Naravno, tvoja sumnja zasigurno je opravdana i utemeljena, jer posjeduješ monopol nad vojvođanskim identitetom, pa si svakako mjerodavan na temelju nečijih stavova ili nekoliko upisa na forumu donositi konačan sud o tome.

Koja razina bahatosti.

Ko se ikad posrbio?! , zašto ovako lažeš?! , zašto širiš nešto ovako jadno zemljakinjo?! , sad već zaista sumnjam da si ti Vojvođanka , jer da jesi ovako nešto ne bi izgovorila!

Neću na ovo temi da širimo priču o tome kad postoji već druga , ali jako loša priča , tj.jako lažna!

Naravno, tvoja sumnja zasigurno je opravdana i utemeljena, jer posjeduješ monopol nad vojvođanskim identitetom, pa si svakako mjerodavan na temelju nečijih stavova ili nekoliko upisa na forumu donositi konačan sud o tome.

Koja razina bahatosti.

Naravno da jeste opravdana , jer kad neko ovako slaže moram reagovati!

Čuj posrbljavanje?! , vrlo dobro znam jer živim tamo i poznajem svaki kutak Vojvodine , a naročito Suboticu , više sam popio piva sa Bunjevcima i Šokcima nego što je slova napisano na ovoj temi!

Ti si bahat jer podržavaš laž , i zato i vređaš jer znaš da ja govorim istinu ali bi tebi bilo drago da Bunjevce SArbi terorišu i da ih posrbljavaju ali nažalost tvoju i njeni to se nikad nije dešavalo , džabe se trudiš pa tako postaješ bahat , tj.ono čime mene nazivaš!

neozbiljan si joe, pa Srbija nije nista drugo ni radila u zadnja dva stoljeca nego srbizirala narode koji su obitavali u Srbiji, neke s vise, a neke s manje uspjeha. pogledaj kako samo na Sandzaku provode politiku divide et impera.

Ali dete drago, ti i nisi iz Subotice verovatno pa ne znas. Nisu svi Bunjevci katolici, i ne izjasnjavaju se svi Hrvatima. Postoje porodice koje sebe nazivaju Katolickim Srbima, ima i onih koji su popravoslavljeni, idu u pravoslavnu crkvu i imajusvoju svoju slavu. Postoje porodice koje ne znaju ni Hrvatski ni Srpski nego samo Madjarski a nose Slovensko prezime. Ne znam sta ti je tu cudno i zasto me nazivas lazovom?

Dakle, do Tvrđave sam došao osobnim automobilom s južne srijemske strane. Automobilom se može ući kroz Beogradska vrata u Podgrađe tvrđave, a parking mjesto je začuđujuće lako pronaći u nekoj od sporednih uličica. Inače, kompleks se sastoji od navedenog Podgrađa, koji predstavlja stambeni dio, dok je sama Tvrđava predstavljala isključivo vojni dio. Podgrađe je u iznenađujuće lošem stanju za jedan tako vrijedan spomenik kulturne baštine (kandidat za UNESCO-vu listu), dok je Tvrđava ipak u nešto boljem stanju jer su pojedini objekti obnovljeni i restaurirani. Zašto je Podgrađe zapostavljeno, zaista ne mogu sa sigurnošću reći, no postoje špekulacije da je tomu tako jer su vlasnici većine privatnih objekata u tom dijelu Hrvati, ali ne bih sada o tome duljio i razglabao.

Središnja ulica u Podgrađu na sjeveru izlazi na Varadinski most koji spaja Novi Sad s Petrovaradinom. Inače, ta se ulica do ratnih zbivanja 90-ih nazivala Jelačićevom ulicom, a danas se naziva Beogradskom. Naziv koji je dobila po Jelačiću posve je logičan, budući da se u njoj nalazi i rodna kuća bana Josipa Jelačića. Nažalost, danas se ona ne nalazi u vlasništvu ili korištenju hrvatske manjine u Srbiji, već je ondje smješten upravo nekakav talijanski konzulat. I tako se s balkona Jelačićeve kuće u Petrovaradinu vije talijanski barjak. Za takvo stanje odgovorna je prvenstveno mlaka i popustljiva hrvatska vanjska politika, ali i nedovoljna inicijativa "suboticocentričnih" institucija hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, dok dio odgovornosti svakako leži i na službenoj Srbiji. Naime, RH i RS potpisale su bilateralni sporazum o međusobnoj zaštiti nacionalnih manjina i njihovu reciprocitetu. U sklopu toga sporazuma bila je uključena i točka po kojoj se RH obvezala obnoviti i urediti Teslinu kuću, te Milankovićevu kuću u Dalju, dok se RS obvezala učiniti isto s Jelačićevom kućom u Petrovaradinu. Ona je trebala postati središnje mjesto kulture Hrvata u istočnom Srijemu. Preko puta kuće nalazi se pizzerija u kojoj sam objedovao, slušajući Talijane za susjednim stolom, vjerojatno zaposlene u spomenutom predstavništvu.

