Ko će radit?

Još kad bi nam naveo o kakvoj je tvornici riječ, koliko uposlenih i slično...

Radit će Bugojani

Radi se o tvornici za proizvodnju sendvič panela, ukupna površina je oko 20.000 m2. Investitor je Krajina Grupa, uskopaljsko-austrijska tvrtka. Toliko je do sada javno dostupno

Tko će raditi vidjet ćemo kada se pokrene proizvodnja. Očekivanja su velika.

Osim ove tvornice, aktualna je još jedna naša velika investicija gdje se gradi starački dom u Vilić Polju.

Za bajram im treba napraviti lijep doček i na kraju zaliti i prekriti cijeli GV svinjskim dijelovima i svinjskom masti.





https://bljesak.info/vijesti/politika/i ... lju/544136

Neironicno.. prijavio ih je tip sa slike iznad tvog posta

Mlakic je upravo na dnevniku HBa rekao da je rijec o loklanom Muslimanskom politickom silniku

Ima li taj ime i prezime.

Sedzad Milanovic, a ovo je jedan od uobicajenih aktova vladajuce koalicije u opcini

Sramota.

Zabranit ulazak u EU, svima koji su imali veze s tim.

Čuj Milanović. :)

Njegovi su se valjda kasno poturčili

Rampovanje za Sedžada, iako sumnjam da on baš putuje okolo.

Inače bi ta rampovanja trebala ići i za obitelj svakog rampovanog isto kao što su oni progonili obitelji naši generala.

Slažem se.
Svakom povezanom s takvima.

12. siječnja 1993. Uskoplje – nepoznati masakri Armije BiH nad Hrvatima uskopaljskog kraja

Muslimanske snage Armije BiH napale su na današnji dan 1993. hrvatsko selo Lužani u općini Uskoplje i učinili pokolj nad Hrvatima. Tada je ubijeno i masakrirano više civila.

Cilj je bio ovladati prometnicom koja od Tomislavgrada vodi u Srednju Bosnu. Pripadnici HVO-a su uzvratili na napade. U tim borbama poginula su 64 pripadnika HVO-a, a 19 ih je ranjeno, piše narod.hr

Postrojbe Armije BiH pokušavaju zauzeti hrvatska sela uz komunikaciju prema Bugojnu – Pavić Polje, Vilić Polje, Ploče, Trnovaču. Pale sve do čega mogu doći, a ubijeno je i masakrirano više civila. Vojnici su masakrirali Vinka Šapinu (čak su mu i oči izvadili). Muslimansko-bošnjačka vojska granatira hrvatski dio grada, a hrvatska strana uzvraća. Grad gori, borbe bijesne.

Dana 5. veljače izgorio je Dom. sv. Ante Padovanskog; mučki je ubijeno pet mladih hrvatskih vojnika.

Koji dan kasnije u selu Bistrica 17. siječnja 1993. godine dogodio se ponovno užasan ratni zločin. Iz vatrenog oružja ubijena je Hrvatica Ruža Kvasina, a druga dva civila Hrvata -Stipo Škraba, 56 godina, i Ivica Škraba, 54 godine, odvedeni su u dio sela zvan Smajići i ubijeni. Njihove kuće su zapaljene i do temelja uništene.

Nakon 15 dana civil Ante Ivaković je otkrio leševe Ivice i Stipe Škrabe. Isti dan i on je ubijen iz muslimansko-bošnjačkog snajpera. Predstavnici UNPROFOR-a preuzeli su leševe, napravili obdukciju i izvijestili da su leševi izmasakrirani.

Prema iskazu svjedoka I.K., danog u Splitu 29. lipnja 1993. godine, očevidac ubojstva Ruže Kvasine je njezin sin, koji je vidio ubojice u uniformama s oznakama Armije BiH. On je čuo kako su dva vojnika pitala njegovu majku gdje su joj djeca. Poslije toga jedan je vojnik Armije BiH ispalio rafal u pokojnu Ružu, ukupno 17 metaka. Svjedok izjavljuje da je sin Ruže Kvasina pucao u majčinog ubojicu i usmrtio ga, a drugi je napadač pobjegao.

U selu Bojska, sjeverno od Uskoplja 7. veljače 1993. godine ubijeno je više hrvatskih civila. U jednoj šumici pored sela izmasakrirani su Ilija (Franje) Okadar i njegova sestra Pavka (Franje) Okadar. Otac Franjo Okadar (1907.) i sestra Finka uspjeli su pobjeći i privremeno se skloniti u kuću Dragana Franjića gdje su ih Bošnjaci pronašli i ubili 21. veljače 1993. godine. Nakon usmrćivanja, tijela oca i kćeri su izmasakrirana. Svjedok tih ubojstava, D.F., uspio je pobjeći. Prema jednom dokumentu, pisanom Finkinom rukom, sestre Pavka i Finka Odakar su bile silovane već 7. veljače.

Još je jedan zločin vezan uz Uskoplje, a radi se o konvoju humanitarne pomoći u Novu Bilu. Konvoj se 22. prosinca 1993. vraćao iz Nove Bile.

Kada je izlazio iz Uskoplja i prolazio posljednje kuće, pred kamione su iz obližnjih kuća istrčali ljudi u maskirnim uniformama s oznakama Armije BiH i iz automatskog oružja otvorili rafalnu paljbu po kamionskim kabinama. Naoružani su nasrnuli na krhke i goloruke humanitarce, zlo na dobrotvore, kako zapisa fra Franjo Grebenar, župnik iz Nove Bile.

Na licu mjesta poginuo je vozač Ante Vlajić, rođen 1934. godine, iz Splita, a tri sudionika Bijelog puta su ranjena. U spomen na taj tužni dan u župnoj crkvi u Novoj Bili svakog 22. prosinca slavi se sveta misa za pokojnog Antu Vlajića. Jedna ulica u Novoj Bili, ona koja vodi s magistralne ceste prema župnoj crkvi, nosi njegovo ime piše narod.hr

I onda su još okolo pričali i kmečali da su oni napadnuti.
Gamad.

I sada kmece. Tipa ne smiju dozvoliti da povijest pisu oni koji su osudjeni za UZP

Kur*ili se i dobili po nosu, bar taj sukob u prvom mjesecu 93'. I onda Zagreb smirivao kako je krenula Maslenica.

Neka kmeče, mi smo valjda svoje naučili, nećemo ponavljati stare greške.

Kmečat će u Dojčlandu.