eh, dobro si krenuo i onda opet zasrao šefa i stanicu.

Brak u kojem rasprave izgledaju poput ove između mene i zalutale je propali, svjetovni. modernistički brak, jer je žena neposlušna.

Srećom, ovo je forum, pa se ona i ja možemo prepucavati do bekonačnosti i nikom ništa, osim što je ona tragikomična pa je humoristično.

No u braku tako ne može, jer se mora donijeti odluka što ćemo i kako ćemo.
Ne da nema ništa od beskonačne rasprave, nema ništa od nikakve rasprave. Samo postojanje rasprave u braku je već sjeme neizbježne propasti.

Nije uopće bitno tko će popustit u stavovima, kako sam ti već više puta rekao, i trener i igrači mogu imati različite stavove, i časnik i vojnici također, ali svaka rasprava među njima je već propast.

Zna se tko donosi odluke i odgovoran je za njih. Mora se znati. Sve drugo je put u propast.

E ovaj problem muzkih si pogodio u sridu u odnosu na zenske. Ali i to se deformiralo. Već duze vrieme pornografija je deformirala muzki um po pitanju zena. Mladi muzki obsjednut pornografijom i idealiziranjem zenskog tiela, često ne zna što bi sa pravom zenskom i čak ga odbijaju neke nesavršenosti zenskog tiela. I često ima skroz krivu sliku o zenama, jerbo zenu gleda kroz porno glumice koje su kakti stalno napaljene. Također, sad s umjetnom inteligencijom i zenskim robotima, otvorene su mnoge perverzne mogućnosti za muzkarce...

Što se tiče dugoročnog odnosa muza i zene, jest ljubav i samo ljubav, ter zrtva koja obvezno ide uz ljubav. Inače se brak pretvara u nešto slično kano sad ove razprave između tebe i Zalutale. Ne treba popuštat u stavovima, ali neki put netko mora prvi ušutit i ne odgovarat. Neki put treba stat i izmolit molitvu. Muz i zena trebaju jedan drugome opraštati stalna razočaranja koje dozivjavaju jedan od drugog. Ili će biti bezkonačni rat do rastave. Nema od bezkonačne razprave ništa...

Nisam baš toliki licemjer kolikim me prikazuješ. Svaki dan se poprilično oblatim na poslu, i to cieli. Jako često mi je batić u ruci (znači ona najmanja moguća maca oko cca 1kg, ne čekić). Lopata samo povremeno. Ali priznajem, mogao bih zahtjevati pomoćnog radnika koji bi to odrađivao za mene, ali meni je to gušt, pa spajam ugodno s koristnim. Bolje šefu gradilišta što ne mora gubit radnika, a bolje i meni. Razlika s radnikom je što je moje radno vrieme 8h, a radniku 10h, a ima često i subote. Plaća mi čak i nije nešto veća. Mozda s dodatcima je nešto više. Najviše što me odbija da krenem u zidare jest radno vrieme, koje ne zelim da mi bude 10h, ter naravno u obitelji bi mislili da sam lud, makar to i ovako znaju misliti.
Uglavnom, trenutno dosta dobro balansiram s primjenom fizičkog rada. Računalo (prienosno) u prosjeku koristim 1-2h dnevno, ostatak vremena solidna fizikalija i po suncu i buri, a po kiši ipak jako riedko, makar nije ni to izključeno ako je hitno.

Inače, u kriznim godinama 2011te, dok nisam uspio naći posao u struci, radio sam kano pomoćni zidarski radnik. Radio sam 3 mjeseca. Radio bih i duze, ali poslodavac nikako da mi izplati plaću. Na računu nula kuna, a na ruke tu i tamo bi kapnuo neke novce. Svaki put bi mu priča bila da mu neki treba svako malo uplatit na račun, pa da ću ubrzo dobit punu plaću. Morao sam otići, jerbo već je pomalo došlo do toga da me financiraju mama i tadašnja djevojka, buduća zena. Ali, to razdoblje svejedno gledam romantičarski, bio sam fizički jači nego ikad, a s ekipom baušelaca s kojima sam radio super odnosi. Nisam se nikad više osjećao kano muzkarac nego tada, makar sam s novcima bio tanak. Svi su bili ljudine, bilo da se radilo o radnicima iz Kladuše ili Tuzle, do jednog majstora Slavonca. Oni svi jadnici su još dugo radili za te sitne izplate, a ja sam zahvaljujući svojoj struci ipak na vrieme zbrisao. Makar, uzimali bi oni pribor i materijal iz firme pa bi to koristili u fušu. To su bila zlatna vremena za poslodavca kad je neizplata plaće bila samo prekršaj, a ne kano danas kazneno djelo.