Odličan tekst

Zamolila bi urednistvo da ovaj post zakljucate i nek ostane Top tema

Prekrasna pjesma, vidim da nije lako nasim ljudima u tudini. Ni danas, a ni prije. Evo jos jedne lijepe pjesme, autor je Dragutin Domjanic:

U RUDNIKU

Tamo daleko za nevjernim morem
mrke su staze u mrtve dubine,
ugljen tu nice i - Milijadre,
tisucu ljudi bez spomena gine.

Mozda je drvo sred rovova trulo,
ili su otrovni plinovi krivi,
opet su zasuti robovi bijeli,
negdje duboko mrtvi i zivi.

Nista, na burzi su pali papiri,
zapusten rudnik i lomena je gradja,
propali ljudi, al sami tudjinci;
tovar sa iseljenickih ladja.

Ipak su isli spasavat rudnik,
lesine trazit, da ne truju zraka,
nasli su mrtvih u najdonjem rovu,
jednog bez putnice, bez svakog znaka.

Nitko mu ne zna ni ime ni zemlju,
tko onaj nakazen obraz da pozna?
usne su stisnute, nemaju rijeci:
smrt ih onijemila, hladna i grozna.

Ruke su zgrcene, jedna o masklin,
druga grcevito srca se hvata,
vrecicu drzi, i u njoj je mozda
pristedjenje teske i krvava zlata.

Nasli su samo sirotinjske zemlje,
bila je njegove domovine gruda,
doso je Konzul Yankee i reko:
"BIT CE TO HRVAT, TAKI SU SVUDA!"

Pero stigo u tudjinu

HERCEGOVINA

Hercegovino majko hrvata
u svijetu svugdje si poznata.
U tebi sam ko muva bez glave
hodo pokraj rijeke Bregave.......

Kroz Stolac Bregava tece
sjedio sam kraj nje svako vece.
Uz kavu i neku pivicu
sjetio se na Trstionicu...............

Kroz Capljinu tece Neretva
gdje ostade stap vasega Petra.
Tu sam nekad ribu ja lovio
izbjeglica kad sam tamo bio........

Svako jutro po dva po tri sata
sjedio sam pokraj Trebizata.
To je jedna mala rijeka cista
kao nasa Trstionica ista........

U srcu je tada bilo tuge
protico je Trebizat kroz Struge.
Zivio sam tu u jednoj kuci
a ispod nje Trebizat huci...............

Tu se je okupljala raja
na kupanje iz cijeloga kraja.
Isto ko u nasoj rijeci vika
najvise je bilo iz Travnika...........

Povis Struga selo je Gorica
tu bjese jedna prazna kucica.
Pa smo se preselili tamo
jer lijepe komsije imamo..............

Komsije su iz moga sela
nevolja je i njih tu dovela.
Ko god na Gorici zivio nije
taj neznade sta su catrnje.........

Svako kisu tu zeljno ceka
jer vode nema ni za lijeka.
A ljeti velika je susa
oce brate da izadje dusa..........

Voca je bilo tu do zime
smokve ,japanke i mandarine.
A u zimu novembra mjeseca
nareve su tu cupala djeca...............

Cesto puta ja se sjetim toga
izbjeglickog tog zivota moga.
Proveo sam ja tu dane fine
pozdrav svima do Hercegovine...........

Pero Dusper
New York.........



AMERIKA

Tamo negdje preko okeana
Amerika zemlja obecana.
Poslusajte sad u pjesmi mojoj
u drzavi sve nas ima kojoj..........

Krenut cu ja prvo sa juga
tamo imam jednog skolskog druga.
U Texasu lijepo ko u raju
ali nigdje ko u rodnom kraju.........

On je bio moja skolska klasa
dva mi rodja u blizini Dalasa.
U njija su jos uvjek vrucine
nema snijega niti ima zime.............

Tu mi zive dvojica rodjaka
na Turbica rodila ih majka.
Nevolja ih ovdje je dovela
obojica iz istog su sela.............

Drzava u kojoj uvjek sunce sija
to je velika Kalifornija.
Tamo imam jednoga tecica
rodio se on je u Bulcica............

Sljedeca drzava Arizona
tu mi zivi jedna moja kona.
Prijatelja imam iz Poljica
ozenjen je on je sa Turbica.........

Tu imam i jednog rodjaka
iz Poljana jednoga Marka.
Uvjek bio on je lola stara
ozenjen je on je iz Kopjara........

