevo iz objektivnih razloga prestao s tradicijom organiziranja, pogotovo što je igranjem kvalifikacijskog turnira omogućavao posebno mladim igračima da se afirmiraju na sarajevskom turniru.

Sarajevski šahovski turnir je ušao davno u ozbiljnu šahovsku literaturu. Danas nema iole ozbiljnijeg majstora, koji u svom teorijskom izgrađivanju može zaobići desetljeće i po zbivanja na našem turniru.

Tijekom razdoblja nakon Drugog svjetskog rata je stalno radila šahovska škola i vršena stalna edukacija šahista članova Kluba. Glavni treneri su bili otac i sin Franjo i Zvonko Meštrović.

To je dovelo do naglog napretka šaha u Sarajevu tako da je istovremeno 1978. godine seniorski, omladinski, pionirski prvak Jugoslavije bio iz šahovskog kluba „Sarajevo“.

Iste godine iz Sarajeva su bili i ekipni i ženski prvak Jugoslavije.

U 1980.-tim godinama Klub je imao preko 400 aktivnih članova sa 11 sekcija, a na čelu Predsjedništva bio je i današnji počasni predsjednik prof.dr. Enver Raljević.

Posebna pozornost posvećivana je stručnom radu i školovanju mladih šahista. Poznata je nadaleko bila pionirska šahovska škola koju je vodio internacionalni majstor Zvonko Meštrović. Klub je osvajač prvenstva Bosne i Hercegovine čak 30 puta.

Nakon stjecanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine ŠK „Sarajevo“ je nastavio natjecati se u Premijer ligi Bosne i Hercegovine. Posljednjih godina Klub se natječe u Prvoj ligi Federacije Bosne i Hercegovine.

Najveći klupski uspjeh bosanskohercegovačkog šaha na međunarodnoj sceni postignut je 1994. godine kada je združena ekipa ŠK „Sarajevo“ i ŠK „Bosna“ pod nazivom „Bosna-Sarajevo“ osvojila titulu klupskog prvaka Europe u šahu.
U toj ekipi nastupio je svjetski prvak Gari Kasparov.

Šahovski klub „Sarajevo“ više od 60 godina u mjesecu travnju uspješno organizira međunarodne šahovske festivale, a bio je i organizator 10 međunarodnih turnira svjetske kategorije.

Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu jedini šahovski klub u Sarajevu koji je imao stalnu aktivnost bio je ŠK „Sarajevo“.

Čak i u razdoblju 1992.-1995. godine redovno su organizirani šahovski festivali na kojima je bilo više od 100 sudionika, a u doba potpune opsade kao međunarodni igrači igrali su članovi UNPROFOR-a.

1994. godine povodom 90.-godišnjice Kluba organiziran je veliki brzopotezni turnir u hotelu Holiday. Također, organizirani su turniri između pojedinih sarajevskih brigada, a prostorije Kluba su tada bile u ulici Kulina bana.

Šahovski klub „Sarajevo“ redovno organizira vikend šahovske turnire. U ŠK “Sarajevo” ponikli su mnogi majstori šaha, među kojima su najpoznatiji velemajstori Predrag Nikolić i Vesna Mišanović. U 2004. godini prilikom proslave 100 godina postojanja Kluba šahovski klub „Sarajevo“ je dobilo zlatnu zahvalnicu Grada Sarajeva.

Šahovski klub „Sarajevo“ kao najstariji klupski kolektiv u Bosni i Hercegovini nastoji popularizirati šahovsku igru, okupljajući veliki broj ljubitelja i poklonika šaha. I uz probleme s financiranjem, uslijed neriješenog financiranja vrhunskog šaha u Bosni i Hercegovini, šahovski klub „Sarajevo“ je mjesto gdje se odvija najaktivniji šahovski život u Bosni i Hercegovini.

https://www.sksarajevo.org/o-nama/historijat/