Ne valja se sad više junačit.
Ako ne moraš, ne testiraj se jer razara srce, pluća i mozak.
Zašto iz pizdarije čvaknit srčani.

Čuvaj za situacije kal budeš u zatvorenen prostoru, a nikor prne. :srga

Hrgović svitskin prvak u profesionalnen boksu!

Hercegbosanac.

jugoleftardi u Hrvatskoj su najnesretnija bića nakon ove pobjede.

Borilački sportovi su rascjepkani po težinskim kategorijama, a boks još osim toga i po svjetskim federacijama. U ovom trenutku u svim težinama i svim federacijama ima oko 75 svjetskih prvaka u boksu.

To bi bilo prevedeno na nogomet, da posebno igraju svjetsko prvenstvo države do 4 milijuna stanovnika, posebno do 8 pa 12, 16 i tako dalje. Onda bi u većini SP do 4 milijuna u finalu igrali Hrvatska - Urugvaj. Vjerojatno bi u finalu EP igrali Hrvatska-BiH ili Hrvatska-Slovenija.

Ovo što si napisao je klasična relativizacija a stvari zapravo stoje ovako:

Postoje četiri elitne federacije.
Bilo koji borac koji drži jedan od ova četiri pojasa službeno se smatra svjetskim prvakom.

1. WBC (World Boxing Council): Povijesno se smatra najprestižnijim i marketinški najjačim pojasom.

2. IBF (International Boxing Federation): Pojas koji drži Filip Hrgović. IBF je poznat kao najstroža i najpravednija organizacija. Nemaju "izmišljene" titule (poput franšiznih ili regularnih prvaka), striktno se drže ljestvica i nemilosrdno oduzimaju pojaseve onima koji ne žele boksati protiv obveznih izazivača. Zato ovaj pojas ima izniman sportski dignitet.

3. WBA (World Boxing Association): Najstarija organizacija, ali često kritizirana jer stvara pomutnju dijeleći više verzija pojasa u istoj kategoriji (Super, Regular, Interim).

4. WBO (World Boxing Organization): Najmlađa od ove četiri, ali jednako priznata i iznimno utjecajna na globalnoj sceni.

Nakon što je dugogodišnji vladar Oleksandr Usyk odlučio napustiti i isprazniti svoje titule (WBC, WBA, IBF), teška kategorija se potpuno otvorila i trenutačno je podijeljena između nekoliko prvaka:

IBF - Filip Hrgović (Hrvatska)
WBC - Agit Kabayel (Njemačka)
WBO - Daniel Dubois (Velika Britanija)
WBA - Murat Gassiev (Rusija)

Postoje i niže, sporedne federacije poput IBO ili WBU, ali njihovi se pojasevi u boksu smatraju "fringe" (rubnim) titulama i nemaju težinu svjetskog naslova.

Hrgović sada drži jednu četvrtinu legitimnog svjetskog trona.

U povijesti profesionalnog boksa, ukupno 15 zemalja imalo je barem jednog svjetskog prvaka u teškoj kategoriji prema četiri vodeće i globalno priznate organizacije (WBA, WBC, IBF i WBO).

Toliko o tome koliko je lako biti svjetski prvak u boksu.

Bravo Hrga

Djelomično točno, ali opet računaš kao da postoji samo teška kategorija. U nogometu se Modrić mora boriti i sa onima svoje visine i težine i sa onima od dva metra i 100kg. Da postoji EP i SP u nogometu za zemlje do 4 milijuna stanovnika i gdje igraju samo igrači do 70kg, Modrić bi bio zlatna lopta 15 godina zaredom. Ovako je uspio samo jednom.

Taj WBO je neka novotarija, nekad su bile samo WBA, IBF i WBC, 90tih recimo.

WBO se bia pojavia koncen 1980ih ako se dobro sićan.

Hm, Hrgovići su iz Satrića, Cetinska krajina.

Na MI po kriteriju osvojenih zlata, Hrvatska je 9.
Po kriteriju ukupno osvojenih odličja, Hrvatska je 7.
5 odličja nas dili od 6. mista.

Ovaj je iz Čaprazlija kod Livna.

Ti sinjski Hrgovići su starinom vjerojatno svi Livnjaci.

Mama mu je rođena u Zagrebu, roditelji su joj porijeklom iz Dervente.
Tata mu je iz Livna.

U nogometu sitan rast moze biti i prednost, ali u boksu, neki sitan čovjek nema šanse protiv imalo sposobnije mrcine. U boksu se udara s cielim tielom, ne samo šakama. Iza šake stoji tezina tiela. Da Hrgoviću dođe neki lik od 70 kg, samo jedan udarac Hrgovića i ovaj leti u tribine. A 100 udaraca tog od 70kg, Hrgoviću bi bi bili ubodi komarca...

Zato u boksu vriedi samo tezka kategorija, ove druge lakše kategorije su drugorazredne i necienjene.

Iz Caprazlija je Ante Dzapic, iz susjednih Rujana Davor Suker, a mama Hrgovic je iz Zeravca kod Dervente, na putu ka Brodu.

Kad bi ovoga od 70kg povećao na 100, on bi sa svojom glavom, tehnikom i brzinom plasiranja udaraca razbio ove iz teške. Ljudima su teškaši interesantni jer su cirkuske atrakcije, kao što se svi sjećaju Shaquilla u košarci , a ne nekog playmakera koji je imao tehniku i šut neusporedivo bolju od Shaqa.

Nije samo u boksu ta rascjepkanost, naprimjer ako neki debeli dječko ima 60kg u trećem osnovne i trenira borilačke sportove jer su ga roditelji natjerali a on samo želi igrati igrice i jesti hamburgere, može izgubiti sve mečeve na svim turnirima, ali će osvojiti hrpu medalja jer u toj težini ima 1 ili 2 konkurenta. A sve se te medalje pišu negdje i onda kad klubovi traže novce od grada, neki tamo aparatčik u sportskom savezu će biti impresioniran pa će njima dati više , nego nekima drugima gdje se za medalju treba potruditi.

Kad biš povećao nekog od 70kg na 100kg, skroz mu mienjaš sposobnosti. Nema tu matematike ni teoretiziranja...

A skoro svaki sport ima svoje prednosti bilo za sitnije bilo za krupnije. Svatko mora pronaći najbolje što mu lezi za njegovu građu. U gimnastici na pr. prednost imaju oni nizeg rasta.

Slovenija 17 medalja
Srbija 13 medalja
BiH 5 medalja
Kosovo i Crna Gora svaka po dvie medalje
Makedonija 0 medalja

Znači sama Hrvatska ima 37 medalja a ostatak bivše propale tvorevine 39 medalja...
Uglavnom, dominacija Hrvata i Slovenaca.