Pogledajte nove isječke iz Angelininog filma

Na internetu su objavljena četiri isječka iz redateljskog prvijenca Angleine Jolie, ratne drame 'U zemlji krvi i meda'.
isječci s interneta otkrivaju dio filmske radnje u kojem glavna junakinja Aija vodi intiman razgovor sa svojim ljubavnikom i tamničarom Danielom. Osim ovog razgovora između glumice Zane Marjanović i glavnog glumca Gorana Kostića, isječci otkrivaju i Aijin plan bijega iz zarobljeništva te detalje iz njenog predratnog života.

Objavljivanje isječaka poklapa se s današnjom svjetskom premijerom filma u New Yorku. Na njoj će gostovati i hrvatski glumac Rade Šerbedžija koji u filmu utjelovljuje lik oca glavnog lika.

Angelina Jolie nedavno je za televizijsku kuću CBS izjavila kako je nervozna uoči premijere jer se boji da ljudi neće dobro shvatiti film.

Današnja svjetska i 'internet premijera' događaju se usprkos skandalima koji su pratili nastanak ratne drame. Zadnja afera vezana je uz tužbu hrvatskog novinara Josipa J. Kneževića koji tvrdi da je mu je Angelina ukrala priču za scenarij.

Film bi se u američkim kinima trebao početi prikazivati 23. prosinca.

Nestrpljivo čekam da se pojavi na torrentu

Ratni prvijenac Angeline Jolie, naišao je na niz kritika i osuda bosanskohercegovačke javnosti.Predsjednica udruženja "Srebreničke majke" Hatidža Mehmedović, svojim javnim istupima često je i sama dizala glas protiv snimanja ovoga filma i glumice osobno.Vjerovatno je tome kumovalo i nerazumijevanje dotične, kao i velika pažnja medija koja joj je ukazivana.Općenito mislim da javne istupe ljudi poput Mehmedovićke, treba u startu uzimati sa rezervama, bez obzira na ličnu tragediju.Činjenica je da takve osude i nerazumijavanja, mogu nam nanijeti više štete nego koristi u budućnosti.No ne čudim se Mehmedovićki, koliko javnim i kulturnim ličnostima KS, koji takođe nisu pokazali toleranciju i razumijevanje za projekat.
Na kraju se čitava ta hajka na glumicu pokazala kao pogrešna, te se trebamo kolektivno stidjeti.
Sarajevo Angelini, nije pružilo priliku, a ona je film odradila vrhunski i profesionalno.






http://dnevnik.hr/showbizz/celebrity/po ... filma.html

Mala ispravka na gornji tekst.Naime "Glavna glumica u filmu se zove Zana Marjanović, a ne Žana Marjan kako ste napisali. Također, lik koji tumači je Ajla, a ne Aija. "

Ovo sam našla u komentarima.

Emt, ja se ne čudim reakcijama.
Ljubavna priča Bošnjakinje i njezinog silovatelja Srbina usred rata?!
Činjenica jest da film kao medij i kao umjetnost može mnogo napraviti za senzibilizaciju prema žrtvama.
Može patnju učiniti vidljivom.
No to moraju biti zanatski dobro napravljeni filmovi.
Sjeti se samo filmova o holokaustu.
Ne može se filmovima o genocidu i etničkom čišćenju pristupati kao hollywoodskoj kamilici.

Ili ako treba biti kamilica, neka bude kao ova.



Ili poput ovog. Izvrtan primjer kompleksnog a opet ne i relativističkog filma.


http://www.imdb.com/title/tt0976051/

Mislim da je to pogrešno interpretirano i da se glavna junakinja ustvari zrtvuje, za dobrobit porodice.Mediji su najvjerojatnije napuhali čitavu priču malo vise.Tome su doprinijela i udruzenja stradalih Takodje.Nemam ništa licno protiv Presjednice udruzenja majki Srebrenice, no ženi bi trebalo ograničiti istupe u javnosti dok se ne upozna sa tematikom o kojoj daje izjave.Suosjecam sa njenom tragedijom, ali nažalost moj stav se time ne mijenja u vezi njenih javnih istupa.I to ne samo po ovom pitanju.

