Nermine, ako već igraš po Čovićevim notama — nemoj više pjevušiti himnu, pusti Thompsona. Samo proglasi Herceg-Bosnu 2.0, čestitaj Čoviću, pošalji zahvalnicu Kazazu i iznajmi državu. Nije to više ni sramota, to je otvorena izdaja države!”

Dobro, Nermine, ako je već došlo do toga da se sve bitno rješavalo u američkoj ambasadi, a sve formalno u fotelji Dragana Čovića — pa hajde da skinemo rukavice, obučemo maskirne uniforme Herceg-Bosne i završimo to jednom za svagda. Pošteno. Bez farse. Bez predstave za budale i ublehaše.

Jer šta je ovo bilo, ako ne zakulisna operacija anestezije države pred eutanaziju? Šta je "dogovor" Nikšić–Čović o Južnoj interkonekciji, ako nije hladna prodaja preostalog suvereniteta za šaku euroatlantske milostinje i naklonosti HDZ-a? I, da bude tragičnije, sve to uz onu srdačnu, kolonijalnu crtu koja se vratila odlaskom gospodina ambasador Michael Murphy — kao da smo iole drugačiji od Portorika ili Guama, samo s lošijim internetom i više zastava.

Nermin Nikšić, navidni čovjek iz naroda, čovjek koji zna kako narod diše — sačekao je da gospodin Murphy napusti BiH, pa da se uđe u salu i otvori tapiju Bosne i Hercegovine na prodaju.

Ostatak se zna: Dragan Čović je sve već potpisao u mislima, samo što nije uzeo veliki marker i povukao nove entitetske granice po sred Sarajevskog kantona. A Nikšić? On je preglasavao HDZ. Ali ne da bi HDZ bio poražen, ne — nego da bi Čović izašao kao žrtva procesa koji je sam skrojio. Šah-mat u tri poteza.

Naravno, za sve to postoji narativ. Mora postojati. Ne možeš prodati državu bez deklaracije o porijeklu. Zato tu ulijeće Enver Kazaz, čovjek koji se od nekadašnjeg profesora književnosti transformisao u pečat ideološke legitimacije svakog novodržavnog eksperimenta.

Njegova nova filozofija glasi: bolje da Trojka nestane nego da ne udovolji Čoviću. Pa to i Čović misli, samo ne zna tako lijepo da sroči.

Čović, dakako, zadovoljan. Kaže: "Razgovarao sam s profesorom Kazazom. Njegovi stavovi su mi prihvatljivi." I naravno da su mu prihvatljivi. Kad ti neko donese istorijsko opravdanje za političku krađu i izjeda je države, to je kao da ti kasirka na kasi kaže: "Ne morate platiti, vi ste redovan kupac."

Pa se ti zapitaj, građanine BiH, glasaču, porezni obvezniče, patrioto na minimalcu — za koga ti glasaš, šta ti braniš, i od koga? I ako su tvoji predstavnici spremni da za šaku aplauza i nekoliko rečenica saopštenja prodaju svaki kamen u temeljima ove zemlje, onda je možda i vrijeme da se Trojka vrati na nivo zavičajnih udruženja. Ne treba im više država. Ne trebaju joj ni izbori. Samo pečat, tabla i Čović kao doživotni predsjednik Herceg-Bosne 2.0.

Jer ako već Trojka ide linijom manjeg otpora, ako im je važnije da se svidi HDZ-u nego da sačuvaju Bosnu i Hercegovinu — onda neka to jasno kažu. Nemojte nas više lagati. Nemojte nas ubjeđivati da su porazi pobjede, da su izdaje kompromisi, da su ucjene pregovori, a da je država – samo tehnički problem.

Nermine, ako već igraš po Čovićevim notama — nemoj više pjevušiti himnu, pusti Thompsona. Samo proglasi Herceg-Bosnu, čestitaj Čoviću, pošalji zahvalnicu Kazazu i iznajmi državu. Nije to više ni sramota, to je labuđi pijev Trojke.

https://radiosarajevo.ba/metromahala/ja ... snu/585075

Da je bar Rasim Belko.

