Vlast usmenog bezakonja

VJERA U SJENI POLITIKE
Voditelj Damir Borovčak
117. emisija – TEMA MJESECA – nedjelja 23. listopada 2011. *21,00 sat

U današnjem Evanđelju zakonoznanac iskušava Isusa o najvećoj zapovijedi u Zakonu. Isus odgovara redoslijedom: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim“. A odmah zatim govori o drugoj važnoj zapovijedi: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga“ (Mt 22; 34-40).
Upravo o ljubavi prema bližnjemu list Narod (listopada 2011.) tiska cijeli govor biskupa Bogovića na prosvjednom skupu u Haagu 24. rujna 2011. koji je započeo riječima: "Pitaju se mještani Haaga što ovi ovdje rade, pitamo se i mi zašto smo danas baš ovdje i u ovom sastavu. Došli su ovamo čuvari one vjerske i nacionalne baštine koju je poniženi narod od 1945. do 1990. u tišini svog obiteljskog doma prenosio na mlađi naraštaj. Došao je ovamo narod koji želi biti zahvalan svima takvima, a posebno onima koji su živote svoje izložili i založili za naše dobro. (...) Došli smo izraziti svoje suosjećanje s nepravedno optuženima i dovedenima ovdje u zatvor. Protiv njih su se urotili svi protivnici hrvatske države i hrvatskoga naroda. Mnogo je tih protivnika, i nisu bezazleni i nemoćni. Ima ih u Hrvatskoj i inozemstvu. I mi smo došli iz Hrvatske i inozemstva. Žao nam je što su uznici mnogo morali pretrpjeti od svojih neprijatelja. Žao nam je što je i sama hrvatska vlast pokazala dosta spremnosti da ove uznike žrtvuje u nekoj neprimjerenoj političkoj trgovini. Zacijelo smo svi trebali za njih i više učinili nego što smo učinili, pa ih molimo za oproštenje“.
Biskup Bogović objasnio je svoj dolazak u Haag time, što nije našao dovoljno razloga da odbije molbu Hrvatskog svjetskog kongresa. Razmišljajući da mu možda na prosvjedu u Haagu nije mjesto po biskupskoj službi, smatrao je da tu svakako pripada po svojim osjećajima. Ujedno je i povjesničar, a Haag je nažalost jedna od povijesnih postaja hrvatskog križnoga puta. Zatim je biskup naglasio: „Mali smo narod pa i kad bismo htjeli ne možemo sebi priuštiti da budemo bahati prema drugim narodima. Došli smo ovamo s križem jedne cijele nacije, nacije kojoj se sudi u ovoj kući ovdje. Naši uznici su svjesni da su oni samo odabrani primjerci da se sudi jednom narodu. Sudi se narodu jer se drznuo stvoriti svoju državu mimo volje gospodara svjetskog poretka, onih kojima zakon u topuzu leži“. Želimo upozoriti svjetsku javnost, rekao je biskup Bogović „da se sudište u ovom gradu krivo postavilo prema Hrvatima i Hrvatskoj kao državi. To je vidljivo posebno po tome što su glavni protagonisti stvaranja i obrane Hrvatske države svrstani u „udruženi zločinački pothvat". Priča je za malu djecu da se tu misli na pojedince a ne na državu. Taj je konstrukcija neispravna, nepravedna, kriva i zloćudna“. Biskup je upozorio i hrvatsku vlast i javnost „da hrvatsku državu ne guraju na prostor bez pravih temelja, kao što su pokušaji da se ona postavi na temelje nekom antifašizmu Brezovice i Srba. To je gradnja na pijesku. U ovom drugom slučaju čak je na zločinu. Ne može se realno očekivati, ako se uopće za tim ide, da će to pomoći stvaranju zdravog odnosa između Hrvata i Srba, što nam je doista nasušna potreba. Državu valja graditi na kršćanskim i nacionalnim korijenima“. Smatrajući da se haaški sud nije ispravno postavio prema hrvatskom narodu i državi te prema onima koji su najzaslužniji za njezin nastanak biskup je zatražio objektivan pristup uz to da hrvatsko sudstvo treba osloboditi od bilo kakvog diktata izvana. Biskup Bogović pozvao je svjetsko pravosuđe „ne dajte podršku zlu i nasilju i neprijateljstvu“ uz zaključak: „Pravda u svijetu ne smije ovisiti o moćnima jer će onda zavladati vučja pravda: Tko jači, taj kvači!“. A kako se odnosi vlast prema braniteljima i domoljubima u Hrvatskoj?
