PaoUČikolu je napisao/la:
Kada, razmišljam koje su uspješne osobe iz Jugoslavije koje su se odrekle svog etničkog identiteta i potpuno prihvatile jugoslavenstvo kao etnički identitet, ova tri mi prvo padaju na pamet: Tito, Andrić i Johnny Štulić. Svi Hrvati. Bilo je i puno uspješnih "Jugoslavena" iz srpskog roda, no kod njih se nije desilo da se potpuno odreknu srpstva. Što mislite zašto je to tako?
Možda će te šokirati ovo što ću napisati, ali moderno Hrvatstvo i Srpstvo su zapravo samo produžeci (frakcije) Ilirizma koji se u moderno doba kad dobija svoju nacionalnu i političku dimenziju preimenovao u Jugoslavenstvo. Nije slučajno da se JAZU npr samo preimenuje i postane HAZU, a sadržaj ostane isti. To je potvrda da je razlika samo u imenu a sve ostalo je isto, ili da Ilirski preporod postane hrvatski, Matica Hrvatska/Ilirska, samo se promjeni ime i malo modificira sadržaj. Isto je slučaj s velikosrpskom ideologijom koju su Srbi zapravo dobili politički preko Grašanina i kroz koju je Srbima kao nacionalna ideolgoija podvaljen panslavizam (Ilirizam), iako su preduvjeti za to napravljeni već ranije prodorom Ilirizma u srpsku kulturu.
Pošto je Ilirizam izvorno katolički i hrvatski (iako bolje reći crkveni) proizvod i tako kroz renesansu potpuno stopljen s modernim Hrvatstvom, tako je Jugoslavenstvo na nekom nivou zapravo isto što i Hrvatstvo, a hrvatski suverenistički nacionalizam koji je ideološki antijugoslavenski je samo reducirani Ilirizam koji ne vidi sve južne slavene kao Hrvate nego samo južnoslavenske katolike osim Slovenaca, te Muslimane i Pravoslavce do Drine. Iako u nakim inačicama postoje tendencije i da se Crnogorce, Slovence pa i Srbe proglašava Hrvatima. Zato i nije čudno da su Tito, Tuđman, Stepinac mogli biti i Jugoslaveni i Hrvati. Pa i sam Starčević, praktički otac hrvatskog nacionalizma koji je najprije bio Ilirac, nije se zapravo skroz odrekao Ilirstva nego je preferirao hrvatsko ime ispred jugoslavenskog, a što te tiče sadržaja nema tu velike razlike. Zato je danas u hrvatskoj politici hrvatski suverenizam tako slab, a jugoslavenstvo tako jako i uvijek će biti osim ako se potpuno redefinira hrvatski nacionalizam/suverenizam i potpuno odvoji od Ilirizma kojim se navodni hrvatski nacionalisti ponose.
