Uvijek mi je bilo zanimljivo u filmovima gdje se ljudi izgube u divljini, kako uvijek idu u krug, tj. nakon nekog vremena dodju na isto mjesto.
Nisam mogao vjerovati da neko moze imati tako losu orjentaciju dok nisam upoznao svoju djevojku, dosta ljudi a pogotovu zene imaju uzasnu orjentaciju u prostoru.
Uzevsi to u obzir, moze li se izgubiti na Balkanu?
Da preformulisemo, cilj je uzeti nekog stranca koji ne poznaje teren, uzasne orjentacije, izbaciti ga na bilo koju tocku na Balkanu tako da on umre od gladi prije nego pronađe civilizaciju.
Gdje ga izbacujete?

Ti znaš da svake godine nađu bar jednog mrtvog stranca u okolici Međugorja, koji se izgubio i umro. Ili pak po dalmatinskim vrletima, osobito su Česi poznati po tomu... samo njih obično pronađu žive.

Na Durmitor tamo nema šanse da se snađe.

https://www.google.com/maps/@43.0928535 ... FQAw%3D%3D

Instaliraj joj ovo

Ne znam za slučaj da je netko umro od gladi.

Dogodi se, obično starijim ljudima, da ljeti dehidriraju na vrućini.

Čekaj ozbiljno?

Ne znam za Balkan, al na Velebitu se bez problema izgubiš!

Kako? Samo pratis vodu

Primijetio sam da žene u prosjeku imaju više problema s orijentacijom nego muški.
Ja sam tu vrhunski. Strašno razvijen osjećaj za orijentaciju imam.

Nije to Bosna!
Pratiš vodu sat-dva i ona ponire u neku škrapu a ti si nigdje okolo planine a noć pada... vukovi, ris, zmije, medo te posmatraju

Da te sad izbace helikopterom na Velebitu, koliko bi preživio dok se ne smrzneš 2-3 sata ??

Mislim da je bila i ona poznata američka emisija preživljavanja na Velebitu, na tu foru da dva stranca izbace na nepoznato područje.

Mislim da se po našim vrletima ne možeš zapravo iizgubiti u smislu dezorjentacije zbog istosti gustih ogromnih šuma već samo skrenuti sa staze i zalutati što te može dovesti u slučj bez hrne i vode.

Nekada je zapravo to bio slučaj jer su šume bile ogromne dok danas ne.
Mislim da jedno se možeš možda izgubiti zapravo je Rumunija tj.Karpati , ali to već gotovo i nije Balkan.

Kako se ne možeš tu izgubit, pogledaj nagib padina oštre stine, drača, vrisak, da ne pričam o zimi smrzo bi se za 2-3 sata.
Krabaja bi pratio potoke pa izgubio bi se u roku keks!

Pa lagano samo bez panike.
Znas pravilo 3:3:3
3 minute bez zraka
3 dana bez vode
3 sedmice bez hrane
Na slici koju si ostavio se doslovno vidi more
Samo se trebam popeti na neki vrh, vidjeti gdje je i doci do njega za 20 dana i prezivio sam.

Premali su prostori, kolikih je uopće dimenzija ta divljina? Svatko otprilike zna gdje je. Evo na toj planini, ne treba ti potok, idi samo prema jugozapadu i eto te na moru za nekoliko sati.

Oklizneš se jednom i nemate. Druga stvar je potrošnja energije, vode, minerala u tijelu kako se tijelo trpi i iscrpljuje.
I neusporedivo je sa stanjem mirovanja i to pravilo o 3 dana bez vode je smiješno kad sam osobno bio 11 dana na suhom postu bez vode i hrane, samo zrak, ali naravno u stanju mirovanja.

Za 20 dana bi došao do Austrije.

U prošlosti je bilo zajebano biti planinar i putnik namernik.

Npr. u Srbiji posle turskog osvajanja mnoštvo stanovništva je odvedeno u roblje ili raseljeno , i zato je centralna Srbija nazvana Šumadijom jer je sve potpuno zaraslo i postalo neprohodno , e pa sad zamislimo kako je bilo u to vreme ući u centralnu Srbiju.

Da sad se Hrvatska i Srbija odjedno magično isprazne , za 100 godina kad bi ljudi došli ne bi ih prepoznali.

