Pa kako od toliko drugih mjesta baš u Novoj Biloj – Neovlašteno ušli u dvorište i klanjali namaz!
Danas je u dvorištu jedne kuće u Novoj Biloj prvo klanjala jedna osoba, a nakon molitve vratila se po drugu osobu. Kada je upozoreno da se radi o privatnom posjedu, gore navedene osobe reagirale u nimalo prijaznom tonu. Razumije se pravo na molitvu, ali ponašanje ovakvog tipa je potpuno neprihvatljivo.Od toliko vjerskih objekata u općini i vremena kada se vrši namaz/ molitva, kako baš u Novoj Biloj i u vrijeme kada nije molitva/ namaz?!

Fascinantno da se ovako nešto dozvoljava i nitko ne sprječava.



https://centralna.ba/pa-kako-od-toliko- ... ali-namaz/

Zar nemaju puške ili ako ništa toljage

Koliko ljudi realno živi u Paklarevom, Ovčarevom i Gučoj gori, ima li dice i mladih ili su samo starci?

U sklopu proslave 600 godina od prvog pisanog spomena Guče Gore (1425. – 2025.), sinoć je na Stadionu Gorica održan koncert legendarnog hrvatskog kantautora Miroslava Škore pred tisućama oduševljenih posjetitelja.

Koliko ljudi realno živi u Paklarevom, Ovčarevom i Gučoj gori, ima li dice i mladih ili su samo starci?

💪💪💪

Momci iz Travnika kažu da se radi za 1100-1200KM.
Je li se šta popravilo?

Imaju li Hrvati u hrvatskim firmama privilegiran položaj?

💪💪💪

Momci iz Travnika kažu da se radi za 1100-1200KM.
Je li se šta popravilo?

Imaju li Hrvati u hrvatskim firmama privilegiran položaj?

Pozdrav iz zapadnog dijela općine Travnik

Govoreći za župu Potkraj s cca 300-400 župljana, župu Turbe cca 200-300 župljana i župu Ovčarevo za koju nemam točne brojke ali drže se najbolje s obzirom da je najveća župa i imaju minimalno 600 župljana (dakle župa Potkraj s mjestima Đelilovac, Didaci, Nula, župa Turbe i okolica, župa Ovčarevo s mjestima Paklarevo, Bilići, Kraljevice, Miškića brdo, Turići, Kokošari, Vidoševići, Prići)

Mi mladi se trudimo da ostanemo, većina mladih je u vojsci/policiji ili studiraju, solidan broj mladih radi u privatnim tvrtkama ponajviše u našem dijelu općine Travnik (Putićevo, Nova Bila) ili u Vitezu/Novom Travniku, sam sam jedan od njih i plan je da ostanem, ista priča je s velikom većinom ostalih, rijetko tko jedva čeka ići vani, jedino ako nas muka natjera ..

Pozdrav, hvala na informaciji.
A u samom Travniku?
Koliko se dice rodi godišnje u dilu općine koji je bia pod Muslimanima u ratu ako znaš?

Pogledajte svjedočanstvo Serafine Lauš - Hrvatice iz Travnika, koja je u Domovinskom ratu izgubila supruga i trojicu sinova, a i sama je bila 11 mjeseci zatočena u logorima. Za vrijeme napada Armije BiH na Hrvate općine Travnik početkom lipnja 1993. godine, pripadnici Armije okrutno su ubili njezinog supruga Ivicu te sinove Draguna, Fabijana i Miroslava.

Serafina je simbol stradanja Hrvata katolika Središnje Bosne, ali i simbol hrabrosti žene i majke koja, unatoč svim gubicima, otvoreno svjedoči istinu, vjeru, oprost i nadu. Iako je otvoreno govorila o odgovornim osobama za ubojstvo svojih najmilijih, ovozemaljsku pravdu nije dočekala. Ova heroina je preminula 16. travnja 2026. godine, a svjedočanstvo je snimljeno u svibnju 2025. godine.

DOSSIER MILETIĆI: Dedo, Haso, Hakif i Avdo Suljić uveli su nas u klopku – brača “štrumfovi” Kasim i Amir Šehić su počinili zločin – Izetbegović nam je u Bukovici rekao, ako ne možete vi pobiti, pomozite mudžahedinima

Na današnji dan, 24. travnja 1993. godine, počinjen je jedan od najstrašnijih ratnih zločina nad civilnim hrvatskim stanovništvom – zločin u selu Miletići, općina Travnik. Ovo malo selo, hrvatska enklava okružena bošnjačkim naseljima, tog je dana postalo poprištem brutalnog i neselektivnog nasilja, iza kojeg su ostali neizbrisivi tragovi boli, šutnje i nepravde. Selo Miletići nikada nije bilo vojno uporište. Njegovi stanovnici nisu sudjelovali u ratnim operacijama. No, 24. travnja, selo je napadnuto, a tridesetak civila protjerano. Njih šestero ostalo je u svojim kućama, među njima Stipo Pavlović (1934.), Luca Pavlović, Frano Pavlović (1963.), Vlado Pavlović (1974.), Tihomir Pavlović (1974.) i Anto Petrović (1937.). Nitko od njih nije bio naoružan, niti pripadnik bilo koje vojne formacije.

