ako ovo Talijani uvoze nevjeste iz Azije, taj narod će se pretvoriti u kepece totalne, a ionako su niski.

Neki ljudi sumnjaju da na Zemlji stvarno živi više od osam milijardi ljudi jer im službene brojke jednostavno ne odgovaraju onome što vide. Kada se gleda iz aviona ili preko satelitskih snimki, golemi dijelovi Sibira, Kanade, Australije, Afrike i drugih područja djeluju gotovo potpuno prazno. Zbog toga im je teško povjerovati da se na naseljenim dijelovima planeta može koncentrirati toliki broj ljudi. Naravno, stanovništvo nije ravnomjerno raspoređeno i velik dio čovječanstva živi u vrlo gusto naseljenim gradovima i regijama.

Druga sumnja odnosi se na same popise stanovništva. U ogromnim gradovima, sirotinjskim četvrtima, udaljenim selima i područjima s velikim migracijama praktički je nemoguće fizički prebrojati svakog stanovnika. Zbog toga se dio podataka temelji na procjenama i statističkim modelima. Skeptici uz to tvrde da vlasti ponekad mogu imati interes prikazati veći broj stanovnika jer broj ljudi može utjecati na raspodjelu novca, političku moć ili međunarodnu pomoć.

Postoji i teorija da se priča o prenaseljenosti koristi kao politički alat. Prema toj ideji, ako se ljude uvjeri da nas je previše i da resursa nema dovoljno, lakše je opravdati razne poreze, ograničenja potrošnje i veću kontrolu resursa. To samo po sebi nije dokaz da su brojke stanovništva lažne, ali objašnjava zašto dio ljudi prema tim podacima pristupa s nepovjerenjem.

Neki pokušavaju cijelu stvar provjeriti i preko globalne proizvodnje hrane. Uspoređuju količine proizvedene pšenice, riže, mesa i drugih namirnica s potrebama više od osam milijardi ljudi i tvrde da računica ne odgovara. Iz toga izvode zaključak da bi stvarna populacija mogla biti manja. Problem je što takvi izračuni često ne uključuju sve faktore poput hrane za životinje, industrijske proizvodnje, otpada i velikih razlika u potrošnji. Zato mi je zanimljivije pitanje koliko precizno uopće možemo znati broj stanovnika cijelog planeta i kolika je realna mogućnost pogreške u službenim procjenama.

Nije toliko bitan broj stanovnika, nego koliko se povećava ljudski otpad po glavi. Kod nas je negdje 1kg dnevno po osobi, samo kućni otpad. Znači da svi ljudi svijeta žive kao zapadnjaci to bi bilo 8 milijardi kg otpada svaki dan. Najveći tanker na svijetu vozi oko 500 000 tona. To je 15 takvih tankera. Sad ako je 6 milijardi ljudi, ništa se u suštini ne mijenja, samo će trebati malo više godina dok se svi ne ugušimo otpadom.

sve što mi proizvedemo je uzeto iz prirode i samo se vraća tamo

Jasno, sve će se to jednom raspasti na sastavne molekule, samo ćemo se mi prije toga ugušiti.

kako se nismo ugušili od toga prije nego smo iz prirode uzeli?

Kad prije, dok je nafta bila ljudima nepoznata tekućina ispod zemlje?

Kad priroda odluči, tada nastane najveće zagađenje. Ova ljudska zagađenja nisu ni promili u uzporedbi s vulkanima ili asteroidima koji kad djeluju mnoztveno izbace i metan i CO2 i svega drugoga otrova, ter onda desetkuju zivote na Zemlji i mienjaju klimu za +-30 stupnjeva.

A što se tiče ljudskog utjecaja, ova plastika je još najgora vezano na utjecaj na hranu. Također, špricanje poljoprivrede s raznim kemikalijama koje mi poslije jednemo, sigurno da utječe na nas. Mozda od nje odmah ne umiremo, ali postupno utječe i na našu psihu, hormone i pojavu razno raznih boleština poput raka...

točno

Neka se rodi i 20M ako im nije tijesno u Nigeriji i imaju dovoljno hrane. Zato je neophono da se granice Europe brane silom. Vatrom i mecima. Cijena brutalnog odvraćanja pred očima javnosti jest visoka, ali se time uspostavlja apsolutni autoritet granične kontrole.

Ima smisla, samo problem je to se ne događa.

Dobar pokazatelj da turanje "trad" vrijednosti niz grlo nece podići fertilitet.