Mislim da je to pogrešno interpretirano i da se glavna junakinja ustvari zrtvuje, za dobrobit porodice.Mediji su najvjerojatnije napuhsli čitavu priču malo vise.Tome su doprinijela i udruzenja stradalih Takodje.Nemam ništa licno protiv Presjednice udruzenja majki Srebrenice, no ženi bi trebalo ograničiti istupe u javnosti dok se ne upozna sa tematikom o kojoj daje izjave.Supsjecam sa njenom tragedijom, ali nažalost moj stav se time ne mijenja u vezi njenih javnih istupa.I to ne samo po ovom pitanju.

Onaj glavni glumac je nekakav nikakav... ono jest da je Srbin ali ipak... gledaj odvratne face... Nikako mi nisu par.

Onaj glavni glumac je nekakav nikakav... ono jest da je Srbin ali ipak... gledaj odvratne face... Nikako mi nisu par.

Rade Šerbedžija nakon premijere filma "U zemlji krvi i meda": Pomalo sam ljut na moje Sarajevo

Sa Radetom Šerbedžijom razgovarali smo nakon njujorške premijere filma Anđeline Đoli (Angelina Jolie) "U zemlji krvi i meda" ("In The Land of Blood and Hooney"). Otkrio nam je zašto je odlučio odigrati jednu od glavnih uloga u ovom ostvarenju i zašto je pomalo ljut na Sarajevo...

Otvoren grad

Poznato Vam je da se u Sarajevu podigla velika prašina zbog snimanja filma "U zemlji krvi i meda", jer su se pojavile špekulacije da "stavlja znak jednakosti između žrtve i dželata". Šta Vi kažete na to?

- Prije svega, veoma sam ljut na to što se dogodilo u Sarajevu. Da ne bude zabune, nisam ljut na ove žene, tu njihovu udrugu koja je reagirala tako kao što jeste. Pa logično je da žene koje imaju bolno iskustvo, kada do njih dopre takav glas, bez pokrića, "da se žrtva zaljubila u svog silovatelja", tako reagiraju i kažu kako to možete dozvoliti da se snima.

Krivi su, međutim, ljudi iz Ministarstva za kulturu, koji su, na osnovu neprovjerenih glasina, zabranili snimanje, odnosno tražili provjeru. Oni su doveli do zaoštravanja, umjesto da su smirili tenzije i objasnili da svako ima pravo da radi onako kako želi. Je li i koliko Sarajevo gubitnik u svemu ovome?

- Pa kako uopće možemo sebi dozvoliti da zabranjujemo neko umjetničko djelo? Ali, ovim je napravljena jedna golema šteta i samom filmu. Jer, pazite, iako su sve slike grada pod opsadom fenomenalno urađene na lokacijama u Mađarskoj, bilo bi autentičnije da je sve snimljeno u Sarajevu. Dakle, napravljena je direktna šteta filmu u umjetničkom smislu, a onda, napravljena je i direktna šteta Sarajevu i Bosni, jer je neko birokratski spriječio da u filmu o Sarajevu bude još više Sarajeva kroz slike tog predivnog grada.

Iznenađenje je za mene bilo još veće s obzirom na to da znam kako je Sarajevo otvoren grad. Uostalom, u Sarajevu je i taj predivni Filmski festival, što je, kao i snimanje filmova, važno za taj grad... Otvoreno Sarajevo ustvari je potvrda njegovog herojstva za sve one patnje i bol koju su njegovi građani proživjeli tokom opsade da bi sada bili spremni da žive i skupa gledaju u bolju budućnost.

Zašto ste prihvatili ulogu negativca u Anđelininom filmu, izmišljenog, a kako ste ga vV donijeli, tako stvarnog generala Vukojevića, koji boluje od šovinizma, koji drži sina u okovima nacionalnog atavizma? - Dobivao sam nekoliko ponuda da igram u filmovima koji govore o ratu u bivšoj Jugoslaviji. Odbio sam sve! Čak sam odbio i jednu ulogu u kojoj sam trebao igrati sa svojim omiljenim glumcem Džinom Hekmanom (Gene Hackman), koji je trebao biti na drugoj strani. U tom sam filmu trebao igrati čovjeka s imenom i prezimenom, koji je bio zločinac. Nisam htio, a ni scenarij nije bio dovoljno dobar.

