Za mene nije bilo ni sumnje, iako volim fine konobarice, ali ne štrace.

Patim i danas kad me tu u Brazilu konobar (neki janjoš) uzeo za nekih 50-ak kuna na rundi, to je jedini putu u životu da me konobar uzeo za lovu.
Za konobarice ne pamtim, jer znam da se događalo malo češće, ne kažem često da me me shvate krivo, ali ajmo reć redovito, barem 5-6 puta godišnje.

Radio sam svojedobno sa nekim Britancima i Ircima. Imali su zanimljiv način davanja napojnice.
U npr restoranu ako je račun 94.60 eura konobar im mora vratiti sav kusur do zadnjeg centa. A onda nakon toga oni svi vade sitniš iz džepova i skupljaju za napojnicu. I onda skupe nekoliko ili desetak eura i to konobaru daju.
Meni to čudno, nelogično, glupo... usudim se pitati - "A zašto jednostavno ne kažete keep the change?"
To pitanje njima bude smiješno, kao da malo dijete nešto šašavo izvali.

Svrha bakšiša je bila da nagradiš nekoga preko onoga što si dužan i da onda taj netko bude zahvalan.

Ne tražim od nikoga da mi ljubi stopala zbog 1€ / 2 marke, ali zahvalnost je potrebna, vidi se iz stava, i pozdrava, jer proizlazi iz činjenice da nisam morao ja ostaviti ništa.

Kada se unormalilo da svatko nešto ostavi više nego što je cijena proizvoda i usluge, onda ne samo da se gleda na nekoga tko nije ostavio ništa kao da je ukrao nešto konobaru ili drugom uslužnom djelatniku, nego se i nešto što se smatra "malim" bakšišem tumači kao škrtost.

Čuj, daješ nekome nešto što nemoraš i on se još misli "Vidi ovog škrtca!"

Mene to najviše smeta.

I to nije nešto što sam umislio, kada novinari ispituju konobare doslovno tako govore, ili i sami pričaju na društvenim mrežama i sl. kako su neki "škrti" što ostave malo.

Ne gospodo, nije vam gost nikada škrt, on je omogućio i da taj restoran, kafić i sl. posluje. Škrt ti može biti samo tvoj gazda jer te doveo u situaciju da brojiš sitno.

Najviše volim ostaviti bakšiš mladom i nesigurnom konobaru, pogotovo ako je u gužvi, a i inače na mjestima gdje stalno sjedam, više ostavljam u restoranima nego u kafiću.

Ali nema više dobrih konobara, najveća je muka kad polaziš naplatit i otić, to prođe jedno 10-15 puta ne podigne glavu da mu mahneš za plaćanje, onda imaš opciju ili arlaukanje "maliii/a" , ili da digneš dupe i čekaš ga na šanku.

Moj jedini bakšiš je zaokruživanje, ako želim mučiti čovjeka da brčka po novčaniku.
Napojnica jedino može ako mi baš učini neku uslugu.
Vas stvarno briga što konobar misli da ste škrti?

Brine me ako ja mislim da sam škrt.

Konobari su uglavnom jalna sirotinja, nema im se smisla ulizivati.
Kad zna da imaš više od njega, onda mu nije dosta ni 10% ni 20% uvijek si za njega "škrt".

Karabaja je u uvodni post stavio i recepcionere?
To mi je onako kao Frank Sinatra u Las Vegasu 1960-ih, radi li to netko?
Ne mislim na ono kad se recepcionera ili conciergea pita za neku ozbiljniju uslugu, nego nagrađivanje nekoga što mi je naplatio na karticu i dodao ključ?

Ne znaš ti šta valja, burazeru.

Splićina mater?
Tu smo sjedali često za vrijeme faksa.

Nemam ja pojma tko je Splićo.

Nemam ni ja, ali tako su je zvali.

Ne isplati se davati konobarima, mozda to ne izgleda puno ali to je najcesce i nakupi se kad sabares.
Ono gdje se isplati je dati automehanicaru, vulkanizeru ili slicnim servisima. Tu osjetis korisnu promjenu u usluzi koju dobijas, zapamte te.
Par puta sam vulkanizeru prilikom zamjene guma dao "na kafu" i gle cuda, neko jutro krenem na poso guma probijena bas u blizini te radnje. Skrenem tu kad ono kamion na dizalici a drugi ceka, zamjena guma. Covjek me uzima preko reda odmah i za 5 minuta mi rjesava gumu injekcijom, jer sam mu prije toga 2 puta da po 5km vise.
Konobaru koliko god da das samo ce prevrnut ocima kad te vidi.
Takođe automehanicaru uvijek dam 10-20km vise nego sto kaze, zato me uvijek uzme kad god nazovem.