Franjevačka teologija u Sarajevu, institucija s više od stoljeća tradicije i duhovnog naslijeđa, neće biti ugašena, ali pred njom je velika promjena. Od naredne akademske godine studenti franjevačkog studija svoje će školovanje nastaviti pod okriljem Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Time završava era samostalnog djelovanja ove visokoškolske ustanove, ali se – kako poručuje provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić – “ne zatvara ni zgrada, ni vrata, ni franjevačka prisutnost u Bosni".


''Ovo je racionalna odluka, prirodan slijed stvari. U trenutku kada je broj studenata sve manji, i kada smo izgubili mogućnost afilijacije sa zagrebačkim sveučilištem, integracija s Katoličkim bogoslovnim fakultetom u Sarajevu predstavlja najbolje rješenje'', kaže fra Dadić u razgovoru za portal “Interview.ba”.



Glasine, tišina i činjenice
U tišini i bez puno medijske pompe mjesecima su kružile glasine da se Franjevačka teologija zatvara – nema dovoljno studenata, nema podrške, a u pozadini su i duhovni i svjetovni razlozi. No, provincijal jasno demantira te tvrdnje.

''Franjevačka teologija ostaje u Sarajevu. Samo se naš put mijenja. Bit ćemo integrirani u Katolički bogoslovni fakultet, ali ostajemo ovdje, s narodom'', poručuje.

Trenutno je u tijeku finalizacija dogovora s nadbiskupijom i Sarajevskim univerzitetom, kako bi se omogućilo ne samo da se studenti upišu na novi fakultet, nego i da se dio profesora uključi u nastavni proces. U samostanu sv. Pavla u Nedžarićima ostaju bogoslovi, postulanti i franjevačka zajednica. Zgrada Teologije i dalje će biti dom za buduće naraštaje fratara.



Nema više afilijacije sa Zagrebom
Franjevačka teologija godinama je bila formalno vezana za Katoličko sveučilište u Zagrebu, jer je Rim – prema odlukama Kongregacije za katolički odgoj – ukinuo mogućnost djelovanja samostalnih visokih škola, a za izdavanje priznatih diploma bila je potrebna sveučilišna povezanost.

''No, zbog sve manjeg broja studenata, Zagrebačko sveučilište više nije moglo nastaviti tu suradnju. To nas je potaknulo na razmišljanje kako dalje. I shvatili smo – ako već nismo ranije uspostavili suradnju sa Sarajevskim univerzitetom, sada je pravi trenutak. Danas je studentima moguće studirati u Rimu, Zagrebu, Münchenu, ali nama je cilj da ostanemo ovdje, u Bosni'', naglašava provincijal.

Dodaje kako je kroz povijest bilo razdoblja kada se vjerovalo da franjevci mogu sami voditi visokoškolski studij, ali promijenjene okolnosti – demografske, obrazovne i institucionalne – sada zahtijevaju novu strategiju.

Fratri ostaju uz svoj narod
Danas u Bosni Srebrenoj djeluje oko 280 fratara, znatno manje nego prije rata. Demografski pad, ratna raseljavanja, gubitak područja iz kojih su tradicionalno dolazili kandidati (poput Posavine), učinili su svoje. No, fra Dadić kaže kako ni dijecezanske biskupije ne stoje mnogo bolje – i one imaju sve manje bogoslova, pa se u obrazovanju svećenika sve više surađuje.


Unatoč svemu, za franjevce je ključno ostati u Bosni.
''Naš temeljni cilj uvijek je bio: život ovdje, odgoj ovdje. Povijest nas je često vodila da svoje studente šaljemo vani, u Đakovo, Pečuh, Zagreb, ali danas, ako želimo očuvati franjevačku prisutnost, moramo biti tu, među narodom. To je i bio razlog zašto smo Teologiju toliko dugo održavali, često i uz velike napore'' ističe.

Povijest obrazovanja – od Đakova do Nedžarića
Franjevačko obrazovanje u BiH ima više od sedam stoljeća dugu tradiciju. Još u 14. stoljeću Bosanska franjevačka vikarija imala je teološku školu u Đakovu, a u novijoj povijesti, fratri su visoko obrazovanje organizirali u Fojnici, Kreševu, Livnu i na koncu u Sarajevu.

Današnja zgrada Franjevačke teologije u Nedžarićima izgrađena je 1968. godine, a u ratu 1992. godine bila je okupirana i devastirana. Nakon reintegracije Sarajeva, fratri su je vratili i obnovili. I danas se iz nje ne sele – samo ulaze u novo poglavlje

“Biti fratar u Bosni je privilegij”
Za fra Dadića, franjevački poziv nije samo duhovni put, nego i poziv na blizinu narodu. Iako priznaje da suvremeno društvo mladima nudi puno bržih i lakših puteva, franjevačka karizma ostaje vrijedna.

''Ljudi nas često gledaju i misle da nam je lako. Ali to su tuđe cipele. Da bi razumio fratra, moraš s njim živjeti. Fratar u Bosni nije samo svećenik – on je učitelj, povjesničar, pjesnik, narodna memorija. Za mene je to čast. I vrijedi živjeti za ove ljude'' kaže.

Danas je desetak fratara na postdiplomskim studijima u inozemstvu, a petnaestak ih i dalje studira u Sarajevu. Oni su, ističe, temelj budućnosti zajednice.

''Naša odluka je jasna, promišljena i konačna. Integracija s Katoličkim bogoslovnim fakultetom donosi novu energiju i kontinuitet. I daje odgovor na ono što nas sve zanima: franjevci ostaju u Bosni, ostaju uz svoj narod', zaključuje fra Zdravko Dadić.

Dajte ljudi ne zajebavajte se. Gasi se franjevačka teologija. Jeste vi svjesni koliki je to udarac na našu kulturni i religijski dentitet. Tu je bilo jedno od glavnih središta našeg obrazovnog i kulturnog života i stim povezanih sadržaja, književnosti, slikarstva itd.
Ovamo se naslađujemo muslimanima jer im se ugasiila Al Jazeera, a to je nebitan gubitak u odnosu na ono što mi ovime gubimo.

Dajte ljudi ne zajebavajte se. Gasi se franjevačka teologija. Jeste vi svjesni koliki je to udarac na našu kulturni i religijski dentitet. Tu je bilo jedno od glavnih središta našeg obrazovnog i kulturnog života i stim povezanih sadržaja, književnosti, slikarstva itd.
Ovamo se naslađujemo muslimanima jer im se ugasiila Al Jazeera, a to je nebitan gubitak u odnosu na ono što mi ovime gubimo.