Da, Srbi nam dižu cijenu tim beskrajnim kukanjem. Možda čak neopravdano.

Istina znamo nekad i pretjerati, ali najčešće smo sasvim uljudni i kulturni.

Ali kad vidiš koliko se na klixu vesele da se Hrvatska podjeli između Mađarske i Italije, onda stvarno ne mogu sebi dokučit, pa jesu li ti Bošnjaci zbilja toliko retardirani da se tome vesele, jer to bi bilo jednako kao kad bi netko od nas priželjkivao da se Bošnjakistan, odnosno njihovi većinski kantoni, podjele između Irana i Turske, te bi onda kao za nas bilo nešto bolje.

Takva Italija i Mađarska, koje bi imale kapacitet preuzet Hrvatsku, sigurno bi bile daleko radikalnije nego što su sada, pa čak i kad bi se Srbi uključili u takvu jednadžbu komadaja Hrvatske, to bi bio i kraj postojanja Bošnjaka, jer svi oni bi doslovno istrijebili Bošnjake koji fantaziraju da bi ostali netaknuti od Srba, Mađara i Talijana.

Hrvatska je jedina brana njihovog opstanka, jer kod Mađara, Srba i Talijana nema muslimanofila i pravaških botaničara ili nekakvih Mesića, Prkačina ili Komšića kao što ima kod Hrvata.

Hipotetičkim raspadom Hrvatske, nas bi možda opet mađarizirali, talijanizirali a Srbi bi nas protjerali, dok bi muslimane doslovno istrijebili, jer od ta tri naroda, ne zna se tko više mrzi muslimane.

Hrvati su još kamilica, što bi im napravili ovi, tako, samo se veselite propasti Hrvatske misleći da će te tako dobit hunitarnu nedjeljivu

Ali, sreća naša a pogotovu sreća Bošnjaka, da niti Mađari, niti Talijani nemaju takav kapacitet ma koliko bili veći i brojniji.

Možda to ružno zvuči, ali taj narod je zbilja za viceve i sprdačinu.

Mislim, koliko moraju bit glupi da priželjkuju jednu Mađarsku, Italiju i Srbiju oko sebe, pa bilo bi im gore nego Palestincima u Gazi, jer bez obzira na sve naše neprijateljstvo s njima, mi ih bar ne želimo "genocidisat" jer zbilja ne znam da među Hrvatima ima nakavih genocidnih poriva prema Bošnjacima.

Za Srbe se sve zna "leleču Turci, kukaju bule za dahije" dok za Mađare i Talijane, oni su obični muslimani kao i svaki drugi.

Oni imaju sreće što ih unatoč svemu, Hrvati ipak najmanje mrze. Neka se mole svevišnjem Allahu dž.š-u da nam oni jednog dana ne postanu ono što su nam bili Srbi 90tih.

Možda to ružno zvuči, ali taj narod je zbilja za viceve i sprdačinu.

Mislim, koliko moraju bit glupi da priželjkuju jednu Mađarsku, Italiju i Srbiju oko sebe, pa bilo bi im gore nego Palestincima u Gazi, jer bez obzira na sve naše neprijateljstvo s njima, mi ih bar ne želimo "genocidisat" jer zbilja ne znam da među Hrvatima ima nakavih genocidnih poriva prema Bošnjacima.

Za Srbe se sve zna "leleču Turci, kukaju bule za dahije" dok za Mađare i Talijane, oni su obični muslimani kao i svaki drugi.

Oni imaju sreće što ih unatoč svemu, Hrvati ipak najmanje mrze. Neka se mole svevišnjem Allahu dž.š-u da nam oni jednog dana ne postanu ono što su nam bili Srbi 90tih.

Ne znam, zadnji put kad su Mađari bili ovdje bili zabranili su isticanje Hr i Sr navionalnih imena i bili kompići sa agama i begovima
Imali su prilimu da "genocidišu" ali nisu.
Vama se ipak ne bih usudio.dati priliku

Pa kad su idioti.

Mađarska je sve do poraza u ww1 svojatala Bosnu, zadnji predraspadni parlament im je bila priča kako bi ju trebali pripojiti.

Odmah se sjetim onog bahatog grofa.
post2321999.html#p2321999

Foča kao simbol stradanja muslimana u Drugom svjetskom ratu
Italijani u Foči 1941. kao Holanđani u Srebrenici 1995.


U arhivskoj građi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini iz perioda Drugog svjetskog rata pronašli smo autentične podatke o stradanju muslimana Foče u Drugom svjetskom ratu i licemjernom ponašanju tadašnjih svjetskih sila, prvenstveno Talijana, prema nezaštićenim civilima. Prema toj dokumentaciji presudan trenutak za pad Foče bilo je neobjašnjivo povlačenje talijanskih vojnih vlasti iz grada u noći izmedu 04. i 05. decembra 1941. godine. Talijani su napustili Foču nakon što su tri dana ranije, odmah po odlasku hrvatske vojske, putem telala objavili građanima da se osjećaju mirno i sigurno i da ne napuštaju grad i domove pošto im talijanske vlasti garantuju potpunu sigurnost za živote i imovinu.