Ja sam, inače, bio prvi glumac koga je Anđelina angažirala u ovome filmu, ali tek nakon što sam joj prvo rekao da ne mogu i zahvalio joj se. Onda me je ona molila da ipak pročitam scenarij pa da onda odlučim. Pročitao sam scenarij i strašno mi se dopao. Priča je fenomenalna. I onda sam pristao, ali s tim što smo malo razgovarali o ulozi. Na temelju razgovora, dugih i dugih pisama, zajedno smo složili jedan takav lik i karakter koji sam ja, onda, mogao igrati.

Ranjeno biće

Karakter je, ipak, ostao notorni nacionalistički lik. Šta ste prilagodili?

- On jeste srpski nacionalista. On jeste jedan od vođa bosanskih Srba, iako nema poznato prezime. Nije on ni Mladić ni Karadžić niti iko poznat. Ali, jeste jedan od odgovornih vođa. On je lice koje sam ja mogao, zajedno s Anđelinom, kreirati tako da ga igram na način koji mi, kao mirotvorcu i čovjeku koji se svim silama upirao da do rata ne dođe, dopušta da ga igram.

Napravili smo to da vidite kako taj čovjek izgleda i kako govori, a govori uvjerljivo, on pokazuje korijene tragedije. Govori o tome kako su njemu pobili cijelu familiju u Drugom svjetskom ratu. I ta rana u njemu stoji cijeli život. On je zbog te rane imao problema u svemu pa čak, vjerovatno, i u seksu. On je ostao ranjeno biće za cjeli život. I nikada se nije oporavio, na nesreću drugih.Ali, kako ste ga tako uvjerljivo odigrali? U čemu je tajna?

- Otkrit ću vam da se nešto slično dogodilo i mojoj porodici. Jedan dio moje porodice ubijen je u zbjegu. Moj mlađi brat Milan, koji je tada imao četiri godine, nastradao je sa mojom babom, koja ga je držala u naručju, a moja sestra Milica imala je tada dvije godine i ranjena je te 1942. I čitav je život nosila ožiljke na rukama. A ja sam to saznao tek kada su mi roditelji to ispričali, birajući da mi to kažu tek kada su ocijenili da sam zreo čovjek.

Ali, nikada mi moj otac ni majka nisu rekli: "Rade, nemoj ovo zaboraviti", ili: "Ovo su napravili ovi ljudi i doći će vrijeme da se treba osvetiti." Nikada! Naprotiv, naučen sam da živim dalje s dostojanstvom i ljubavlju za ljude. Ali mnogi ljudi nisu bili odgajani u ljubavi, mnogi od njih, naročito iz primitivnijih sredina, stalno su odgajani u nekom patrijarhalnom i mitskom spominjanju rana koje su im se dogodile.

Zaslijepljeni mržnjom

Držite, očito, da je to jedan od uzroka rata koji nam se dogodio. Ali, je li samo to i kako reći onima koji su propatili da trebaju zaboraviti?

- To je sigurno jedan od najvećih problema tog našeg rata i ludila koje nam se dogodilo. Kako drugčije objasniti to da su mnogi ljudi za koje nisi mogao ni pretpostaviti da mogu nešto takvo učiniti, odjednom postali oslijepljeni mržnjom iz prošlosti? Znate, kada se s nečim pretjeruje, kada se traume ne liječe, onda imate situaciju da ljudi "odjednom" puknu i naprave ogromu štetu svima ostalima oko sebe, čineći nečuvene zločine. Zrno, dva tasa i vaga

Hoće li film "U zemlji krvi i meda" pomoći, ako ne brzom pomirenju, onda barem djelimičnom izlječenju tih ranjenih ljudi i može li umjetnost uopće imati takvu ambiciju?

- Gledajte, umjetnost može pomoći. Postavlja se, međutim, drugo pitanje uz promptni odgovor: Ne vjerujem da će ovaj film tako djelovati da će odmah izliječiti nekoga, ali umjetnost je, u principu, takva, svojim nekim viđenjima, svojom energijom, pomaže ljudima da budu bolji i pametniji. I ja vjerujem u tu misiju pa čak i da je zrno, ono je zrno bačeno na vagu gdje je teg s ljudima dobre volje, na stranu gdje su oni ljudi koji želi graditi bolji svijet.