Ono što se potom dogodilo, ostaje trajna rana i svjedočanstvo o razmjerima zločina. Prema autentičnim iskazima preživjelih svjedoka, u zločinu su sudjelovali pripadnici 7. muslimanske brigade Armije BiH, zajedno s mudžahedinima koji su djelovali pod vodstvom izvjesnog vođe imenom Ramadan (govorio francuskim i alžirskim jezikom). Svjedoci u svojim iskazima, dostupnim redakciji viteški.ba, opisuju kako su pojedini domaći muslimani sudjelovali u organiziranoj klopci, navodeći konkretna imena osoba koje se povezuju s ovim zločinom. Tijela šestorice civila bila su brutalno unakažena. Frano Pavlović pronađen je polegnut na trbuh u spavaćoj sobi, s glavom uronjenom u posudu punu krvi, u kojoj se nalazila i metalna kutljača – detalj koji kod svjedoka i danas izaziva užas i sumnju na ritualne elemente u samom činu smaknuća. Prema iskazima, na tijelima su uočeni tragovi ritualnih vjerskih obreda, što ukazuje na prisutnost i djelovanje radikalnih islamskih boraca. Ovaj zločin nikada nije procesuiran. Unatoč svjedočanstvima i dostupnoj dokumentaciji, nitko nije odgovarao za masakr u Miletićima.

“SVJEDOK 1 : Ubice po imenu i prezimenu – domaće ubojice premazani ilovačom – zločin u režiji mudžahedina i susjeda”
Napad je izvršio jedan vod mudžahedina, zajedno s jednim vodom pripadnika muslimanske vojske – dijelom i osoba iz redova lokalnog stanovništva. Ubojstva su počinjena hladnim oružjem (noževima) i vatrenim oružjem. Prema iskazima preživjelih i svjedoka, u napadu su sudjelovali sljedeći pripadnici napadačkih snaga: Mahrudin Kumro – zapovjednik 306. brigade, Senad Luković – zapovjednik voda, Čoso Jusić – Han Bila, Zaim Jusić – Pode, Mustafa Jusić – Han Bila, Bilan Hođić – Mehurić, Fuad Delić – Han Bila, Jasmin Jašarević – Han Bila, Edin Čolo – Maline, Ešet Prcanović – Pode, Šaban Kasumović – Pode, Zijad Kasumović (Han Bila), Dževad Arnautović (Han Bila), Zuhdija Delić (Han Bila), Osman Tahirović (Zagrade), Kasim Jašarević (Dede) (Mehurići), Tahir Jašarević (Dede) (Mehurići) – ubica, Jasmin Jašarević (sin Zaima, Mehurići), Budo Karić (sin Zijafera, Mehurići), Malanović (radio u knjižari u Travniku) – radio u knjižari u Travniku , Jasmin Luković (sin Omera, Čukle)
Domaći Muslimani koji su sudjelovali u napadu bili su umazani ilovačom – očito kako bi ih teže prepoznali. No, ja sam ipak prepoznao neke od njih: Osmana Tahirovića iz Zagrada, Buću, sina Zijada Suljića iz Mehurića, Sakiju Jašarevića, unuka iz Fazlića, Sina Dede Jusića iz Jezerca.
Jasmin Jašarević – on je, prema iskazima, navodno rekao da treba zaklati četiri Hrvata jer je poginuo jedan njihov vojnik.
Tijelo pokojnog Ante Pavlovića odvezao upravo Osman Tahirović iz Zagrađa, jedan od poznatih sudionika napada.

U selu Miletići zatekli smo šest tijela masakriranih starijih muškaraca koji su ostali u selu. Uočeni su teški oblici sakaćenja: Trojici su bile odsječene glave, najvjerojatnije mačetom. Jednom je u prsni koš bio zaboden drveni križ, koji je najvjerojatnije uzet sa zida njegove kuće. Dvojici su bile odsječene ruke i noge. Šestom je na prsima bio nožem urezan simbol polumjeseca i zvijezde. Tijela su pronađena u njihovim kućama. Sve kuće su bile opljačkane – nestalo je sve što je imalo ikakvu vrijednost. Jedan od osam staraca koji su ostali u selu nije pronađen, ni živ ni mrtav.

Posebno su zapaženi bili članovi obitelji Kasumović iz sela Pode: Zijo (oko 42 godine), Zaim (oko 40 godina) i Mehrud (oko 28 godina), koji su često sudjelovali u napadima i širenju straha. Iz susjednog sela Delići također je dolazila prijetnja. Mujo, sin lokalnog hodže (oko 22 godine), i članovi obitelji Delić imali su izražen utjecaj u lokalnoj zajednici. Avdo Delić, rezervni kapetan bivše JNA, bio je predsjednik Mjesne zajednice Čukale, a njegov brat Nazif (oko 52 godine) i Akif (oko 47 godina, tada u Švicarskoj), kao i Rešad i Safet Delić, aktivno su sudjelovali u organizaciji bošnjačke strane. Prema našim saznanjima, Akif je financijski podupirao vojne aktivnosti u srednjoj Bosni. Iz Han Bile isticao se Zulkaid Amautović (rođen 1966.), moj školski kolega, i njegov brat Adil (rođen 1968.). Najglasniji među njima bio je Hadžo Adilović, imućni trgovac i prijevoznik, koji je javno izražavao mržnju prema Hrvatima: “Ako vam se ne sviđa – idite u Hrvatsku, jebo’ vas Tuđman! Ovo je muslimanska zemlja!” Govorio je to s gorčinom i sigurnošću onoga koji osjeća da mu se sve dozvoljava. Trgovac Salih Jašarević (oko 54 godine) također je širio slične poruke: “Hoćete da vam bude Hrvatska! E, neće, ovo je muslimansko!”