Jedete li gljive? Ubirete li ih u prirodi? Uzgajate? Koje vrste? Podijelomo iskustva.

Za početak moderna proizvodnja gljiva.

U mom kraju se konzumiraju sljedeće gljive upotrijebiti ću lokalne nazive (koji su najčešće pogrešni) poredano po najčešćem ubiranju po šumama: Bjelača, Žutavka, Vargan, Rujnica, Sunčanica i Golubarka. Zanimljivo kako se beru najmanje Golubarke koje su među ukusnijim gljivama i navodno se ne mogu zamijeniti otrovnim gljivama jer sličnih enma. U zadnje vrijeme ljudi pronalaze i turtufe. Sjećanja starijih ljudi govore o konzumaciji nekih gljiva koje rastu kao grmovi na obodima vlažnih njiva.

Volim pojest vrganje, a sad u zimsko vrieme si pripremim šampinjone. Stalno imam planove da ću krenut u branje gljiva, ali za sad nemam neku podporu u obitelji, jerbo svi imaju neku paniku da se zabunom može ubrat neka otrovna.
Šampinjoni mi budu izvrstna osnova za napravit marendu za na posao.
Uglavnom, koliko čitam o gljivama, one u sebi sadraže sve žive hranjive tvari i vitamine, ter su posebno potrebne onima koji na pr. izbjegavaju meso. Ali u svakom slučaju, i nama koji volimo meso, dobro dođe da ih tu i tamo zamienimo s odličnim gljivama, ter uviek dostupnim šampinjonima, koji su i dosta povoljni za kupit.


https://ordinacija.vecernji.hr/zdravi-t ... karcinoma/

Jedem skoro samo šampinjone jer su dostupni u svakoj trgovini.

Možda nekad napravim automatski pogon gljiva, izgleda dobar zadatak za IoT i AI.

Idem na vrganje u Gorski Kotar bar jednom godišnje kad je sezona. Usput i sunčanice ali nisu nešto. Vrganji su vrh no treba bit oprezan jer jedna otrovna sliči na vrganje.

Većina berača gljiva poznaje 2-3 vrste pa se zovu gljivarima.

Inače ima puno varijacija na temu, laici misle da postoje jestive i otrovne. Postoje i uvjetno jestive, ako su dobro termički obrađene ili ako danima nakon njih ne piješ alkohol. U suprotnom postaju opasne.

Postoje i neke za koje su novim istraživanjima doznali da imaju štetne spojeve. Postoje i neke nove vrste koje se pojavljuju kod nas a uopće nisu obrađene u literaturi.

Tako da kad sve analiziraš, jebo gljive, bolje ići na pečenog odojka.

Pečeni odojak sadrži više toksina od bilo koje jestive gljive.

Pa znam ali ipak imaš male šanse da odapneš trenutno nakon dobrog odojka.

ima gljiva , ne znam kako je nazivaju u BiH, zimska panjevčica, desetljećima se jede i jedna od rijetkih koja raste po zimi i zadnje vrijeme se počelo pisati da sadrži neke flamulotoksine koji su opasni za srce.

Ne postoje otrovne vrste svinja, tako da sam ipak za svinjetinu.

Osim šampinjona, i svježe bukovače su dostupne cielu godinu. To su gljive koje rastu iz trulih debla i panjeva. Na tržnici koštaju 1kg=6 EUR.

Ovdje malo o blagodatima bukovače:
https://alternativa-za-vas.com/index.ph ... e/bukovaca

Uglavnom, dobre za sve živo, protiv raka, rekordno smanjuju kolesterol...

Mene osobno iznenađuje to u kolikoj mjeri gljive mogu zamieniti meso. Ako si koji dan napravim marendu na osnovi žitarica ili drugih biljaka, često mi fali da moram stavit makar ili malo mesa ili jaja a da ne ostanem s osjećajem da nisam najeden. Ali kad stavim gljiva, liepo me zasiti i što je najbolje, liepo legne na probavu.

Što se tiče gljiva i onih željnih dobrog ukusa, preporučujem da kad radite jelo od šampinjona, da u njih nadodate i malo sušenih vrganja, koji će šampinjonima dati izvrstan okus i miris.

