Da vidimo što o novom Papi kaže autoritet

Logično razmišljanje zamisli kad bi se sva imena prevodila
Lav Messi
Križan Ronaldo

Leon je potpuno izmišljeno: Latinski je Leo XIV, talijanski je Leone XIV.

Leon je samo na francuskom, španjolskom i još nekim jezicima.

A na hrvatskom je papa Leo uvijek bio papa Lav, pogledajte članke o prethodnim papama s istim imenom u Glasu koncila ili u hrvatskoj katoličkoj literaturi. Leon je samo izraz potpune nepismenosti.

Kristiano Ronaldo je po Kristu a ne po križu.

Kombinacija neinformiranosti i odnarođenja.

Ja razumijem da je popularno ime kod nas i nemam ništa protiv, ali ovi koji tvrde da je Leo(n) hrvatskije od Lav su živi dokaz da su Bošnjaci nastali pretežno od Hrvata. To je taj neki gen.

Sorry al mislim da je killer u pravu!
Latinski je bio službeni u Crkvi do nedavno, moji stari u Hercegovini za vrijeme Juge su molili na latinskom. (ne znam kako je bilo u gradovima).

Stare Crkvene knjige su isto na latinskom, pričam o vremenu pred 100 godina ne o povijesti.

Leo, Leon, Leone Leonardo ne znam koje je službeno neću u to ulazit, ali papa XIII sigurno nije bio Lav.
To kako su ga kasnije pisali ili kako ga mi pišemo sad je druga priča.

Nije bitno kako ga se spominjalo u misi. Logicno da je spominjan latinskim imenom u latinskom misalu, cak su se i obicna krsna imena u matici pisala latinskim inacicama. Medjutim u govornom jeziku uvjek se prevodilo

odnosno hrvatsko ime Kristijan

Da.

Franjo Topić pratio kladionice i klikao refresh na koeficijente, kad je u pitanju Papa:



https://www.klix.ba/vijesti/bih/franjo- ... /250509173

“ankete”

Valjda zvuči otmjenije nego “kladionica”. Ne postoje nikakve ankete za izbor Pape jer glasa samo 113 osoba koje neće reći kako će glasati, a obični ljudi špekulacije uživo izražavaju preko kladionica.

Utrka konja.

"Meni dobro ankete".

Lako što je pratio, nego se možda i kladio, nadam se ne Napretkovim parama.

Još gore, ako mu je Puljić reko za koga će glasat, pa se kladio na tog.

Moja iskrena sućut svakome tko tog izopćenika smatra autoritetom.

Dojavu imao.

Prije i poslije konklava

Prije
Papovanje argentinskoga isusovca Jorgea Bergoglia bližilo se svršetku. Odabrao je neobično ime Franjo, zavaravajući se nadom da će izmijeniti Crkvu, nešto čemu asiški svetac, čije je djelo bilo duhovno, nije težio, nego je poticao obnovu života. Papa Franjo okrenuo je leđa Predaji, koja uvijek nastavlja čuvati i tvoriti u djelo identitet Crkve. Sveti Vinko Lerinski to je rekao već u V. stoljeću:

„in eodem scilicet dogmate, eodem sensu, eademque sententia –
u istoj vjerskoj istini, to jest u istom smislu i istom učenju“.

Rimska predaja izgrađena je na Petru, ribaru iz Galileje, koji je stigao u glavni grad Carstva kako bi osnovao kršćansku zajednicu i dao svoje mučeničko svjedočanstvo. Tijekom povijesti nasljeđivanje Petra tvorilo je pontifikat, čiji je izbor prošao različite sustave, svjetla i sjene. S vremenom je raslo uvjerenje kako Petrov Rim nikada nije podbacio u biti kršćanske vjere. Izranjala su krivovjerja i raskoli, ali nikada nisu utjecali na katoličku, sveopću Crkvu, iako se njezin opseg mijenjao kroz povijest, sve dok nije postala ono što je danas, iako uvijek vjerovjesnička (misionarska), sa sposobnošću širenja po cijelom svijetu dok se Gospodin ne vrati.

U stoljećima crkvenih otaca vrijednost Rima uvijek se poštovala zbog Petrova nasljednika. To je prije svega bila najuzoritija stolica, kako je kasnije nazvana Sveta Stolica. Papa je ponajprije rimski biskup; njegova je stolna crkva Sveti Ivan Lateranski. Tada se nastalo svojevrsno natjecanje s Carstvom, iako su tijekom srednjega vijeka papa i car bili poglavari kršćanskoga svijeta. Iz tih elemenata proklijao je problem odnosa između Crkve i države, koji stoljećima, još i danas, ostaje prijeporno pitanje, što međutim utječe na kršćane i na nekršćane. Alternativa se pojavila s djelom Muhameda i njegovom težnjom da utemelji novo carstvo, koje je kasnije uspostavljeno u Turskoj. To nije samo političko pitanje, nego i kulturno.

Izbor Petrova nasljednika poznavao je razne i kolebljive sustave. U XI. stoljeću mladić od 18 godina Benedikt IX., sin poznate rimske obitelji, popeo se na prijestolje i nametnuo se uz pomoć vojske; protjeran, vratio se još dva puta silom oružja. Nakon drugih pokušaja, u XIII. stoljeću papa Grgur X. uspio je nametnuti konklavu kardinalima; tada su bili najvažniji župnici u Rimu. Taj je sustav osigurao svrhu izbora i traje do danas. Tako su ustali veliki prvosvećenici, poput onih poznatih između Prvoga i Drugoga vatikanskoga sabora. Neki od njih još nisu dužno vrjednovani. Sveti Pio X. bio je velika iznimka. Slično vrjednovanje još se uvijek čeka o Piju XII.

Poslije
U prilično kratkim konklavama, u četvrtom krugu glasovanja izabran je Amerikanac Robert Francis Prevost, koji je uzeo ime Lav XIV. Neki početni detalji otkrili su promjenu stanja: novi se papa pojavio potpuno odjeven u papinsko ruho i na latinskom je podijelio blagoslov urbi et orbi (gradu Rimu i svijetu) s potpunim oprostom.

Izabrano ime upućuje na dugi pontifikat Lava XIII., Gioachina Peccija (1878.–1903.), pisca poznate okružnice Rerum novarum, početka modernoga izlaganja socijalne nauke Crkve. Taj je prvosvećenik osudio i socijalizam i kapitalistički imperijalizam novca. Njegova okružnica Libertas isto je tako osudila liberalizam devetnaestoga stoljeća.

Novi će papa živjeti u Apostolskoj palači. Kao augustinski svećenik dugi niz godina bio je vjerovjesnik (misionar) u Peruu, a tamo je bio i biskup u Chiclayu. Ovo misionarsko obilježje podsjeća na bitno poslanje Crkve, koje slijedi Isusovu zapovijed apostolima: „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode“ (Matej 28, 19). Novinski komentari zanemarili su to bitno pitanje; usredotočili su se na aktualna svjetovna pitanja. Nedvojbeno, Prvosvećenik će se morati uhvatiti u koštac s političkim i društvenim pitanjima, ali je izabran poglavito da nastavi Predaju koja potječe od apostola i suočava se s teškom zadaćom zacjeljivanja rascjepa koji je otvorio progresivizam. S vremenom će se s većom jasnoćom vidjeti smjer pontifikata Lava XIV.