Ali, nažalost, postoji i drugi tas, gdje je veliki teg s onim narodima na našem Balkanu i gdje samo zlo niče. Sreća je da, ipak, vrijeme prolazi. I sreća je da dobro ipak na kraju pobjeđuje i u to treba vjerovati.

Sarajevo se ogriješilo o Angelinu Jolie: "U zemlji krvi i meda" jedna je od najvažnijih lekcija iz bh. historijske čitanke

Sada stižu lavine opravdanih hvalospjeva na adresu Anđeline Đoli, čak i od onih koji su joj ukinuli dozvolu za snimanje i poslali je u filmski "egzil"

Sada već znamo da je film Anđeline Đoli (Angelina Jolie) "U zemlji krvi i meda", kako su to ustvrdili mnogi koji su ga gledali, istinsko remek-djelo. Ali, ne radi se samo o doživljaju umjetničke vrijednosti ove izuzetno sugestivne filmske naracije.

Nepobitni fakti

Radi se o neovisnom redanju nepobitnih fakata koje, eto, iako se najavljivalo suprotno, možemo vezati i uz ovaj film o intimnoj drami ljudi u jednom epohalnom stradanju naroda. Dakle, prvo i najvažnije, Anđelinin film nije odslikao drugačiji karakter minulog rata u BiH od onoga kako su ga definirale presude Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde.

Drugo, tamo gdje domaćim autorima, iz znanog komformističkog ziheraštva nije pošlo za rukom da riječima ili slikom prikažu dramu naroda, i kroz mentalitet bar nekih bosanskih gubitnika, pošlo je za rukom, kao u nekoliko poteza kistom, Anđelini Đoli. Slikajući prizore zatečenih (?!) bosanskih ljudi (kao da im se pogromi nikad prije nisu događali), od naivnosti do hrabrosti, Đoli je vrhunska u svojoj jednostavnosti spašavanja istine od zaborava. Ima i jedna scena u filmu koja baš dotiče produženu postkonfliktnu zbilju u BiH. Pred iskopanom jamom poredani Bošnjaci (muslimani) pokušavaju ubijediti generala Vukojevića (što je izmišljeni lik s kojim se u filmu maestralno nosi Rade Šerbedžija) da spriječi njihovu kolektivnu egzekuciju, dovikujući mu: "Nebojša, bolan, pa svi smo mi Bosanci". On sam zapali cigaretu, a izvršioci i buldožeri dovrše svoj "posao" negdje u mrkloj bosanskoj noći bez savjesti i bogobojaznosti.

Notorne laži

Ta scena kao da podsjeća na one koji danas, 16 godina poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, onako "uz cigaretu", pokušavaju politički žive sahraniti Bosance i Hercegovce iz vlastitih šovinstičkih predrasuda ili drugih interesa. I niko ih u tome ne zaustavlja!?

Sada, kad već kreću lavine opravdanih hvalospjeva na adresu Anđeline Đoli, čak i od onih koji su joj ukinuli dozvolu za snimanje i poslali je u filmski "egzil", da joj Budimpešta zamijeni Sarajevo, važno se opet upitati kako je uopće bilo moguće plasirati dezinformacije o filmu koji je, u biti, apoteoza stradanja bosanske žene i njene spremnosti da se žrtvuje u odbrani porodice. Kako su bile kupljene te notorne laži - stigle preko medija iz susjedne države - o izjednačavanju žrtve i dželata, o čemu nema ni riječi u ovom filmu? Naprotiv!

Jedino što u ovom bolno istinitom djelu fali je više Sarajeva, jer ovaj film je dokumet o stradanju ovog grada. Sve ostalo je za čistu desetku!
Lekcija iz bh. historijske čitanke

U jednom času ubjedljivi Šerbedžija kaže: "Neće niko protiv nas intervenirati. Jedino smo mi (bosanski Srbi) ozbiljan partner kakav im treba za pregovore..."?! Agonija se tako nastavlja drugim sredstvima.