Poljanara ima u Atlanti
tam bi imo skime zapjevati.
Oni vole pjesmu i pice
poznajem tamo Katicice.........

Evo do sjevera sam dotjero
gdje vam zivi vas pjesnik Pero.
Ovdje ima dosta prijatelja
iz nasije Bosanski krajeva...........

U New Jersei zive Radosi
komsije iz moje varosi.
Ima dosta raje iz Catica
pa u ljeto bude i teferica.................

Blizu mene tu u Clevelandu
mnogi ljudi za mene znadu.
Staro drustvo ne zaboravlja se lako
pjevali su tu Ilija i Marko.................

U lijepoj drzavi Indijani
tu nam zive nasi Turbicani.
Imam tamo i rodju sa Gore
izvorne se pjesmu tu jos ore..........

U drugoj drzavi Ohaju
sve je tu po nasem obicaju.
Tu je isto kao u Evropi
tu svecenik jos kuce skropi............

Kod mene ih ne skropi niko
Amere to bog nije naviko.
Ima crkvi nema im broja
ali nijedna nije kao moja.....................

Najblize su ovdje mi komsije
u Kanadi sto daleko nije.
U Kanadu su dosli poslije rata
sa autom do njih za tri sata.......................

Tu nam zivi velika ljudina
iz Sutjeske on je poznat svima.
Prvi covjek na ovome svjetu
sto prestavi Sutjesku na netu.........

Ima ljudi tu iz Kopjara
Gora,Slapnica,Calukova Bara.
Imam tu puno ja komsija
gdje snijeg sad pomalo vija...........

Ostali moji ukucani
po cijelom su svjetu razbacani.
Gdje mi zivi moja familija
Srednja Bosna i Skandinavija.........

Ovu pjesmu ja poklanjam svima
u svijetu mojim zemljacima.
U zivotu da vas prati sreca
ova pjesma na vas me sjeca............

Pero Dusper
New York.........

MOME RODNOM KRAJU

Pisem pjesmu a ruka mi drhti
ko da ce mi da otpadnu prsti.
Ruka kaze prestani da pises
i za rodnim krajem da uzdises.
Kada prodje ova hladna zima
osjetit ces radost u grudima.
Kada vidis svoje selo malo
u kojem si i ti odrastao.
Kad je proslo sesnaest ljeta
proci ce i ova zima prokleta.
Poletit cu tada kao ptica
do svojih rodnih Aljinica.
Nema majke da ceka sina
zauvjek je uzela tudjina.
Nema oca starog bascovana
pociva i on godinama.
Nikad mati a i dragi caca
nece vidjet kako sin se vraca.
Na grobu cu zapalit mu svijecu
ove rijeci njemu tada recu.
Dragi oce ti oprosti nama
sto sa tobom nije nasa mama.
Zbog tudjine i ratni vremena
u tudjini je i sahranjena.
I u raju daljina vas dijeli
jedno drugo vi ste voljeli.
Znam da ce srcu tesko biti
niko kao roditelj se nemoze voliti.
Znam da ce potok me cekati
da se njegov prijatelj vrati.
Godinama mi smo drugovali
a sad jedan bez drugog ostali.
Protrcat cu malo i kroz Adu
hladnu pivu popiti u hladu.
To sam isto i proslo ljeto reko
obici Trstionicu uzduz i poprijeko.
Nisam imo slobodnog vremena
pa posjeta bjese odgodjena.
Zato ove dvije hiljade desete
tvoji ce snovi ostvariti Petre...
Hvala svima sto pjesme citaju
najvise te volim moj rodni kraju...........

Pero Dusper
New York
USA

ZAZELJE SE

Zazelje se svoga rodnog kraja
i majcinog toplog zagrljaja.
Zazelje se svoje stare kuce
i majcine pogace vruce............

Zazelje se svoje familije
iz bureta domace rakije.
Zazelje se prela i igranki
u tudjini rijetko ima takvi....

Zazele se zeleni livada
usnovima koje sanjam sada.
Zazelje se starije stazica
koje sada prekrila travica...........

Zazelje se nasi lijepi sela
Haljinica,Slapnice i Teseva.
U tom svakom nasemu selu
s djevojkama bio sam na prelu........

Zazeli se svojih je jarana
dali ce mo se sastat jednog dana.
Zazelje se nasije kafica
i moji je rodni Haljinica.........

Sve su zelje te neostvarene
nema majke ni pogace njene.
Nemam vise zagrljaja njena
u tudjini je sahranjena............

