Potocnj, potpisujem od reči do reči.
Razmišljati i pričati samo o potencijalno obostrano korisnim temama. Potenciram "ako ima pameti", jer je već empirijski dokazano da se oko prošlosti NEĆEMO složiti, bar još naredniih par generacija. Ali racionalan čovek neće dopustiti da mu to upropasti moguću dobit u budućnosti. Ja kao Srbin ne vidim kako išta pozitivno možemo dobiti iz potencijalnog novog sukoba s Hrvatima. Čak i neki mogući dobici, kad se uporede s cenom koju bi trebalo platiti, nisu isplativi. Mislim da potpuno isto važi i za vas. I jedni i drugi smo suviše mali i slabi da bi se međusobno i dalje satirali, kad se nad nama uveliko nadvija mnooogo veća opasnost u bliskoj budućnosti. Koja je već počela, ustvari.
Koliko vidim, Srbi i Hrvati u BiH ovo su uveliko shvatili, a oni su upravo najviše u prošlosti stradali međusobno.
Nisam siguran za one u HR i SRB, što je paradoks, jer u prošlosti jedni i drugi nisu ni imali mnogo međusobnih dodira.
Kaže poslovica "nužda zakon mijenja - poledilo napolju, večeras će miš i mačka spavati zajedno"

Surađivati kada su interesi isti će se uvije raditi, kao što se događa sada u BiH. No, ako pričamo o nekoj normalnoj suradnji (a ne samo o oportunističkim suradnjama), onda moraju i postojati i normalni odnosi. A ove dvije stvari koje sam ja naveo su prirodan dio tih normalnih odnosa, i to su dva pitanja koja se mogu riješiti unutar mjesec dana, i nemaju nikakvu štetu za Srbiju, a nama Hrvatima puno znače. Ne radi se o nikakvim povijesnim pitanjima ili upiranjem krivice, već o tome što dvije strane rade kada su u normalnim odnosima. A surađivati kada ide u obostranu korist se može i bez normalnih odnosa.

Obostrana korist je dijeljenje informacija o poginulima iz nedavnog rata. Kakvu korist imate od sakrivanja?

Gurate taj modus operandi nazor, svrha: prst u oko.
Kosovo ima obilježja države, a Srbija ni na koji način to ne priznaje.
Pa je li i pored toga Kosovo država? Jasno da jeste.

S druge strane, RS je zvanično entitet unutar BiH, al nerijetko čujemo kako političari iz iste skupljaju jeftine političke poene imenovanjem entiteta državom.
Nije problem, želite li biti na nivou jeftinih političkih persona, vodite taj narativ
Znamo i dalje da to nije država, ako i kad se izbori za taj status, nebitno je da li će neko sporiti.
Dotad, trebali bi se držati činjenica.

Nema vanjsku politiku, ali ima predsjednika, parlament, vladu, policiju, sud, to su sve obilježja države.

Država ne mora biti neovisna. Recimo poznat primjer su SAD koje se sastoje od 50 država. Sad reći da Teksas nije država nema smisla.

Teksas je savezna država, službeno. Tako se i RS i Federacija mogu nazivati entitetskim državama. Tako da skraćeno u samo država nije toliko u krivu.

Republika Srpska, i Federacija također, prema Ustavu BiH, imaju pravo održavati odnose sa drugim državama. Piše tako u Ustavu BiH.

Texas nema to pravo.

Isto tako Republika Srpska ima zasebno državljanstvo, državljanstvo Republike Srpske. Uvjeren sam da Texas to nema, njihova prava po državama proizlaze isključivo po rezidencijalnom principu. Promijeniš prebivalište dobioješ prava u toj državi, dok je kod nas entitetsko državljanstvo upisano i u rodni list.

Tako da se Republika Srpska može predstavljati državom s punim, ili i većim pravom, nego pojedine države SAD-a.

Državljanstvo u okviru BiH.
Entitetska odrednica.

RS je jedna od dvije države BiH konfederacije. Može li tako?

Odgovor istovremeno i @PaoUČikolu

Ne govorim o tome da li je neko pitanje legitimno ili ne. Stvarno neću ulaziti u pojedinačna pitanja, jer, kao što rekoh, i mi možemo izvući 1001 pitanje i reči "prvo ovo!". Sva ta i takva pitanja treba rešavati u hodu, uvek prvo treba prioritet da ima ono što nije sporno i što donosi korist jednima i drugima (pa i trećima, npr. Bošnjacima). Barem mi Srbi i vi Hrvati, više ne možemo jedni druge optuživati da neko nekog majorizuje ili iskorišćava. Ići, znači, na ono što je neosporno i korisni, i usput rešavati sva sporna pitanja sa što manje nervoze. Budite uvereni da i sa srpske strane postoji bezbroj pitanja za koja se može reći "šta je problem da se ovo reši?", ali ako nešto nije rešeno 30 ili 120 godina, ne treba lomiti preko kolena ili zbog toga zaustavljati moguće korisne inicijative.

