Bosna zapadno od Vrbasa, te Lika, Kordun i Banovina. Jezik iz 17. stoljeća zamrznut. Šćakavka ikavica i jezik Gradišćanskih Hrvata, od kojih je većina iselila iz Zapadne Bosne, Like, Banovine, Korduna.... Inače ovakav jezika se pričao u većem dijelu Bosne i Hercegovine prije 17. ili 18. stoljeća.

Nije takav jezik bio , Gradišćanski Hrvati imaju ostatke tog nekog starog govora , ali to u suštini nema veze sa onim starim za koje se samo pretpostavlja kako je zuvčao!

Očigledan uticaj Mađara,Švaba,Slovaka i Slovenaca je vidljiv.

Bolje gledaj Bunjevce u Vojvodini oni su isto kad i ovi Hrvati odselili ali nisu zadržali tu famoznu ikavsku šćakavicu , a živeli su u takvim uslovima i okruženju da je logičnije da bunjevci zadrže stari govor na Gradišćanci! , ali eto nisu!
Tako da nemoj zamišljati taj stari jezik kao gradišćanski danas , to nema veze !

A inače sami Gradišćanci su mešanog porekla , ima ih i čakavaca i štokavaca , tako da geneza ta dva narečja u stranoj zemlji daleko od matice upravo govori da ovo što si postavio nema veze sa šćakavskom ikavicom.

Gradišćanskih Hrvata ima i štokavaca i kajkavaca i čakavaca. Jezik im je (standardno gradišćanskohrvatski) standardiziran na čakavici, ali organskih govora ima iz svih triju narječja.
Treba znati da razlike između narječja samih tada nisu bile ovako izražene kao danas.
Šćakavska ikavica je ipak bila i ostala predominantan jezik Hrvata, ali i Muslimana/Bošnjaka Bosne, kako onda tako i danas.
I to štokavica staronaglasnog tipa. I tu je Lider u pravu.
Još jedna zanimljivost: u današnjoj Bosni, u Krajini, nekad je bila granica između čakavštine i štokavštine, prirodna granica.
Nekad je Bihać, pa i šire, bio čakavski.

U klipu je bjelodano očito ono što sam već rekla pa ću samo ponoviti.
Standardni gradišćansko hrvatski je standardiziran na čakavici.
Što to konkretno znači? To znači da su od tri narječja kojima govore, gradišćanski Hrvati odabrali čakavsko za službeno, za razliku, od nazovimo ih, domicilnih Hrvata koji su odabrali štokavsko.
Dakle, ako ste, iz nekih razloga, uvijek željeli znati kako bi nam izgledao i zvučao jezik da smo mu kao osnovu uzeli čakavštinu, samo trebate pažljivo slušati službeni, ponavljam, službeni jezik Hrvata iz Gradišća.
Organski govori su nešto drugo i njih ima iz svih triju narječja.

Što od obilježja čakavskog možemo čuti u klipu? Prvenstveno zamjenicu ča s ikavskim refleksom jata (ča to konkretno... povidati... ), stare naglaske, ali i staru množinu (nije društava gradišćanskih Hrvata nego je društov gradišćanskih Hrvatov).
Nešto starog rječničkog blaga (mladina- mladost, kot-kao) itd.
Inače, ako ste gradišćanskohrvatski kajkavac da bi vas potpuno razumjeli i ovi iz vaše okoline i iz stare domovine, vi morate aktivno znati tri hrvatska jezika:organski kajkavski govor svog sela, književni gradišćanskohrvatski, kojem je osnova čakavska, i službeni, moderni hrvatski kojem je osnova štokavska.

Da to ilustriram:

1. slatka kajkavska pjesma iz Gradišća (mjesto Sumarton, Mađarska)



2. organski govor i običaji mjesta Santovo u Mađarskoj, šokački Hrvati, štokavci, naravno.




3. hrvatska čakavica u Gradišću (Pandrof)

Samo da nadopunim kako je Santovo mjesto u Podunavlju, u mađarskom dijelu Bačke, da ne bi netko pomislio da se nalazi u Gradišću.

Snowflake, pogledaj PP.

Nije jasno zašto je seoba naroda stala u Gradišću. Ili je to prvi teritorij, koji je bio u to vrijeme izvan domašaja Osmanlija.

Za posljedicu seobe naroda, imamo činjenicu da su čitava područja Zapadne Bosne, Banovine, Korduna, dijelova Like skoro u potpunosti ostali bez katoličkog življa.