Familija sva se raselila
ko zna kad se vise sastavila.
A bure je u magazi prazno
to sam vec odavno sazno..........

Na livadama sada korov raste
jer se vise sijena ne plaste.
Nema vise ko da travu kosi
rano ujutro po jutarnjoj rosi........

Sto spomenu vama ova sela
ni u njima nema vise prela.
U svakom od njih vlada tisina
jer je narod uzela tudjina..........

Al zelja je jaca od tudjine
idem svojoj kuci do godine.
Da obidjem te zidine stare
svima saljem pozdrav preko bare....

Pero Dusper
NY

“Niti jedna sol zemlje ima sladak život”

Izvrsni poljski satiričar Stanisław Jerzy Lec jednom reče: “Kad se rodim drugi put, unijeti ću se pod pogrešnim imenom”. Isto tako, a možda i više zaželiše si se vjerojatno i mnogi naši ljudi, posebno iz prve gastarbajterske generacije, čija imena bijahu samo jedan od nedostataka u potrazi za boljim i uspješnijim životom.

Svećenik fra Jozo Župić u svojoj knjizi “Glas iz tuđine”, dokumentirao je za vrijeme svog službovanja u Berlinu prije par godina, njihove brojne sudbine. Naporan rad, teške muke, otuđenost, doživljeni rasizam, izgubljenost, a često puta i nesposobnost, zajednički je nazivnik mnogima.

U knjizi možemo susresti svakakvih, pa i šaljivih događaja. Tako imamo djevojku koja ide u Njemačku s vlakom, a da nezna u koji će uopće grad, čak je to puno i ne zanima, moglo bi se reći. Potom gospodina, koji je 25 godina na boravku i radu, a da nezna niti jednu riječ jezika zemlje u koju je došao. Podsmijeh izaziva i lutanje po gradu jednog novopridošlog, jer je plakat u ulici u kojoj je živio, a bio njegova orjentacija, zamjenjen drugim… itd. Snalažljivost nekima bijaše pozitivna osobina, a nekima više nego noćna mora.

Kakve su sve katastrofalne uvjete prošli brojni gastarbajteri, vrlo dobro je opisao i poznati njemački novinar Hans-Günter Wallraff u svojoj bestseller knjizi “Ganz unten”, gdje je kao Turčin „Ali Levent Sinirlioglu“ proveo 2 godine u brojnim poduzećima radeći najteže i najprljavije poslove.

Ipak, i nakon svih problema, jada i gorčina, većinu marljivih ljudi vodila je nada i želja za vedriju i sretniju budućnost, kao da su si imali na umu još jednu divnu Jerzyjevu izreku “Niti jedna sol zemlje ima sladak život”.

Gastarbajtersko hrvatski - njemački

Opće je poznato da Hrvati u Njemačkoj, prve, a možda nešto više i druge generacije, u svakodnevnom komuniciranju, nerijetko koriste mješani govor. Obično se između redaka umetne riječ drugog jezika, a često puta se od istih, radi jednostavnosti, čini “prilagođavanje” tj. iste mutiraju u nove, koje obično samo oni između sebe razumiju.

Katkad se u govoru pojave i hrvatske riječi koje se inače dosta rijetko koriste. Pa kad osoba koja nezna značenje, potrebno joj je tada naravno objasniti o čemu se zapravo radi.

Jedan dan, nakon razgovora s svojim rođakom u Bosni, pita me cura, što je to “vukojebina”? Pričala je s njim o svemu i svačemu i ne znavši što ista riječ znači i u kojem kontekstu joj je dotični istu rekao, nije ništa komentirala, da nebi nastala dodatna zavrzlama. No, čim mi je rekla da je on nedavno bio u Glamoču, rekoh joj “to je to”. Pokušah joj opisivo isto objasniti, ali mi ni nakraj pameti da u njemačkom jeziku postoji nešto slično, doduše ništa sa vukom i onom djelatnoću, već više prilagođenjo dječjem jeziku, tj.: “tamo gdje si lisica i zec kažu laku noć”, (”Dort, wo sich Fuchs und Hase gute Nacht sagen”). Inače je obrnuto. Jednu njemačku riječ većinom, zbog nažalost siromašnijeg nam jezika, opisujemo katkad i duže od jedne rečenice.

Prije izvjesnog vremena svjesno sam pratio razgovore i sve novonastale riječi zapisivao, ali zbog obima istim vrlo brzo prestao. Nažalost, ovo je, zbog nepažnje i ne razmišljanja, postala loša navika mnogih nas. Ako se ovako nastavi neće drugo trajati dok iziđe neki specifični rječnik “gastarbajtersko hrvatski - njemački” i suprotno “gastarbeiter deutsch - kroatisch”.