Na kući u Vukovaru Trpinjska cesta 199, pukovnika Vinka Mažara, prvog zapovjednika obrane Borova naselja i Trpinjske ceste, dva puta ranjenog hrvatskog vojnog invalida Domovinskog rata, odlikovanog heroja Domovinskog rata najvišim odlikovanjima bila je istaknuta povijesna zastava svih Hrvata, crven, bijeli i plavi sa grbom od 25 bijelih i crvenih polja, od kojih je bijelo polje prvo. Zastava je vihorila na kući još od 05. kolovoza, Dana Domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja. Dana 26. kolovoza 2011. Mažar na mobitel zaprima poziv iz policijske postaje Vukovar od zapovjednika Šimundića, da mora skloniti povijesni hrvatski barjak iz razloga što je prijavljen od nepoznatog prijavitelja za isticanje „nekakve“ zastave. O tome piše Renato Šelj, predsjednik Udruge HVIDRa Črnomerec, u svom otvorenom pismu ministru MUP-a Karamarku (Hrvatsko slovo, 7. listopada). Naime, pukovnik Vinko Mažar dobio je usmeni nalog i prijetnju zapovjednika policijske postaje Vukovar ukoliko ne skloni zastavu da će se podnijeti kaznena prijavu protiv njega te izvršiti pretres kuće i oduzeti mu legalno lovačko oružje. Zapovjednik policijske postaje telefonski pojašnjava da je ta zastava protuzakonita zato što nije službena! Policijska patrola u to vrijeme već je dežurala pred kućom. Vinko Mažar kao čovjek koji je stvarao demokratsku državu Hrvatsku i kao čovjek koji poštuje njezine zakone, privremeno ipak sklanja zastavu, izbjegavajući tako veće probleme. Predsjednik Udruge HVIDRa Črnomerec, Renato Šelj, u svom otvorenom pismu ministru Karamarku poslije povijesnih opisa hrvatskih grbova i barijaka opravdano pita: „Hoćemo li srušiti južno krovište Crkve Sv. Marka koja ponosno stoji između zgrada hrvatskog Sabora i Vlade, zato što hrvatski grb na njenom krovištu započinje sa bijelim poljem?“
Usmeno bezakonje vlasti drastično se primjenjuje prema domoljubnim Hrvatima. Renato Šelj podsjeća hrvatsku policiju na isticanje četničkih zastava i obilježja prilikom proslava događaja pripadnika srpske manjine, zatim kako se hrvatska politika i policija odnosi prema isticanju zastava i simbola komunističkog režima: „Tko dolazi na intervenciju kada se prijavi zastava nepostojeće države i pod znakovljem pod kojim su počinjeni masovni zločini nad hrvatima u dva rata? Zar su te zastave i ti simboli po objašnjenju naše policije službeni, a time i zakoniti, ili nisu? Ako nisu, zašto se prema njima policija odnosi selekcijski?“ Kao najveći apsurd Šelj ističe kada Počasna bojna hrvatske vojske, kao i najviši politički dužnosnici naše države, stoje u stavu pozor pred zastavom republike Srbije na kojoj su istaknuta četiri slova „c“ i „dvoglavi beli orao“. Nju se „službeno i zakonito“ ističe kada dolaze delegacije ili istaknuti pojedinci iz „prijateljske“ nam Srbije iako su to simboli četničkih zvjerstava kroz povijest, a posebice u Domovinskom ratu. Šelj ukazuje i naglašava kako naša službena politika nikakvom prosvjednom notom nije reagirala kada je srpska politika odlučivala o službenoj zastavi i simbolima republike Srbije. Pod tim simbolima naši političari stoje u pozoru, a to slikovito očituje naš odnos prema Domovinskom ratu kao i našu narodnu servilnost. Možda bi poštivanjem hrvatskih zakona povrijedili nečije nacionalne osjećaje ali kada su u pitanju Hrvati u svojoj državi, to očito nije bitno, rezignirano zaključuje u pismu predsjednik Udruge HVIDR-a iz zagrebačkog Črnomerca.