Dragana Bursaća ne čitam, kao halal Srbin je samo za unutarnju upotrebu, to ni nije za nas pisano

Boring.

Moćan je osjećaj kad imaš dio Bošnjaka uz sebe s intencijom pohrvaćivanja. Nekako mi odmah splasne sav animozitet.

Tužna FtM lezba

Prošle godine Birsać dobio 40000 km od Usaida, ove godine izgleda radi gratis. Nada se povratku istih ,pa ko veli....

To će mu ovi trampovi tražiti nazad. Revizor De Luka ih temeljno češlja. Onaj ko je USAID-ov novac (na teret američkih poreskih obveznika) koristio za kampanju blaćenja Trampa, moraće da ga vrati nazad.

Poslati e-mail DOGE ako je pisao protiv Trumpa. Novac se u tom slučaju mora vratiti.

Nedaj mrznji da slabi, brzo na x nalog Zlatana Begica

Nikšić se ništa ne pita.
Podguzna muha.

Bursaća je napravio Blaž Kraljević.

EVO ZORE, EVO DANA, NEMA VIŠE PARTIZANA: Dragan zove, Nermin kliče - oprosti nam poglavniče, dogodine treći bit će!



Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Druže Tito, naše rosno cvijeće, pjevali su nekada SDP-ovci neumorno pokazujući odanost čak i pokojnom Maršalu, a kasnije i partiji. No, davno to bješe čak i prije onog teškog vakta u kojem su srpsko-hrvatski partizani odlučili da podijele Bosnu i Hercegovinu, a bosanski “vječni komunisti” umjesto organizovanja u ilegalu odlučili da se ugase i čekaju svoju sudbinu.

Nažalost, dopustili smo im da se iz te hibernacije tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata za Bosnu probude i izrastu u Socijaldemokratsku partiju. Kriminalnim i ko zna kakvim sve zakulisnim radnjama domogli su se višemilionske nekretninske vrijednosti, lažno se predstavljajući sljedbenicima Komunističke partije.

Od tada do danas Socijaldemokratska partija je u kontinuitetu politički crv u tijelu države Bosne i Hercegovine. Malo je toga što je SDP u nekoliko mandata vlasti na državnom i federalnom nivou uradila, a da nije ozbiljno ugrozilo opstojnost Bosne i Hercegovine, a posebno Bosanaca i Bošnjaka u njoj. Godine 2012. su partneru Miloradu Dodiku isporučili mogućnost da postepeno očisti entitet Rs od preostalog nesrpskog življa.

No, od jučer, 9. travnja 2025. godine politički je zadavljena Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine.

Udavio ju je predsjednik koji po svim gabaritima odgovara preostalom članstvu partije - izdajničkom članstvu - Nermin Nikšić. Zbog toga, umjesto pjesmica o Titu, SDP-ovci slobodno mogu pjevati:

Poglavniče, Mi smo tvoje cvijeće,
biće treći
a partije neće!

Jer kako drugačije objasniti gestu koja se jučer dogodila u Mostaru – kada je Nermin Nikšić, predsjednik stranke koja u imenu još uvijek nosi "socijaldemokratska", stajao pred Draganom Čovićem kao đak pred razrednikom, skrušeno se izvinjavajući što se usudio, zamislite, “voditi borbu za plinsku jednakopravnost” građana?

U zemlji u kojoj se majke Srebrenice svakodnevno suočavaju s poricanjem genocida, u kojoj se Bošnjaci u entitetu Rs tretiraju kao građani trećeg reda, u kojoj HDZ sistematski opstruira sve što miriše na građansku BiH – Nermin Nikšić smatra da je vrijeme za izvinjenje Draganu Čoviću.

Kažu: "Dabogda imao pa nemao". Nikšić je imao šansu da se jednom u karijeri ponese državnički – i sve je bacio niz Neretvu. Na mostarskim kaldrmama, pred kamerama, kleknuo je ne samo pred HDZ-om, već i pred cijelom ideologijom aparthejda i etnonacionalne podjele BiH.

