Ovo sam svakako jednom mislio otvoriti temu, ali evo me @daramo na drugoj temi podsjeti.

U samom gradu Mostaru se prije Drugog svjetskog rata većinski pričala ikavica u svakodnevnom govoru. Stari mostarski gradski govor (posebno među starosjedilačkim obiteljima) bio je izrazito ikavski. Ijekavica se u to vrijeme smatrala "učenim" ili "službenim" jezikom koji se učio u školi, dok se na ulici, u mahali i u kući govorilo lipo, vrime i bilo.Karakteristike starog gradskog govora
Kućni jezik: Obitelji svih konfesija u gradu koristile su ikavske oblike u privatnom životu.Čisti ikavski oblici: Riječi poput svit, dite, sikira ili grij bile su standard mostarske svakodnevice.
Promjena nakon II svjetskog rata: Tek nakon 1945. godine, s masovnim doseljavanjem stanovništva iz ijekavskih krajeva (poput istočne Hercegovine) i kroz strogu jezičnu standardizaciju u medijima i školama, ikavica u samom gradu počinje ubrzano nestajati u korist ijekavice.

Kako su to nakon II svjetskog rata komunisti doslovice istrgli Mostar iz prirodnog krila - Zapadne Hercegovine.
Govor nije postao standardiziran- to bih i shvatio, nego postao ekstremni đekavski, također nepravilan s zadrzavanjem turcizama, koji su se paralelno u Dalmatinskoj Zagori, zapadnoj Hercegovini gubili po puno brzoj stopi od Mostara.

Ah i dokaz za tvrdnju:
Austro-ugarska Zemaljska vlada provela je veliku anketu o jeziku na terenu. Rezultate te ankete za Mostar analizirao je lingvist dr. Muhamed Šator u radu "Slika mostarskog govora u anketi o jeziku 1897."Izvorni odgovori mostarskih građana s kraja 19. stoljeća (koji su doživjeli i prijeratni Mostar 20. stoljeća) jasno pokazuju da je autohtoni, svakodnevni govor mostarskih muslimana i katolika bio izrazito ikavski, dok su pravoslavni stanovnici većinom donosili ijekavske oblike iz istočne Hercegovine.

Akademik Asim Peco, jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih dijalektologa, u svojim je knjigama opsežno analizirao hercegovačke govore.U svojim radovima (poput knjige Govori zapadne Hercegovine i sabranih djela) Peco ističe da je u procesu naseljavanja i formiranja urbanog tkiva Mostara jedno vrijeme preovladavao ikavski utjecaj, jer su ikavci u gradu bili brojniji, dok ijekavica tek kasnije (migracijama i standardizacijom) preuzima vodstvo.
On objašnjava da je Mostar izvorno bio pretežno ikavski grad u kojem su ijekavski oblici smatrani uvezenim ili nametnutim kroz administraciju.

Pitanje je koliko su pojedine karte i točne.

Obično dijalektalne karte prikazuju priču iz sredine 19. stoljeća.

Međutim...

Ovo je trenutna karta štokavskih dijalekata.
A ovo koja se koristila u ex-yu.


Ovo je Posavina, Srbi su obično bili jekavci.


No Hrvati nisu.
Slična situacija se možda dogodila i u Poneretlju, originalni dijalekt tamo je bio ikavsko-jekavski, koji se kasnije jekavizirao.

S time da je srpska ijekavica u istočnoj Hercegovini porijeklom iz CG, kada je u 17. stoljeću dobar dio katolika (jekavaca i polujekavaca/poluikavaca) zbrisao na jug (u Dubrovnik) i na zapad, a ovi se naselili iz pustara sjeverne CG...

Po Jovanu Dučiću, početak 20tog stoljeća, katolici i muslimani Bakamluka, Panjevine, Podhuma, Ričine, Cernice i Donje Mahale govore ikavicu.
Pravoslavni i muslimani Brankovca, Luke, Carine, dakle lijeva obala, govore ijekavicu.

Ikavica je u srednjem vijeku po svemu sudeći bila sa obje strane Neretve, samo na krajnjem rubu istočne Hercegovine je bila ijekavica.

Ja se nešto ne sjećam ikavice u Mostaru, znam da su neke ikavske oblike ubacivali stariji ljudi koji su se u prvoj generaciji doselili u Mostar 1960-1980, njihova djeca su kao rođeni Mostarci u startu pričala “mostarski”, i Cim-Ilići stariji ljudi su više poluikavci nego ikavci.
Čak ni na Mostarskom blatu do samog Širokog ili Brotnju do iza Čitluka nema čiste ikavice danas, ni među starijim ljudima a kamoli mlađim.

Sad lijepo doći u Mostar pričati ikavicom i ako ti netko nešto kaže, samo odbrusiš - a uša seljačine. Brđani šljegli poslije 1960-tih i 1970-tih u masovnom doseljavanju u Mostar.

Jesu se umislili ovi dotepenci.


Pravi Mooostarci su ikavci. Lipo za znati.