I dok mi sebi stvaramo jezične probleme, mlađa generacija pokušava obrnuto. Naime, u domovini u susjednoj općini, ali na istočnoj strani, u jednom tv prilogu mogli smo vidjeti malu Anicu (6) koja, osim slova “a”, nezna ni čitati ni pisati, ali razumije njemački jezik. U nedostatku domaćih kanala, zbog otežanog prijema, ona i dvije godine starija sestra Jelena, gledaju samo satelitske kanale, tj. prije svega dječji kanal “Kika”.

Ako ovako nastave, Anica i sestra joj, uskoro bi mogle usmeno da prevode mirovinska rješenja, raznorazna pisma i potvrde sunarodnjaka, koji su se nakon iscrpnog rada u Njemačkoj napokon skrasili u rodnom kraju i kojima njemački nije baš najbolja strana. Osim toga, mama im kaže: “kad hoće da mi nešto ne razumimo, one to govore”. Pa neka opet netko kaže da (mnogi) crtići nisu poučni za mlađi naraštaj, nicht war Kinder? I nemojte previše gledati televiziju, jer će doći böser Fuchs… Ili je ono bio Wolf…???

Šestogodišnja Anica naučila njemački jezik gledajući crtiće
http://www.livno-online.com/zupanija/12 ... uci-crtice

Gastarbajterski plakati

Malo zezancije.













© Pisma iz Njemačke

PRVI HRVATSKI DJEČJI FOLKLORNI FESTIVAL
Nastupilo devetnaest hrvatskih dječjih folklornih skupina iz hrvatskih katoličkih misija i zajednica iz Njemačke

U organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni i Hrvatske katoličke misije Offenbach u subotu 24. travnja u Kulturno-sportskom centru Martinsee u Heusenstammu kod Offenbacha održan je prvi Hrvatski dječji folklorni festival, u sklopu 19. hrvatskog folklornog festivala. Prije festivala, na kojem je nastupilo devetnaest hrvatskih dječjih folklornih skupina iz hrvatskih katoličkih misija i zajednica iz Njemačke, sudionici su se okupili na Službi riječi. Molitvu su predmolili mladi iz Hrvatske katoličke misije Offenbach predvođeni pastoralnim referentom Zvonkom Orlovićem uz pratnju na orguljama Kornelije Nikolić i na gitari Dominika Vukušića. Delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj dao je nekoliko poticajnih misli.

Prije samog nastupa u drugom dijelu izvedena je hrvatska himna, a u pozdravnom govoru konzul gerant Generalnog konzulata Republike Hrvatske iz Frankfurta Damir Sabljak zaželio je sudionicima uspješan nastup, a okupljenima ugodne trenutke na zajedničkom susretu. Posebno je zahvalio roditeljima i pastoralnim djelatnicima na prenošenju djeci hrvatske folklorne i kulturne baštine. "Poseban pozdrav djeci koja nastavljaju čuvati hrvatsku folklornu baštinu u inozemstvu."
Delegat fra Josip Bebić prije otvaranja festivala kazao je: "Ovaj hrvatski festival možemo mirne duše nazvati festivalom nade i budućnosti, jer prvi put na njemu nastupaju dječje folklorne skupine u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta." Obraćajući se djeci i mladima, istaknuo je. "Draga djeco, budući ste vi danas u središtu naše pozornosti, poseban pozdrav ide vama, vašim roditeljima, voditeljima folklornih skupina, svećenicima i pastoralnim suradnicama i suradnicima, vašoj braći i sestrama. Posebno pozdravljam prof. Vidoslava Bagura, jednog od naših najvećih zaljubljenika i istraživača hrvatske folklorne baštine, koji će predstavnicima skupina na kraju dati svoj stručni sud o samom nastupu." Delegat Bebić prenio je pozdrave i dobre želje hrvatskih i njemačkih biskupa, posebno mons. dr. Želimira Puljića, koji je toga dana svečano uveden u službu zadarskog nadbiskupa, a koji obnaša službu predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH za hrvatsku inozemnu pastvu. "Draga djeco, vaš nastup svima nama ulijeva veliku sigurnost da će hrvatski folklorni festival, ples, pjesma, narodna nošnja i zvuci gajdi i tamburice i mandoline, ta velika povijesna i kulturna vrijednost hrvatskog naroda, opstati, da ima budućnost, i u domovini i svugdje gdje postoje hrvatske folklorne skupine." Potom je otvorio festival.

