http://www.poskok.info/index.php?option ... t&Itemid=2Petak, 17 Veljača 2012 15:42
Ovih dana švicarsko pravoduđe sprovodi istragu nad Egemenom Bagisom turskim ministrom za europske poslove. Egemen Bagis je u Zürichu - tijekom u Svejtskog gospodradskog foruma (EWF) u Davosu – provokativno i protivno švicarskim zakonima izjavio kako „Turski genocid nad Armencima ne postoji.“
Ako se o dokumentiranom turskom genocidu nad Armencima (1915 – 1917), ovako izjašnjava Egemen Bagis koji slovi kao „reformator“, onda nije teško odgonetnuti što u „demokratskoj“ Turskoj o genocidu misle većinski islamisti.
Taner Akçam u svojoj doktorskoj disertaciji (Armenien und der Völkermord, Hamburg, 2004), dokazao je planski genocid pripremljen od najviših organa državne vlasti i partije mladoturskog pokreta `Jedinstvo i napredak` (Ittihat ve Terakki). Nova Atatürkova Turska nastala je na bestijalnim zločinima i genocidu nad sirijskim, armenskim i grčkim kršćanima. Svi elementi definicije genocida prisutni su u armenskom slučaju: pokolji, deportacije, silovanja, sexualno roblje, nasilno regrutiranje dječaka u janjičare, prisilni marševi u pustinju, umiranje od gladi, žeđi… sve s ciljem potpunog istrebljenja naroda.
Zločinački turski rukopis strahovito je unakazio biće i okupiranih kršćana na prostoru bivše YU čije posljedice se i danas osjećaju kao tektonski poremećaji među frustriranim narodima. Naročito u BiH. Na jednoj strani kršćanski narodi koji su BiH branili i oslobađali od turske okupacije a na drugoj strani otomanskih kolaborateri koji su tu istu državu izdali Turcima a danas je prisvajaju isključivo za sebe.
Bude li svijet natjerao Tursku na priznanje svoje zločinačke prošlosti u tom slučaju genocid nad Armenicima sigurno neće biti jedino osuđeno zločinačko djelo. Sigurno slijede tužbe i drugih naroda nad kojima su Turci izvršili zvjerske i masovne zločine.
Optužnica za rasizam
Egemen Bagis je, provocirajući švicarsku javnost i vlast, u Zürichu izjavio: „Genocid nad Armencima ne postoji a vi dođite i uhitite me.“ Ubrzo su slijedila žestoke reakcije. Pored švicarske javnosti i pravosuđa protestno je reagirala i političarka Doba Percinek ispred GSA - Udruga švicarskih Armenaca.
S obziroma da je Švicarska još 2003. godine donijela zakon kojim priznaje postojanje turskog genocida, u kojem je ubijeno oko 1,5 milijun Armenaca, svako negiranje istog zakon kvalivicira se kao rasističko djelovanje i kao takvo kažnjivo je po članu 261 Krivičnog zakona Švicarske. „Sprovodimo istragu i zbog potizanja optužnicea utvrđujemo da li Egemen Bagis posjeduje diplomatski imunitet“ priopćilo je švicarsko državno tužiteljstvo.
Švicarski sud je 2007. godine već jednom kaznio jednog drugog turskog političara sa 3000 CHF zato što je negirao postojanje genocida nad Armencima.
Nakon što se vratio u Tursku Egemen Bagis još više se osilio i za turske medije kabadahijski je izjavio: „Uvijek i svugdje ću ponavjati – Genocid nad Armencima ne postoji“, zatim je dodao „Ne postoji sila kojoj bi se Turska povinovala i uhitila svojeg ministra.“
Postavlja se pitanje što će Turskoj ministar za EU poslove ako taj isti ministar, i Turska kao država, ne poštuju institucije EU-a i njenih država? Na temelju turskog ponašanja ostaje dojam kako Turska želi pristup u EU kako bi je, ignoriranjem europskih demokratskih stečevina, „iznutra“ izjela uz istovremenu implataciju kuranske demokracije u formi izgradnje paralelnog sustava, za početak, a kasnije i islamiziranjem cijelog starog kontinenta.
Licemjerno se koristeći europskim slobodama Bagis je cinično izjavio: „U Eruopi vrijdi pravo na slobodu mišljenja. Pravo na vlastito mišljenje imaju i oni koji se zalažu za postojanje genocida ali oni, kao ja, koji ga negiraju.“ Turski ministar bi morao znati kako se važeći zakoni moraju primjenjivati i ne podliježu korekturi putem osobnog mišljenja nekog pojedinca. Nije pojasnio je li se od njega spomenuto pravo na slobodu mišljenja odnosi i na Holocaust? Ili na Srebrenicu, naprimjer, gdje je na obljetnicu tragedije visoka turska delegacija svake godine glavni mušterija?