Hrvatski list (13. listopada) opisuje slučaj Kristine Ćurković koja je u Splitu ispred Banovine skinula zastavu Europske unije rekavši: „Skidam zastavu koja neovlašteno, bez ikakvog temelja stoji na jednoj hrvatskoj ustanovi, te postavljam zastavu Republike Hrvatske. Skidam zastavu pod kojom je toliko zla učinjeno hrvatskom narodu i hrvatskim generalima. Ova fantomska zastava je protuzakonito stavljena na zgrade državnih i gradskih ustanova i institucija. Isticanje ove zastave vrijeđa kodeks, ugled i dostojanstvo hrvatskih građana!“ Krisitini Ćurković stigao je ovaj mjesec sudski poziv zbog skidanja EU zastave i postavljanja hrvatske, a saslušanje je zakazano za 26. listopada.
U istom članku spominje se i Dubravko Krčmarek koji je dobio kaznenu prijavu zbog skidanja EU zastave s jarbola na Trgu bana Jelačića u Zagrebu na prosvjednom skupu 16. travnja o.g. A povodom Dana hrvatske samostalnosti hrvatski domoljub Dubravko Krčmarek ponovno je 6. listopada skinio zastavu EU s jarbola ispred zgrade Hrvatskih voda u Zagrebu koja je tamo izvješena protivno odredbama hrvatskog Ustava (vijest je objavljena na nekoliko internetskih portala). „Izabrali smo EU zastavu pred zgradom Hrvatskih voda jer bi tamo trebala biti samo hrvatska zastava, a ne europska, ali i zato što smo doznali da se Vlada sprema prodati hrvatske vode, a to vrijedno bogatstvo pripada cijelom hrvatskom narodu“, izjavio je Dubravko Krčmarek. Nakon skidanja EU zastave Krčmarek je pozvao policiju i istu predao hrvatskom policajcu zajedno sa kaznenom prijavom protiv odgovornih po čijem se nalogu na službene zgrade protuzakonito ističu strane zastave. Policija je odbila preuzeti kaznenu prijavu, ali je pokušala Krčmareku uručiti prekršajnu kaznu, koju je on također odbio. Dubravko Krčmarek, njegov brat Siniša i suradnici, već mjesecima osporavaju legalnost EU zastava na hrvatskim javnim zgradama i zahtjevaju od državnih vlasti da uklone tuđe zastave, jer je njihovo isticanje protuustavno, a time i nezakonito. Posebice dok se hrvatski narod još nije referendumom odlučio o pristupanju toj zajednici. Nakon brojnih zahtjeva da se utvrdi tko je naredio da se na hrvatske državne zgrade istakne EU zastave i po kojem zakonu, braća Krčmarek su od Ureda za odnose s javnošću Vlade RH dobili odgovor da je to učinjeno na „usmeni nalog“ ondašnjeg premijera Ive Sanadera. U dokumentu Vlade RH piše: „Zastava EU, na službenim zgradama središnjih tijela državne uprave, ističe se od 16. rujna 2004. godine na temelju usmenog naloga tadašnjeg predsjednika Vlade RH.“ Postaje dostupan i dopis tajnice Vlade Republike Hrvatske Jagode Premužić od 16. rujna 2004.g. kojim ona u ime predsjednika Vlade RH dr. sc. Ive Sanadera moli sva ministarstva poduzimanje potrebnih mjera da se odmah na svim zgradama državne uprave „uz zastavu Republike Hrvatske istakne i službena zastava Europske unije“. Taj je dokument uz apsurd „usmenog naloga“ i bez službenog pečata. A o zastavama, od Vukovara do Zagreba, i dalje od slučaja do slučaja, odlučuje policija. Ona policija koja je Sanadera sprovela u zatvor Remetinac zbog nekih drugih „usmenih naloga“.
Za kraj tragedija pravde: prošlog mjeseca Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci odbilo je kaznenu prijavu protiv slovenskog umjetnika Janeza Janše koji je prošle godine škarama javno izrezao hrvatsku zastavu. U priopćenju Državno odvjetništvo smatra da to nije kazneno djelo nego „umjetnički čin“. Time je priča, o „usmenom nalogu“ postavljanja EU zastava i podvala „umjetničkog čina“ oskvrnuća hrvatske zastave, postala nacionalna sramota. A hrvatska se vlast i dalje drži „usmenog naloga“ bivšeg vladara Banskih dvora i sadašnjeg stanara Remetinca.

Pa trebali su navesti da je to umjetnicko skidanje zastave sa mogucnosti sranja po njoj. Ako je neko hoce na jarbolu posrati kako da to ucini bez opasnosti od povreda.
A nasi ljudi zapeli sa principima i zakonito nezakonito.