Da budem još jasan i eksplicitan - nikako ne zagovaram neko novo "bratstvo-jedinstvo", mislim da nikome nije do toga, bar od nas koji se sećamo 90-tih (onih koji se sećaju 40-tiih još je vrlo malo ostalo). Kako će nove generacije postaviti odnose, na njima je, a na nama da im što manje smetamo i da se potrudimo da ostavimo što manje prepreka i nerašćišćenih računa, a da pri tome ne stvorimo nove probleme i sukobe. Za obostranu korist, ne vidim zašto ne bismo ovako radili.
Eto, to bi bila kao neka moja deklaracija

Sve to ok, ali koji je srpski interes kriti informacije gdje se nalaze posmrtni ostaci cca 1740 nestalih Hrvata iz ratnog perioda 1991-1995?

Meni je to pitanje ljudskosti i uljuđenosti.

Pitanje je osnovne pismenosti i bazične inteligencije da razumeš šta sam napisao. Rekao sam - ne ulazim u pojedinačna pitanja, pričam o principu. Ako ćemo sarađivati - nema "prvo ovo!". Važi za obe strane.
ENDE

Lako je tebi tako govoriti kada ne krijemo mi lokacije 1740 nestalih Srba, nego vi krijete lokacije 1740 nestalih Hrvata.

Načelno se slažem s ovim. Nova vremena, nove okolnosti a mislim da bi jedino Muharemima odgovarao novi srpsko-hrvatski sukob.
U 90tim. bi bilo suludo kukat na Mađare i što je bilo u Austrougarskoj, kad su nam Srbi i Jugoslavija bili najveći problem, pa tako, u današnjim okolnostima i vremenima ne mogu Srbi i Jugoslavija bit, kad je najveća prijetnja i opasnost današnjice islamistička infestacija Europe zbog koje bi u budućnosti i mi i vi i Mađari mogli imat najveću ugrozu za fizički opstanak cjelokupnog naroda.

Isto i sa naše strane. Za prosutim mlekom ne vredi plakati, razbijeno jaje se ne može sastaviti. Nama sukob svakako ne bi odgovarao. Krajnje pragmatično, iz razloga što ni jedan mogući dobitak (a malo ih je zaista) nije vredan tog sukoba, koji bi sigurno doneo više štete nego koristi. Uveren sam da isto važi i za vas.
Mislim, ako ćemo konkretno, da je islamizam tek na 2. mestu kao ugroza. Koren svega i najveća pretnja je samoubilačka politika EU i globalističkih elita. To kad bi rešili, islamizam bi bio mačji kašalj. Jer oni i njihovi slugani ih dovlače ovamo.

Potrebno je samo da ljudi poput nas, koji gledaju u budućnost i na obostranu korist, ne dopuste ovim ograničenim trolovima da nas vuku ka dnu.
Manimo i političare, valjda smo shvatili da je jedno priča za unutrašnju upotrebu i dobijanje glasova najširih slojeva, a drugo je realna politika.

Za ovih 25 godina koliko koristim internet, nisam uspeo ni jednog Hrvata da (u potpunosti) ubedim u srpske istine, niti znam ijednog Srbina koji je promenio mišljenje nakog ubeđivanja sa hrvatske strane. Zato sam odavno shvatio da je to čisto gubljenje energije i tapkanje u mestu za sve nas. Fokus na bitne i aktuelne stvari, i idemo dalje.

Pa mi to već radimo. Imamo dobru suradnju sa RS. Sa Vučićem je malo teže za izvesti jer nije normalan.

Slažem se, tako treba i nastaviti i proširit saradnjuj, po mogućstvu i na Srbiju i Hrvatsku.
Vučić jeste "poseban", ali on je najmanja prepreka. Ima jednu, kvaziradikalsku, priču za domaći teren kad mu zagusti, ali u suštini je jako "saradljiv" na spoljnom planu. Često na našu štetu, nažalost.

Entitetska odrednica koja se zove "državljanstvo Republike Srpske" i državljanstvo "Federacije Bosne i Hercegovine".

Takvo šta nemaju savezne države Njemačke, niti pojedine države koje čine SAD.

Republika Srpska ima puno veće samostalnosti nego li i Katalonija ili Baskija u sastavu Španjolske.

Nitko ni ne tvrdi da RS nije u sastavu BiH, već ju uspoređujemo sa drugim sastavljenim državama, i zaključujemo da je status Bosne i Hercegovine najlabaviji.

Vidi se to najbolje iz proračuna, u SAD-u je federalni proračun iznad proračuna pojedinih država i daleko najjači, te se pojedine od sjedinjenih država natječu da što više iz njega dobiju za sebe, dok je kod nas obrnuto. Glavni proračuni su proračuni entiteta, oni imaju i priliv iz PDV-a te se državni nivo bori da nešto od toga dobije.

Najbolje se to vidi po staloj prijetnji propasti BHT-a kao državne televizije.

Entiteti kod nas imaju svoje zastave, grbove i čitav aparat te po ničemu ne odgovaraju državnom aparatu.

Jedino postoji Ustavni sud, kao nekakav monitoring, ali je ograničen isklljučivo na pitanja usklađenosti sa Ustavom BiH, koji je najširu autonomiju prenio na niže nivoe.

U Federaciji BiH ima još i kantonalni nivo, ali je federalni jači od njega, pa se nemože govoriti da unutar Federacije kantoni i županije imaju jednak odnos kao što imaju entiteti unutar BiH.

Naš "najvišlji" državni nivo je u svakom realnom segmentu podređen entitetskom.