Hvala što ste dokazali da je ijekavica srpska i da su je eto ijekavski koloigrajući dotepenci doneli sa svojim opancima i onda svrgnuli tradicionalni gradski mostaski ikavski valceraj.

Ali možda grešim , jer postoj mogućnost da je bilo katoličkih ijekavskih dotepenaca u Mostar.
E sad pitanje je odakl bi katolički ijekavski dotepenci došll? , možda iz Kotora,Dubovnika i njihovih okolnih sela jer ipak je Mostar bio veliki centar pa su ijekavski katolici iz sela zaleđa Dubrovnika odmah tamo potrčali?

Kakogod, danas su Mostar i Dubrovnik dva hrvatska mediteranska ijekavska grada. Tako je kako je, čak je interesantno.

Teško, većina doseljenika jekavaca u Mostar je iz istočne Hercegovine gdje su katolici izrazita manjina, tako da je takvih moglo biti 1-2%
Katolici južne Hercegovine su više gravitirali Dubrovniku.
Nije tema čija je jekavica nego što muslimani u Mostaru danas tvrde da rođeni Mostarci govore jekavicu, a dotepenci ikavicu, iako je obratno.
Danas muslimani ikavicu nazivaju dalmatinskim govorom i tvde da je jekavica bošnjačka i bosanska, da su je Hrvati i Srbi preuzeli i da nikad nije govorila u BiH.

Pa valjda katolici iz Dubrava, Stoca, neumskog zaleđa, sve su to jekavci.

“Dotepenci” govore ikavicu i jekavicu.
“Domoroci” govore jekavicu sa tipičnim naglaskom najmanje stotinjak godina.

I da, to prevladavanje jekavice početkom 20tog stoljeća vjerojatno ima veze sa srpskim kulturološkim utjecajem u gradu, taj bogati trgovački građanski sloj iz kojeg su izašli i Šantić i Ćorović. Kasnije sigurno i masovno pučko školovanje, gdje se učio ijekavski srpskohrvatski, tu su sami Hrvati kod sebe počeli gubiti ikavicu i po zapadnijim krajevima, Široki i Čitluk su se tad prilično jekavizirali.

Kakvih stotinjak godina, jekavica je prevladala masovnim obrazovanjem, tek nakon ww2.
Prije ww2 većina Mostaraca je nepismena.

Svetozar Ćorović citira mostarske muslimane i govor čaršije početkom 20. st.

Postoji narodna poetska građa koja je zapisivana na sva 3 narečja u 19.veku , i tačno je svaki put izričito zapisano odakle i iz kog kraja i grada dotične pesme i priče dolaze..

Dakle ako postoje stare mostarske autentične gradske pesme i priče , ja sam siguran da su bar zapamćene na ikavici ako već nisu zapisane.

Ako postoje stare mostarske porodice čiji su preci bili tamo u 19.veku , oni bi verovatno potvrdili ikavštinu jer ta vrsta nasleđa ne ispava iz porodičnog pamćenja tek tako.
Npr. u zap.Srbiji svi znaju da su im preci ijekvci a danas se govori vrlo malo zbog školstva i medija posle 2sv.rata.

Po našim lingvistima, ovo je yat u 14. stoljeću.


Kad se ne gledaju prijelazni oblici onda je ovako (iako je ova istočna Hercegovina vjerojatnije ikavska bila):


A ovo je sada:


Ovo su dijalektalne razlike 14.-20. stoljeće.


Ako bi Dubrovački obuhvaćao samo Republiku i možda koje selo u zaleđu poput Ravnog, a Trebinje bilo ikavsko, onda bi jekavska novoštokavica bila samo u Dubrovniku i Vrhbosni.
S time da bi taj potez Vrhbosna-Srebrenica vjerojatno isto bio dubrovački utjecaj, tamo je njihova via Argentinaria, gomila du-kolonija.

Jekavaca ima još i na čakavskom Lastovu i u središnjem (kajkavskom) Zagorju, oko Zlatara.

Staro ime Beograda je Biograd.

Ali ti tu imaš par različitih priča.

Imaš ikavicu.
Imaš "ikavicu" kojoj je samo odraz jata jekavski.
Imaš ijekavicu.
Imaš ekavicu.

Ako gledamo samo novoštokavicu.
Jekavica i ijekavica baš i nisu iste.

Svi negdašnji ijekavci su Beograd zvali Biograd , npr.moji baba i deda iz CG.

Tocno. Malo sam se pozabavio temom i vjerojatno su bile dvije faze. Do 1. svjetskog rata ikavica je bila u samom gradu Mostaru u potpunosti dominantna, ijekavica iznimka.
Druga faza Krajevina SHS i stara Jugoslavija - dakle izmedju dva svjestska rata, ikavica je još uvijek dominantna ali su vec prisutni znacajniji priljev ijekavaca i ijekavice u gradskom govoru.
I zadnja faza poslije drugog svjetskog rata potpuna dominacija ijekavice. Ikavica u gradu se vjerojatno izgubila do kraja pedesetih ili najkasnije do pocetka šezdesetih.

Epika iz tog kraja nije na ikavici