Bosanski Musliman je jedinstven primjer naroda koji je od povijesne sramote napravio moralnu vertikalu. Kad su drugi ginuli za vjeru, on ju je mijenjao kao adresu; jednom zbog carstva, drugi put zbog mira u kući, treći put zbog pasoša. I sad, nakon svega, iz te prilagodbe želi stvoriti svetost. To je kao da netko od pokajanja napravi ponos, pa ga još uči u školama.

Čitav identitet počiva na jednoj velikoj tišini - onoj o tome tko su bili djedovi, što su slavili i koga su zazivali prije nego što su otkrili da je lakše klečati prema istoku nego objašnjavati cariniku zašto nisi. Iz te tišine je niknuo narod koji se danas zaklinje u vjeru, ali se užasava vlastitog korijena. Kao da ga podsjeća da je istina o njegovom postanku banalna: papir, potpis i pečat.

Što vas točno boli kad vam spomenu pretke?
Zašto vam svaka činjenica zvuči kao uvreda?
Čega se zapravo bojite - istine ili ogledala?

Zašto muslimani brane svoju konverziju, a istovremeno se srame sebe?

Zasto se danas ne pokrste kada vide da su mrva u Evropi? Kosovari su pametniji

Ne samo da imaju komplekse identiteta i u najmanju ruku nejasan i zbrkan povijesni identitet, već svoje komplekse pokušavaju naturiti drugima, Srbima i Hrvatima koji su odavno potpuno izgrađene nacije sa jasnim identitetom.

Zato jer u njihovoj sredini to nije oportuno.

Kad bi se stvorile okolnosti u kojima biti musliman nije oportuno, brzo bi oni to napustili.

Normalno da jako mali broj napušta islam kada je u islamu kazna za napuštanje vjere smrt.

Albanci su ipak miljama ispred svih, mislim da je Skanderbeg i mit koji je stvorio jači od islamske ostavštine i identiteta.

Zanimljivo da je najveći postotak konverta iz USA, 20% ispitanih muslimana tvrdi da su rođeni u drugoj religiji.
No, broj je i dalje zanemariv( za sada), samo 1% Amerikanaca se identificira kao muslimani.

Nisu baš uspješni ni kao muslimani, kaže Porta.

Možda su ipak uspješni. Sada imaju duplog "valiju", sa istočne i sa zapadne strane.