Jelačićeva kuća u i Crkva sv. Jurja u pozadini



Na prvom katu, na fasadi iznad balkona stoji spomen-ploča na kojoj je zapisano kako je ondje rođen slavni hrvatski ban Josip Jelačić. Kao što je vidljivo na slici, kuća se nalazi na uglu spomenute Beogradske ulice i Štrosmajerove ulice, koja vodi do župne crkve sv. Jurja, u kojoj je Jelačić kršten. Naime, iako je ime glavnoj ulici u Podgrađu, Jelačićevoj, promijenjeno, sporedne ulice zadržale su svoje stare nazive, pa tako i danas imamo Štrosmajerovu, Ulicu Vladimira Nazora, Vatroslava Lisinskog itd.

Ploča s imenom Štrosmajerove ulice



Na kraju Štrosmajerove ulice nalazi se spomenuta župna crkva sv. Jurja. U njoj je kao mladi kapelan služio Strossmayer, pa pretpostavljam kako je upravo to bio razlog da baš ta ulica bude imenovana po njemu. Također, na istoj je župi kao župnik u 19. st. dugo boravio poznati hrvatski književnik i preporoditelj Ilija Okrugić Srijemac, kojemu se posljednjih godina u čast održava znanstveni skup Dani Ilije Okrugića u Zemunu. Na samoj fasadi crkve nalazi se spomen-ploča hrvatskom kralju Tomislavu, koju su podigli građani Petrovaradina na tisućitu obljetnicu hrvatskog kraljevstva, 1925.

Spomen-ploča na fasadi crkve


Nadesno od ulaza u crkvu nalaze se stepenice koje vode do Tvrđave i njezinih zidina, te poznatog sata, čestog motiva razglednica, majica i ostalih turističkih materijala iz obližnjih suvenirnica. Uspon nije predug i naporan, no za svaki slučaj, prvo na što se naiđe na zidinama jest kafić s terasom, s koje se pruža prekrasan pogled na Dunav i Novi Sad. Uz kafić, nekadašnji vojni objekti u kompleksu danas služe u razne svrhe, pa se tako ondje nalazi i Muzej grada Novog Sada, nekoliko slikarskih ateljea, te hotel. Do muzeja nisam stigao, iako sam imao namjeru, a za obilazak čitavog kruga po zidinama, uz laganu šetnju, trebalo mi je nekih pola sata.

Pogled prema Tvrđavi i satu



Eto toliko, to je onako ukratko, više s naglaskom na hrvatske tragove, no svakako bi se tu moglo još štošta toga dodati...

Dakle vrijeme je da se vratim na svoj prvi post na temi.

Radilo se o kratkom etnografskom filmu iz 70-ih ako se ne varam.
Sada je redatelj Branko Ištvančić i, sam Hrvat iz Vojvodine, napravio film o istom običaju, ali u puno raskošnijoj tehnici.
Nevjerojatno o kakvoj ljepoti se tu radi.
Zaista, ima u tim skulpturama o slame nešto dirljivo, nešto što dotiče.

P.S. Film je nov pa ga još nisam pogledala, ali želim podijeliti oduševljenje viđenim u izvadcima.
Opet.

http://www.istvancic.com/filmografija-izbor.htm
http://vimeo.com/2376970

Liiiip je film, pogledala sam! :)
Di nadjes to sve?

svi koji su ostali katolici nisu izgubljeni, popravoslavljenima adio mare, teraćemo vam unučad u regionalnoj Oluji 2041, kako bi PCM rekao.

Jebiga brato, lako je biti Hrvat tamo gdje nisi okružen neprijateljima. Šuti, dobro je da se nisu skroz odnarodili, a ovako ima potencijala da ih se u potpunosti vrati korijenima, ipak su Bunjevci velikim dijelom naše Ere. :)

Koji optimist, Bože.

Domovnica donosi mogućnost rada u EU, uskoro, a Bunjovnica ne...

Ma vidjet ćeš kako kopaju po starim papirima...