Kroz arhivsku građu jasno se vidi da su se za aktivnosti Talijana na području istočne Bosne i njihovo „šurovanje“ sa četnicima živo zanimale vlasti NDH o čemu svjedoči pismo Ministarstva vanjskih poslova NDH od 23. maja 1944. godine, zavedeno pod oznaku O.P. 40/44, koje je upućeno reisu-l-ulemi Islamske vjerske zajednice u BiH.

U tom pismu pročelnik političkog odjela dr.V.Rieger obavještava reisa o odluci Ministarstva da se prikupi i obradi službeno gradivo koje rasvjetljava postupak i djelovanje Talijana na ovim prostorima u periodu od travnja 1941.do rujna 1943.godine, a naročito njihovu saradnju s četnicima. Ministarstvo dalje navodi kako je sav posao povjeren zagrebačkom novinaru Franji Pavešiću, i da Ministarstvo o tome ima namjeru izdati knjigu.

Nakon što su Talijani licemjerno predali Foču i Bošnjake na milost i nemilost četničkim koljačima, četnici su odmah, dva sata nakon okupacije grada, izvršili mobilizaciju i naoružanje cjelokupnog pravoslavnog stanovništva starosne dobi od 16 do 60 godina i uputili ih u još nezauzeta područja fočanskog kotara.

Istog dana, 05.decembra, održan je javni zbor pod geslom „Oslobodilačka i osvetnička vojska“ i izdate su prve četničke naredbe u pogledu postupaka prema lokalnom nesrpskom stanovništvu. Tako se između ostalog konstatuje da su svi trgovci muslimani bili dužni da istog dana predaju ključeve svojih radnji; sve muslimanske i katoličke kuće morale su biti stalno otvorene i vrata se nisu smjela zaključavati ni preko noći; sve muslimanke i katolkinje morale su doći u logor gdje je organizovano krojenje i šivenje četničke odjeće; svo nesrpsko stanovnistvo moralo se lično javljati četničkoj komandi itd.

Ubrzo nakon toga, četnici su ubili domobrane koje su prethodno zarobili Talijani i predali ih četnicima. Pobijene su i sve zatečene izbjeglice iz Višegrada, Rogatice, Goražda, Ustikoline i okoline Foče, medu njima ugledne ličnosti kao što su Mehaga Džebo iz Džindića, Smailaga Šiljak i njegov sin Meho iz Osanice, Mustajbeg Šuvalija iz Gođena.

Sve radnje su otvoreno i legalno četnici opljačkali, a zatim su prepuštene haračenju seljačkog pravoslavnog svijeta. Posebne patrole zašle su po uglednim muslimanskim kućama i pokupile sve živežne namirnice, novac i dragocjenosti. Uslijedilo je noćno izvođenje i ubijanje muslimanskog muškog življa.

Za muslimane je nastalo očajno stanje, jer je ubijanje bilo nastavljeno. Kuće su, posebno u selima, bile mahom popaljene a muškarci poubijani dok su oni koji su preživjeli prvi val ubijanja, bili prepušteni gladi, jer su četnici sve životne namirnice opljačkali.

A tko voli muslimane?

Ovo s Fočom je već tada bio horror, rijeka se crvenila od krvi par dana.

A dobro mi bar nismo iste vjere ko oni.
Zamisli da si italijanske vjere i onako te potamane u 2 svjetskom ratu. E to je baš peh.

Ni tad im muslimani nisu bili naročito dragi

Radi se o općini koja je bila najmuslimanskija u istočnoj Bosni. Imala 73% muslimana 1910. Srbi ih zahvaljujući Talijanima spustili za nekih 30ak %.

Donekle mogu razumijeti tu hrvatsku, naoko, islamofiliju, bar što se tiče BiH muslimana.

Nekada davno to su bili hrvati koji su natjerani na islam, tako da ih doživljavamo sebi bližima, a na silu natjerane na tu zlu ideologiju.

Problem je što su oni dosta tu ideologiju sebi internizirali i imaju potrebe da se dokazuju, makar uglavnom preko toga da mrze nas ostale, koji nismo prihvatili zlu ideologiju. Tako dokazuju svoju odanost islamskoj vjeri radije nego da prakticiraju islam na način, recimo, da ostave alkohol.

Poljaci, slovaci, česi, mađari nemaju baš nikakvog razloga da osjećaju bliskost sa ijednim muslimanom igdje, za njih je to stranac, strana sila, osvajač, napadač.

Džaba reći ovima našima, oni i dalje vjeruju da su srbi najgori, a mi odmah uz srbe jednako loši samo nekako lukavi pa se manje uprljamo ali im opet štetimo nekako

Ne znam jesu negdje po Hrvatskoj činili zločine, možda neke radikalne postrojbe. U Hercegovini pričala mi je baka, ratovanje ih nije puno zanimalo. Dijelili su besplatno narodu hranu, odjeću, svirali gitaru, pjevali itd. i čekali da prođe rat.