Još u 19.veku svi slivovi ovdašnjih reka su bili čisto opasno ludilo gde ako uđeš bez znanja sledi ti sigurna smrt , pogotovo tu mislim na Dunav i Savu i mnoštvo njihovih pritoka,močvara,menjanja korita,.....
Vojvodina je u 16.veku bila nešto kao divlja Luizijana u Americi , samo još su krokodili falili. , slično je bilo i sa Slavonijom i severnom Bosnom.
Po Vojvodini postoje stari toponimi koji se zovu ostrvišta ili ade , i zovu se tako jer su samo tamo ljudi jedino mogli živeti ,e sad kakav im je bio otočki život teško je reći.
Mi danas mislimo da su sve te teritorije bile pristupane kao danas , međutim u pitanju je nekih nešto više od 10% od današnjeg stanja.

Evo kako to izgleda na Velebitu s Kostelićem, (nažalost ovaj lik je stavio milijun reklama)

Te žene koje Karabaja spominje ne znaju odrediti ni strane svijeta ako ih izbaciš u šumu.

To je neka osnova orijentacije, da znaš smjer kojim ideš.

Danas postoje pametni telefoni sa GPS, ali dobro recimo da se baterija istroši, za potrebe teme.

Ja bih se znao i noću otprilike snać sa satom na ruci i poznavanjem nekih osnovnih konstelacija zvijezda na nebu u sve 4 sezone.

A da ne radiš krugove, možeš i vjetar slijedit, ili kako kažeš vodu.

Ili jednostavno ideš “nizbrdo”, ako si se izgubio nije najmudrije ići uzbrdo.

Svaki (muški ) ribar u Dalmaciji zna “trijangulaciju” odnosno kako zapamtiti mjesto gdje je izbacio mreže ili vršu s bovom, preko preklapanja nekih bližih i daljih objekata na obali (dovoljno je križanje dva pravca)

Ako hoćeš testirati u šumi je li nešto jestivo, napraviš na sebi test kao za alergiju, bockanjem i čekaš pola sata reakciju

Vidi se da muslimani nemaju smisla za more.

S Velebita se pješke spustit na more ako ne znaš ti par kozjih staza napamet je nemoguće, samo ćeš se strmopizdit i poginit. To šta vidiš more ti je beskorisno kad je krš strm i prepun škrapa.

Na Biokovu se izgubilo na stotinu čeha par desetaka ih je i poginulo. Biokova je za čehe pogubnija od rata.

Na moru se izgubi desetak ljudi svake godine, ove godine sam bio na Pelješcu i recimo lokalni HGSS je cilu noć u moru tražio nekog ludog stranca koji je doša na more s obitelji. Našli ga nasukanog, dehidriranog na neku hrid, iša plivat na otvoreno more, spustila se noć i zaluta.

Ljudi ne pomišljaju da je na moru najpogubnija žeđ, jer more nije voda (kako to znaju reć kontinentalci) i sva ta tekućina ti je beskorisna jer je nepitka.

U prirodi se orjentiras pomoću mahovine, sunca, zvjezda i sl. Nisam ništa od toga nikad pokušala, no sjetila bi se svega vjerovatno pod pritiskom i snašla bi se. Mislim da kod nas na Balkanu se mozes izgubiti, ako si neodgovoran i nepažljiv, sklon panici i sl
Nemamo mi kilometre nenaseljenog divljeg prostora, opasne močvare i sl. No imamo planine. A planinarenje nije za svakoga. I početnici bi trebali biti veoma pažljivi. Od odabira obuće i odjeće pa do orjentacije ili napuštanja grupe, vodiča Itd Itd

Sve je stvar odgovornosti po meni. I prema sebi i prema drugima. U BiH padao snijeg za Božić i Novu, ja sam bila oličenje uzornog vozača. U Austriji nikad ne vozim po snijegu. Jer ga očiste čim padne. U BiH ih iznenadi u januaru.

To s mahovinom radi samo u bajkama iz Prirode i Društva, u realnosti ti mahovina raste na sve strane u šumi.



Možda statistički više je ima na sjevernim stranama, ali daleko da je to neko pravilo.

Tko se s mahovinom u šumi orijentirao, taj je na kraju mahovinu jeo, izgubljen i gladan.

Sume mi djeluju najpotencijalnije za izgubiti se, guste sume.
Gdje ne vidis okolinu, pogotovo ako je ravno kao recimo ona suma na granici Hr i Sr.
Ovo gdje imas planine, gdje mozes vidjeti u daljinu tu me izbaci u papučama, vraticu se