Na festivalu se okupio i znatan broj hrvatskih svećenika, među kojima uime suorganizatora Hrvatske katoličke misije Offenbach njezin voditelj fra Petar Vučemilo, i pastoralih suradnica i suradnika redovnica i laika.
Nastupile su pjesmom spletom hrvatskih kola i plesova iz svih dijelova domovine hrvatske dječje folklorne skupine iz Esslingen/Nürtingena, Solingena, Wiesbadena, Ludwigsburga, Frankfurta, Main-Taunusa/Hochtaunusa, Schwenningena, Filederstata, Oberhausena/Mülheima, Nürnberga, Mainza, Darmstadta, Düsseldorfa, Reutlingena, Stuttgart Bad Cannstatta, Wuppertala, Kölna, Sindelfingena i Offenbacha na Majni.
Na kraju je predstavnicima skupina zlatne medalje uručio delegat Bebić, kao i prof. Vidoslavu Baguru i voditeljici programa Kristini Kovačević. U zabavnom programu nastupio je VIS "Kumovi" iz Mainza. (kta/ika)

Fotke:
http://www.bandov.de/kinder-folkloriade/
http://www.hrvati-frankfurt.de/WebFoto/2010/Folklorijada_2010/index.html
http://croatia-presse.de/Folklorijada.html

O Shantal... ;)

Možda se tebi čini da toga više nema, ali ima. Nikada veći egzodus u inozemstvo našeg naroda nije bio nego u period 1990-2005, a i sada je jak. Doduše, možda sada Njemačka nije toliko aktualna kao 1960-ih i 1970-ih već neke druge, uglavnom prekooceanske zemlje.
Uostalom i autor te pjesme koju navodiš je otišao u USA, New York, prije nekih deset godina, pa je ono što on iznosi u tom smislu vrlo aktualno.

Prelijepo
____________
www.javno.ba

šta ima domovina od tih gasterbajtera

Puno vise nego li gasterbajteri imaju od domovine

imaju čast do mogu nositi Hrvatsko ime i imaju sreću da im je domovina slobodna

puna im usta presvetog Hrvatskog tla,a ulaganje koje produktivne kune u rodnom kraju, dolazi samo u obzir kod
kupovanja nekretnina u dalmaciji (zaboravio sam na renta car,sa kojim se fale domorocima u domovini)

nimalo simpaticni...naprotiv

Dijaspora je DAVNOOOOOOOOOOOOOO PRIJE RATA ponosno nosila Hrvatsko ime ne mlati ko maksim po diviziji jer te pere neka jebena zavidnost a nemas radi cega biti ogorcen na dijasporu,svi problemi su ti u Hrvatskoj vladi.Citaj ovaj forum i vidjet ces da je rentacar zadnja rupa na svirali(osim u tvojoj glavi) moji su otvorili firmicu i do sada zaposlili 10 ljudi u Sisku a nisu jedini,pa sad ti bi bio puno zadovoljniji da ti saljemo nase zaradjene dolare na tvoje ime ali jebiga,treba se raditi a ne samo pizditi

Ne seri!

što se ti uspaljena vrtirepko osjećaš prozvanom....nisu svi gasterbajteri tako pozitivni i domovini na službi kao ti

tvoji su odličan i ne tako čest primjer

a što se tiče ovog srednjeg prsta.... malo se spusti pa potegni kajmak

Prozvao si me jer da nisi onda bi imenovao toga na koga ciljas,a da se razumijemo,vise je gamadi u domovini koja nezasluzuje da se Hrvatima naziva nego li je ikad bilo u dijaspori.

kajmak nek ti povuce netko drazi

potpis

ne smije tebe niko prozvat,pa čak ni ja

za gamad si u pravu

kajmak najbolje da kupim na pijaci

Potpis, vrijedi za 90% dijaspore...fukare žešće, zmija u džepu itd itd.

Al zato onih ostalih 10%

Kad vidim tko je na vlasti npr. u Hrvatskoj ne cudi me da pola Dijaspore okrece ledja Hrvatskoj u smislu sto ce ic sa debilima pregovarat znaci oni su ga istjerali iz drzave sa njihovim jugo sovinizmom i sad bi on trebao istim davat novce. Prosla su vremena Kurte i Murte kad su tlacili udbom Hrvatski narod.