I dok Dragan Čović, sa sve čvršćim zagrljajem prema Beogradu i Zagrebu, strpljivo gradi svoj treći entitet, Nermin Nikšić mu nosi buket izvinjenja. Ali ne izvinjenja u ime SDP-a, već izvinjenja u ime svakog prevarenog glasača koji je mislio da glasa za jednakopravnost, a ne za koalicionu prostituciju.

A dok se prašina slegne, Bosanci promatraju kako se nekadašnji “branitelji pravde” pretvaraju u jesenje lišće koje vjetar nosi u zaborav. Nerminovo naslijeđe, umjesto spomenika, postaje upozorenje: ko s narodom igra dvostruku igru, na kraju sam sebe sahrani u tišinu. SDP-ovci, sada bez svog lažnog sjaja, ostaju samo uspomena na vrijeme kada su obećanja bila glasnija od djela, a Bosna, unatoč svemu, nastavlja svojim putem - ranjena, ali ne i slomljena.

I dok se 10. travnja 2025. budimo u danu pokajničkog cvijeća, nad Bosnom je ipaki tračak nade. Nestanak SDP-a kao političke sile ne znači kraj borbe, ali otvara prostor za one koji će, možda, iskrenije nositi težinu povjerenja naroda. Njihove stare parole blijede pred novim glasovima koji traže pravdu, a ne fotelje. I možda, samo možda, iz pepela ove propasti nikne nešto što Bosnu neće dijeliti, već je graditi - kamen po kamen, dan po dan.

Jer ovo nije više samo kapitulacija jedne stranke. Ovo je politički akt veleizdaje.

Danas se, nakon scene iz Mostara, ne možemo više zavaravati da je SDP alternativa. Nije. Nermin Nikšić je svojim postupkom raskinuo i posljednju nit s idejom građanske, ravnopravne Bosne i Hercegovine. Ispostavilo se da nije problem samo u kadrovima – problem je u DNK-u stranke koja je odavno prestala biti ono što tvrdi da jeste.

SDP više nije lijevo. Nije ni centar. SDP je sada na koljenima, gledajući u cipele Dragana Čovića i čekajući da mu dozvoli da se digne.

A građani? Oni kojima je SDP godinama prodavao priče o borbi protiv nacionalizma, danas mogu samo da upale svijeću na grobu jedne ideje.

Jer, evo zore, evo dana – nema više partizana. Ostali su samo tenderaši i klimoglavci.

https://nap.ba/qpost/399270

Primjetimo na trenutak ljiljane pokraj križeva. Podsvijest je čudo

Niksic je veći takijas od Bakira

Ah super. Volim nacionalne torove. U svakom mozemo jos napraviti kategoriju ostali. Na vidiku HB.
Vrijeme je da se punim ustima iznosi istina o njenoj velicanstvenoj ulozi.

Ko je ovaj majmun Rasim Belko?
Bivsi komunjara ?

Sve se to zna.

Nakon ovakvih objava biće odlučniji da ništa ne potpisuju da ih ne bi razvlačili poput marinaca u Mogadišu

Mora se priznati da su majstori u razvlačenju, valjda ni Čović nije tolika budaletina.
Nikšić se kao žali i izvinjava, pa će Konaković uletiti sa " Sve je to tako, al ne može to još" pa će onda Forto " Ma kakvi, ne dolazi u obzir" , onda će se neki časni SDPovac pozvati na savjest i tako, u krug lagano.

Uglavnom, nikakva žurba, ima ruskosrpski gas, mogu se crivenja još crvat oko Dugopolja.

Zašto izgledaju ko lezbe?

Ja mislio da je neka transformer bula.

I kad je tema plin i energetska sigurnost tih gradžana na koje se stalno poziva, oni nemogu bez da spomenu Srebrenicu.

Kava loša u kafiću - Konobar!
A konobar tebi: "Šta bi ti o lošoj kafi a majke Srebrenice, jesi čuo s čim se suočavaju!"

Znači kad god ne želiš oko nečega rješenje samo zazovi džoker majke Srebrenice i ne treba uraditi ništa.

Čeka se njihov prijedlog izmjena IZ.

Tek tada će biti razvlačenja.

Hrvate ne zanimaju njegove isprike. "Isprika" je samo takija