Upravo na tu inertnost međunarodne zajednice podsjeća Đoli u svom filmu. A onda bez ustručavanja slika i domaće "lešinare" koji bi i zemlju i svoje drugove prodali za "kiflu". Doista, "U zemlji krvi i meda" je film koji se ne bi smio propustiti, jer je jedna od najvažnijih lekcija iz bh. historijske čitanke.

Udruženja žrtava i stranke iz RS traže zabranu filma Angeline Jolie: Nisu gledali i ne sviđa im se!?

Rajko Vasić smatra da sama činjenica da je film naišao na nepodijeljenu podršku bošnjačkih udruženja dovoljno govori
Autor Srna | Objavljeno 12.12.2011. u 10:06
Verzija za štampu Samo tekst Decrease font Enlarge font
Angelina Jolie Angelina Jolie

Udruženja žrtava rata i predstavnici stranaka iz Republike Srpske /RS/ tvrde da je rediteljski prvenac Anđeline Džoli (Angeline Jolie) pod nazivom "U zemlji krvi i meda" svojevrsni "omaž stradanju Bošnjaka, pravljen po holivudskoj matrici, u kojoj se Srbi, gotovo bez izuzetka, prikazuju u najgorem svjetlu".

Predsjednik Udruženja logoraša RS Branislav Dukić, "ogorčen činjenicom da je Srbima ponovo dodijeljena uloga glavnih negativaca", najavio je da će sa kolegama iz ostalih udruženja učiniti sve da se izbore za zabranu prikazivanja tog filma u RS.

Dukić je rekao da reagovanja na film bošnjačkih udruženja i njihovo oduševljenje svjedoče o tome kakva je glavna poruka ovog filma, da se Srbi ponovo terete da su isključivi krivci za rat.

Izvršni sekretar SNSD-a Rajko Vasić smatra da sama činjenica da je film naišao na nepodijeljenu podršku bošnjačkih udruženja dovoljno govori o tome da je Džolijeva režirala djelo u kojem se "falsifikuju i činjenica i karakter rata u BiH, te da to nije čak ni jednostrana istina, nego klasična antisrpska zakasnjela histerija".Vasić smatra da film Anđeline Džoli "U zemlji krvi i meda" ne treba zabranjivati, jer je "Republika Srpska nadrasla balkanski necivilizovani primitivizam, kojeg je demonstriralo Sarajevo zabranom snimanja tog kontroverznog filma".

Zana je mrak, Rade je divan, Andjelina je ...pre, pre divna
Jel' tako Emt?

ono jest da je Srbin ali ipak

Sta, ocekuje se da bude neka trula faca, ali ovaj je bas preterao?! Zar je moguce da i ti padas na te fazone

Volim lijepe i sexy žene, ne mogu si pomoći, da sam muško bila bi svalercina svjetskog glasa.Andja mi je sam mrsava malo u zadnje vrijeme, inače kad je u top formi nema joj ravne,moja je omiljena glumica
A jel ti Wind Rajkic zgodan?

Meni ono,kao da ga stilista zafrkava sa ovim odijelima, djeluju kao postarska neka

Ma pusti čovjeka na miru emt
Gledaj Radu, koja markantna faca, koji gard...bez obzira na godine.

Obzirom koliko se prašine podiglo oko snimanja pa čak i osporavanja prava Andjelini na scenarij mogu ti reci Mario da sam i ja poprilično radoznala.Pogotovo je zanimljivo da su u početku snimanje filma osporavale žrtve, dok sada primjedbe i zabrane propisuje druga strana u ratnom sukobu.Da ne bi unaprijed kalkulisali, sacekacemo da se film pojavi i tek onda dati konačan sud.Mada po reakcijama medija i ovih scena, rekla bih da je radnja vjerodostojno prikazana.

Politika se kod nas u ama baš svaki dio života mora upetljat. Ja na taj "film" gledam isključivo kao i na svaki drugi film,jedina zanimljiva stvar je da se tiče našeg kraja .I to mi je dovoljan razlog za pogledat .
Nemože se napravit nijedan film o balkanu koji se tiče rata a da se svidi svima ,uvijek će jedna strana bit uvrijeđena.