Da li ste imali neočekivane bliske susrete sa divljim životinjama?

Imao sam dosta takvih susreta kao klinac,sa svojim didom i tetkom lovcem sam proveo dosta vremena po šumama...

U ratu sam imao zanimljivih susreta,jadne životinje su bile izluđene detonacijama i pucnjavom,od zmija,lisica,medvjeda,vukova...ali jedan susret mi se urezao u pamćenje.

Radila se neka vježba na poligonu u RH,inače i lovište,kolega iz 4.gb i ja ležimo u grmlju maskirani k'o vijetnamci,čekamo tenk da prođe pa ćemo i mi za njim...

Grdosija lomi sve ispred sebe,kad je prošao malo ispred nas,nas dvojica se vratimo na stazu njegovih gusjenica i kleknemo da pogledam na mapu...Odjednom,ispred mene na 1 metar doskoči srna,zadihana i uplašena,uopće me ne primjećuje, gleda unazad tenk kako lomi rastinje...Lagano spustim papir i pušku da je dodirnem,a kolega pokazuje na pištolj da puca na nju,ali klimam glavom da ne radi to,neću da je ubijemo,grijeh je,prelijepa je...

Kad sam spustio ruku na par cm od njenog vrata,okrenula se i pogledala me najvećim crnim očima koje sam u životu vidio!Gleda ona mene-ja nju i onako našaran nasmijem se...u sljedećoj sekundi me preskoči u jednom skoku i nastavi skakati dok nije nestala u gustišu...

Zanimljiv susret.

Bilo je tih vojničkih susreta sa raznim zvjerima :) jedanput u jesen 93 pred zemunicu nam je došla srna, ja nisam dao kolegi da je ubije, par mjeseci poslije pred novu godinu 93/94 ista zemunica snijeg do koljena i srnadać koji preko susjednog brda bježi od psa prema nama. Kolega je napravio zasjedu pucao i ranio životinju, ja sam je na vrh brda dokrajčio, bilo je 15 kg mesa za bojovnike koji su novogodisnju noć dočekali u vrletima planine Majevica.

Također na Majevici imao sam susret sa nečim neobjašnjivom, tijekom odlaska po pitku vodu i izlaska na čistinu par metara od mene u šumi je nešto zašuštalo, suho lišće je poletjelo u zrak 'samo od sebe', niti sam vidio kakvu životinju niti je bilo ikakvih tragova na tom mjestu, koji sam šok tada doživio i danas dan mi se čini da je bilo nešto nadnaravno

U Posavini pak tijekom nekakvoga primirja doživio sam da ogromna zmija ide pravo na mene u rov, pucao sam u nju i prekinuh primirje :)

Prije par godina u sred ljeta spuštao sam se pješke u naselje, put je vodio kroz nekih stotinjak metara šume i nije bio osvijetljen, iznenada čujem lomljenje suhog granja u šumi i roktanje. Divlje svinje su išle pravo na mene, ja sam se ukočio na mjestu, na nekih 5 metara od mene stale su i one na uzvisini iznad puta, šutjele su par sec i onda strašno huknule da mi se kosa na glavi ispravila od jeze, srećom pa su se i one prepale i pobjegle nazad :)

Ništa naročito, samo Poskoci u Hercegovini na ljeto, ali sa pristojne daljine

koliko sam poskoka preskocio skacuci po hercegovackim stijenama...nisam brojao....trcim niz brdo,a one se sve suncaju....nista nego skocit preko njih

medvjed ispred auta izidje,prope se na zadnje noge ko dobar dan.sreca pa nije pao po autu...zguzvao bi ga ko dvolisnicu

vukovi,divlje svinje itd...... samo zanimljivo kad idem u lov,niceg ni za lijeka

Goluba tu i tamo.

Ja sam ovo ljeto vidio dvije srne, u šumi iznad bakine kuće, usred dana. Odmah idući dan su se pojavili kreteni s puškama, ne znam samo tko im je javio. Inače je nekih 2 km dalje šuma puna mina, koliko je samo tamo životinja nastradalo.

...kad malo razmislim, nekih velikih susreta sa divljim životinjama nije ni bilo..
par poskoka, jedan zeko koji je neslavno završio i odmah proglašen štetočinom od strane moje jače polovice i to je to...
susreta sa divljim ljudima je bilo koliko hoćeš
no, to je već neka druga tema...