Nije problem svinjetina, nego neumjerenost i nezasitnost ljudi. Ja osobno bih se mogao odreći tih pečenja, ali pancete s češnjakom po zimi jako težko.

Meni se sviđa pojam koji sam pročitao u jednoj knjizi, a to je ,,gotovo vegeterijanac''. Jesti meso jednom tjedno, na pr. nedjeljom. Mislim da bi čovjek kako stari i smanjuje fizičku aktivnost, sve više trebao težiti tomu.

Tako se i jelo često po selima sve do nedavno. Ne zato jer su bili vegetarijanci, nego nisu imali novca i meso je bilo dostupno u ograničenim količinama, jednom tjedno i za blagdane.

Eto, sad mi je jedan kolega rekao da je alergičan na gljive... Je li postoji alergija na meso? Zanimljivo je da postoji hrpa alergija na različite vrste biljaka, ali za alergiju na meso još nisam čuo...

Postoji i alergija na meso, najčešće piletinu.

Čitam kako su Bukovače odlične za skidanje kolesterola i triglicerida.

Alergije generalno upućuju na probleme sa jetrom.

Alergije su jedan od argumenata koje koriste zagovornici mesne (carnivore) dijete.

Postoje slučajevi koji su se izliječili od autoimunih bolesti na taj način, jedan od poznatijih nedavno je Jordan Peterson.

Tko želi uništiti bubrege, bujrum.

Znači narodni nazivi gljiva su: Bijela Gljiva, Žuta Gljiva, Crvena Gljiva

Jako precizno i praktično, svak može početi brati.

Baba: “Naberi mi crvenih gljiva”

Interesantno da dio ljudi ne jede gljive, dok drugi jedu samo jednu vrstu.

Meni je ok sve osim šampinjona.

Volim malo gljiva u sosu, kad se usitne, cijenim da su izvor proteina, mogu pojesti i cijelu jednu pečenu gljivu, ali ne mogu se nažderati gljiva, ili jesti jelo gdje su gljive glavne, dođe mi zlo.

Tartuf je dobar, može poboljšati okus svake pašte bazirane na bijelim umacima, ali se okus može umjetno simulirati, pa se u jela ubacuje ono lažno ulje.

Tartufi su u biti skupi začin koji skroz promijeni okus i karakter jela. Dramatično kao i sol i biber.

To je samo djelomično točno. I biljna prehrana je štetna ako npr svaki dan jedeš samo uštipke.

Kako uopće u određenim dijelovima BiH ići u gljive, pored mina.

Doduše šume obično nisu minirane. Više livade.

Ja jedem, prije samo šampinjone iz trgovine a zadnjih par godina samo ove domaće iz šume. Moji se već par godina bave tim branjem dok šetaju i dobro su savladali znanje, meso gljiva je zaista dobro, nekad i sam zamijenim za pravo meso koliko podsjeća, npr ima neka gljiva za koju bih se zakleo da ima skoro isti ukus kao neka kobasica. Pretprošla godina je bila baš dobra, prošla i ne baš a najčešće gljive su vrganji, sunčanice i još par nekih kojima ne znam ime. Naberu oni i drugih ali bace da ne rizikuju.

Ljudi prave i kao neki začin od gljiva, osuše ih i samelju i navodno je dobro ali nisam ga probao.

Hehe, znanje se prenosilo sa koljena na koljeno. Inače imali smo u mjestu slučaj trovanja gljivama sa tragičnim krajem, a radilo se o vrsnim poznavateljima gljiva koji su ubirali vrste koje smo mi tradicionalni berači gazili kao neprovjerene i potencijalno otrovne.

80-ih su trovanja gljivama u Jugoslaviji bila masovna pojava.

Inače gljive nisu samo u šumi, ima dosta i livadnih vrsta.

Zanimljivo je kako tartufi rastu i u unutrašnjosti i u BiH pa nemaju neku vrijednost niti se itko bavi njima. A u Istri su od toga napravili biznis gdje prodaju starim Talijanima za 3000 eur/kg kao neki afrodizijak.

Gljive između sebe komuniciraju. Podsjeća na scene iz filma Avatar.