Tema očito ima potencijala u raznim smjerovima, svak prepoznaje neku primjenu za ovaj princip.

Istina, Zuckerberg definitivno nije poznat kao zavodnik. Ali eto čovjek ne voli birati odjeću. Mogao je nekog zaposliti za to.

Čitava industrija odjeće i oblačenja počiva na pretpostavci da si malo privlačniji ako se mijenjaš.

Inače bi bilo dovoljno da nosimo neke dnevne uniforme, i za po kući i u šetnju.

Koncept uniforme, je uskraćivanje slobode izbora izgleda. U zatvoru je to kazna. U manastiru ili samostanu, žrtva. U vojsci unifikacija, oduzimanje individualnosti (dobro za slušanje naredbi) i disciplina.

UNI FORMA

jedna forma

UNI TARIZAM

jedan tarizam

Hoćeš navratiti do mene da vidiš nijansu, slika nije vjerodostojna.



Ozbiljnih eksperata je prošlo kroz moj dom gledajući ove nijanse.

Naime kašmir siva i kamen siva.

U jbmu.

Previše slobodnog vremena (povećava slobodu izbora aktivnosti, no može završiti time da ne radiš ništa) može dovesti do malo depresije. Zato je dobro čak i godišnje odmore, sabatikale, ili penziju, ispuniti nekom strukturom, i planiranim aktivnostima.

I planiranje je smanjenje izbora.
Planiranje je reduciranje broja opcija za izbor, unaprijed, prije nego si i došao do tog raskrižja

Čini se da su ljudi zaista sretniji kada isplaniraju neke stvari i drže se toga, kada izbace višak izbora i fokusiraju se na 1 stvar ili mali broj




Ali ne bih se složio da najveće zadovoljstvo (da ne upotrijebim ispranu riječ sreća) dolazi od 1 opcije. Asocijacije su mi zatvor, samostan, kult

Imaš u ekonomiji nemoguće trojstvo.

Ne možeš istodobno imati demokraciju, integraciju u veću cjelinu i ekonomsko blagostanje.

Ma ni uživo nije vjerodostojno, drugačije izgleda pod raznim vrstama svjetla i žarulje.

Kakva vrsta rasvjete je instalirana doma, koliko imaš prozora, na koju stranu svijeta gledaju i koliko se često otvaraju

Osjeti stres i egzistencijalni nemir dok čitaš ova potpuno nebitna pitanja

Zuc ima autizam pa zato

To kažeš samo zato jer ne želiš u samostan ili kult.

Ali s druge strane imaš npr. žene koje su odabrale biti časne sestre u samostanu, Karmelićanke, koje su stalno u strogom ritmu i obavezama. I kad ih upitaju kako ide, kažu sretne su. Nije do broja, nego više do toga sviđa li ti se ta jedna opcija.

Opcije su iluzija, to je čak sumnjam đavlija prevara. Opcije nisu život nego više event, događaj. Npr. ja planiram sa obitelji bi li išli na more u Orebić ili bi išli na Hvar. Ok, imamo opcije pet minuta razgovaramo i onda odaberemo Orebić. Nakon toga nema više, imamo samo jednu opciju Orebić.

Usporedimo:
- 5 minuta smo imali 2 opcije, tj. dok ne odlučimo
- tjedan dana smo bili u Orebiću sa jednom opcijom.

Jasno da svega 0.05% vremena sam imao dvije opcije, a 99.95% vremena živim sa samo jednom opcijom. E sad ako i dalje misliš da je bolje imati više opcija, jedini način za to je bio da tjedan dana sjedimo u Mostaru i pregovaramo gdje ćemo na more.

Eh sad mi pade na pamet, možda Bakir samo voli imati opcije pa zato stalno vrti u krug.

Situacije kada to nije idealno jesu kupnja automobila ili nekretnine. Tada se često propusti velik broj opcija dok se ne "upeca" ona prava.

Ovaj fenomen se jos naziva paraliza.



Ali po meni, broj opcija sam po sebi nije uvijek presudan. Istina nekada su dvije ili tri dovoljne, a nekad je dobro imati i stotinu mogućnosti. I to pid uvjetom da ih možeš lako filtrirati i usporedjivati. Jako je vazno da imaš stvarnu slobodu izbora i dovoljno informacija. To je bitnije nego da je broj opcija mali.

Znaci 0 opcija - nemas nikakvog izbora, 1 opcija si ogranicen, a 10 opcija ponekad je naporno. Medjutim to ne znači da je više izbora nuzno loše. Nego nas mozak, ima svoje granice da obradi i filtrira informacije.