Nije stala u Gradišću i nije bila ograničena na Gradišće. Bila je, velikim dijelom, ograničena na ozemlje tadašnje Mađarske.
Zato gradišćanske Hrvate imaš i u Slovačkoj. Na drugoj temi pričali smo malo o povijesti Mađarske.
Hrvata imaš u velikom dijelu Mađarske: u Budimpešti, Pečuhu, Bačkoj, Baranji... A to nisu samo dijelovi današnjeg Gradišća, koje je danas ionako većinski u Austriji.
Oni Hrvati koji danas žive u velikom dijelu Mađarske, u Slovačkoj, Češkoj i Austriji (na negdašnjem mađ. teritoriju.) su gotovo svi tamo stigli u nekoliko velikih zbjegova.
Dakle, svi su, takoreći, dio jedne iste obitelji.
Zašto u Mađarsku? Zbog sigurnosti, povijesnih veza, posjeda koje su hrvatski velikaši imali tamo...

Zato je pripajanje Gradišća Austriji i općenito novi poredak nakon Prvog svjetskog rata doživljen kod tih Hrvata kao nacionalna katastrofa jer je jedan narod počelo dijeliti nekoliko granica. To je imalo pogubne posljedice i ubrzalo asimilaciju.
Jedino se elita vojvođanskih Bunjevaca tome veselila jer se mislilo da će se pripajanjem Jugoslaviji biti bliže Hrvatskoj. Čak su optirali za Jugoslaviju.
Da stvari budu gore, nakon 1945. spuštena je željezna zavjesa, a Hrvati u Češkoj, i dijelom Slovačkoj, optuženi su za kolaboraciju s Nijemcima i iseljeni iz svojih sela.

Jako dobro objašnjeno na jednostavan način.

Hvala. Slobodno me dopuni.

...Ova nacionalna manjina rašpršena danas u Austriji, Mađarskoj, Slovačkoj i Moravskoj predstavlja ostatak hrvatske dijaspore nastale tijekom šestnaestoga stoljeća.
Prve veće skupine Hrvata doselile su se u Gradišće tridesetih godina šestnaestoga stoljeća na područje negdašnje gospoštije Novi Grad (Guessig), a nakon toga uslijedit će kolonizacija ostalih zapadnougarskih krajeva.
U okviru Zapadne Ugarske oni su nekada obitavali na području šopronske, mošonske i želežanske županije.
Sve do 1921. godine, kada je povučena nova međunarodna politička granica, nazivali su se zapadnougarskim Hrvatima. Nakon osnutka nove austrijske pokrajne Burgenland(hrv.Gradišće), u čijem je sastavu ostao pretežiti dio hrvatskog stanovništva, prihvatili su etnonim gradišćanski Hrvati.

(Gradišćanskohrvatska književnost. Vinkovci, 1998.)

Većina Gradišćanaca su čakavci, ima ih svih triju narječja, kako sam već rekla, no možda nisam bila dovoljno jasna oko doselidbe Bunjevaca i Šokaca na područje Ugarske.
Naime, ona kasni za Gradišćancima nekih 100-150 godina. I oni su svi štokavci. Danas žive u nekoliko država (Mađarskoj, Hrvatskoj, Rumunjskoj, Srbiji).

http://hr.wikipedia.org/wiki/Gradi%C5%A ... ski_Hrvati

Ukratko bih o ovim narodima izbvan domovine,i okolo:

* Gradišćanski Hrvati, trodijalekatski, dominira čakavsko-ikavski, doseljeni najviše iz
područja sada Turske Hrvatske, Banovine, Zrina

* Moliški Hrvati, došli miješano iz Neretve, Šibenika i Zadra,.. jezik staroštokavsko-ikavski

* madžarski Hrvati u Pecsu/Pečuh, došli iz srednje Bosne, jezik staroštokavsko- ijekavski

* Galipoljski Srbi, u Galipolju u Turskoj, a sada i u Makedoniji, došli iz možda jagodine, a govore staroštokavski sa starim jatom koji nije ni -i-, ni -e-, ni -je-

* Bošnjaci u Turskoj, ponajviše Carigradu, sebe zovu Crnogorci, a miješali se s Albancima, govore
stari štopkabski, miješano ekavsko-jekavski

* Srbi u Rumunjskoj, oko Temišvara, portijeklom iz Srbije i Vojvodine, govore stariji štokavski, ekavski

Vrijedan izvor informacija:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=86869

Hroboatos, oprosti, a Hrvati u Rumunjskoj, u Karaševu? A Pomurski Hrvati u Mađarskoj? Stanje je znatno komliciranije.

Zanimljivo je, da je u Središnjoj Bosni negdje između Busovače i Kiseljaka prelazi tradicionalni ikavski govor (busovačka općina i zapadno) u čisti tradicionalni ijekavski (Kiseljak i dalje na istok). S tim da u Kiseljaku ima nešto relikta ikavskih govora.

1968 godina, tada zabito majevičko selo (sjeverno od Tuzle), mještani pjevaju "ni kruva ni vode". (ulomak iz dokumentarca "Kad te moja čakija ubode")