Zatim je Bagis napao Njemačku i njen obraz (nacističku prošlost) jer navodno: „Njemčaka kao saveznik Armenaca u WWI. u svojim arhivama skriva pravu istinu koja negira postojanje turskog geocida.“
Na Bagisovu optužbu odgovorio je Martin Schulz predsjednik Europskog parlamenta: „Nijemci kao narod , i Njemačka kao država, već 60 godina se konfrotiraju sa svojom bolnom prošlošću. Bez ikakve namjere braniti i uljepšavati nacističku prošlost Nijemci su svoj obraz oprali otvorenom i nedvojbenom osudom zla što isto preporučujemo i Turskoj.“ Dodao je, u suprotnom - kako bez suočavanje s genocidom nad Armencima, ali i brojnim drugim zločinima koje je turska imperija počinili na prostorima kojima su 500 godina vladali - Turska će teško dokazati da je demokratsko i naperedno društvo u kojem glavnu riječ vodi vladavina prava.
Nojevski trpajući glavu u pijesak turski ministar Bagis nastavio je jeftinom propagandom: „Turska brine za sve svoje građane, bez obzira na njihovu etničku ili religijsku pripradnost. U Eeuropi je očit nedostatak tolerancije i Turska ga nastoji nadoknadi u okviru svojih granica.“
Ipak. Činjenice neumoljivo pobjaju laži turskog ministra Bagisa. Europski „nedostatak“ tolerancije vidljiv je - između ostalog - i u više tisuća novonoizgrađenih džamija za islamske dosoljenike na starom kontinentu, dok u Turskoj višak turske tolerancije prema „nevjernicima“ cvjeta u još uvijek važećem zakonu kojim je gradnja neislamskih bogomolja striktno zabranjena a obnova postojećih se svakodnevno otežava. Nije rijedak slučaj u kojem turske vlasti, pod izgovorom da su kršćanske crkve izgrađene na temeljima nepostojećih džamija, prisvajaju i otimaju tuđe bogomolje.
Najbrutalniji primjer otimačine je kršćanski samostan Mor Gabriel (sagrađen 397. godine) za kojeg su turske vlasti donijele presudu da je sagrađen na temejima džamije iako je svakom osnovnoškolcu poznato da u to vrijeme islam nije ni postojao. O pretvaranju carigradske crkve Sv. Sofije u džamiju suvišno je i govoriti. Konvertiranje muslimana na kršćanstvo najčešće završava ubistvom istog dok su na ulici česta ubojstva svih onih koji na sebi nose kršćanska obilježja. O pravima kršćana i Kurda u „demokratskoj“ Turskoj, kad bi bilo međunarodne pravde i hrabrosti - najkompetentniji bi bio Međunarodni sud u Haagu.
Turska podržava svojeg ministra i sanja obnovu otomanskog carstva
San o obnovi otomanskog carstva na Balkanu i na Kavkazu zahtijeva glorificiranje brutalne otomanske vladavine u prošlosti. Tom cilju nikako ne priliči priznanje genocida nad Armenicima. Zbog toga izjava turskog ministra Egemena Bagisa nije usamljeni eksces već državna turska politika što zorno dokazuje i turski službeni prosvjed upućen Švicarskoj. Turska je uložila žestoki protest švicarskom ambasadoru u Ankari zbog odluke tužiteljstva u Zürichu o pokretanju istrage protiv turskog visokog zvaničnika.
Ujedno je službena Turska osudila odluku američkog Kongresa, Francusku, i druge zemlje koje su priznale postojanje turskog genocida nad Armenicima, nazvavši te odluke antiislmaskom histerijom ili, kako je to turski premijer Tayyip Erdogan gnjevno nazvao „rasističkom diskriminacijom“. To je izjavio isti onaj Erdogan koji je za vrijeme posjete Njemačkoj svojim doseljenim Turcima naredio da se ne integriraju u Njemačko društvo jer je to protivno Kuranu i uništava islamski duh. Turci moraju oplemeniti Njemačku islamskom kuluturom a ne tako što će se integrirati u njemačko društvo. O kakvom turskom oplemenjivanju kršćanske Europe je riječ pojasnio je sam Erdogan porukom fašističkog karaktera: “Džamije su naše vojarne, minareti naša koplja, kupole su kacige, a vjernici naša vojska”???!!! Pametnim dosta onim drugim slijedi ili turban ili ahiret.
Ako demokratski svijet ne natjera Tursku na priznanje zločina koje su počinili - ali ne samo nad Armenicima već i drugim narodima koje su stoljećima porobljavali i zvjerski ubijali - i ako se u Turskoj ne dogodi potpuna demokratizacija društva lišena vjerske, etničke, spolne, i svake druge diskriminacije, onda ulazak Turske u EU znači kraj Europe i demokracije. U tom slučaju slobodno možemo konstatirati: Dobro došli u islamiziranoazijsku EU s agresivnom Turskom u njoj, a time, i s demokratskim cvijećem od prvih nam susjeda kao što su miroljubivi Iran, Iraq i Srija.
Priredio: Crovata / posavski-obzor.info