Markane, kako si ovo opisao mogu ti reći da bi se i žensko u ovom opisu osjećalo sasvim dobro
Ma šta dobro, romantično :)

Baš sam se pretplatio na srne. Ove godine 2 susreta! Prije par dana nabasah na dvije ljepotice, spavale u visokoj travi. Ljetos, sreo jednu u gustom šumskom rastinju.

Jednom tjedno sretnem srne. Nekad se vozim kraj njih kratko dok trče. Divlje svinje često. Zečeve, lasice, lisice, medvjede povremeno, jednom čak crnu lisicu, jednom čaglja, jednom vuka. Ovo ljeto, oči u oči s medom na 15 m. Tako, ne znam nikog tko ih više susretne, a uopće to ne želim.

Nakon susreta s medom sam smanjio odlaske sam u divljinu.

Susrela sam se dva puta u životu s lisicom. Jednom je gledala na selu kako odnosi pile, jednom je išla s druge strane tranzitnog puta, onako lagano, kao da je pošla u šetnju, ne obazirući se ni na auta ni ljude. Divljeg zeca u jutarnjim satima ispred kuće i to je to.
Evo par zanimljivih susreta....

Divlji vepar (2x). jednom na metar i pol od mene ali bio sam zaštićen, sklonjen. Drugi put 3-4 metra od mene, dijelio nas jedan niski kameni zid. Tad nisam bio zaštićen i to je jedini put u ratu kad sam automat namjestio na rafalnu paljbu.

Jesam sa svima koje žive kod nas, ni ne pamtim koliko, ali nisu bili neočekivani pa mi je glupo pisati doživljaje. To je kao da netko tko vozi auto trke piše na temi "jeste li ikada brzo uletjeli u zavoj"

Zavijek pamtim susret sa mojom zenom, takve divljakuse nisam u zivotu sreo, cak ni u beckom ZOO

Može li detaljnije?

10 dana godisnjeg dok se nisu povukle modrice od ugriza i noktiju.

Crna lisica, fakat zanimljivo. To bih volio sresti. I risa.

Na medvjeda sam naletio jednom. Troje nas je bilo u šparogama i naletili na jednog jedno 5, 6 m ispred. Bježali smo svi glavom bez obzira jedno 5 minuta. Baš me panika ulovila ko nikad. Velika mrcina, ali nije nas lovio ni urlikao ni ništa. Bio je iznenađen ko i mi, samo nas pogledao. Bježali smo 5 minuta šprinta kroz grmlje i kamenje. Izgrebali se svi, dobro da nitko nogu nije slomio. Ne zvuči ovako kad pišem 5 minuta kao puno ali jest s obzirom da nas nije proganjao.

Na srne više puta naletio. Poskoka sam par puta vidio na velebitu, i kad sam već kod zmija crnog gada mrcinu velikog od sigurno preko 1 metra, al taj je bezopasan.

Ako si tako bježao od medvjeda, kako bi tek bježao da udare Turci.

Jesi me baš uzeo na zub zbog onog razgovora o komunističkim stanovima. Očito si baš ostrašćen komunzimom i Titom
Što se tiče ovog slučaja, ne hvala, neću se junačit pred medvjedom.
Turci su druga stvar i obrana domovine je vrijedna ''junačenja''

Nisam lud da budem komunist kad imam svoju firmu. A komunizam u Hrvatskoj ionako nikad nije propao, samo je propala Jugoslavija. Kad bi recimo Radnička fronta samo nadodala u svoj program etnički nacionalizam, osvojili bi 80 mandata na izborima.

Da se vratimo temu, inače je sretanje vukova i medvjeda po danu dječja igra, po noći je malo drugačije, tada i oni imaju puno više samopouzdanja, ali daleko od toga da će napasti ako baš ne moraju.

Kad se sjetim djetinjstva u prirodi su me strasno uplasile dvije ptice, sova usara i gavran, bio je to prvi susret sa tim ogromnim pticama.

U zoo vrtu strah su mi zadali crni panter, krokodil od nekih 6 metara, hijene i najgora nocna mora tasmanijski vrag cija rika i danas odzvanja u usima. Strahopostovanje sam iskazao tigrovima, lavovima, gorskim gorilama i cimpanzama. Fasinacija belugom i delfinom, za koje sam uvjeren da nam citaju misli i da oni pokusavaju sa nama komunicirati, a ne mi sa njima.

Imao sam susret sa medom, noćni. Brrr...