Pa nije Sa-x mjerilo Bošnjaka, na Sa-x su oni kojima je dobro u ovoj konstelaciji. Ubuljeni u federalne i sl. institucije palamude...

Naslov je produkt razočarenja, ali to definitivno nije razočaranje ekonomskom situacijom kako si tvrdio, that was my point ;)

Bez obzira tko pisao, uhljebljen ili neuhljebljen (jošte je gore ako su razočarani oni iz trenutne konstelacije, zamisli kako je onima što u nikakvoj konstelaciji stvari nisu), Zlaya je na kolcu iz istog razloga kao i svi oni prije njega, jer je slomio zube u BL, jer mu je vizija prema separatistima i agresorima mlitava i nejasna, i jer ništa nije kako je prič'o da će da bidne...

Sax cinizam na naslovnici, prajsles, zalilo se za uheca.



http://www.sarajevo-x.com/vijesti/bih/l ... /120302098


@junuze, ovo su oni što su razoĆarani iz ekonomskih razloga ;) kažu posjetio dvije tvornice u RS-u, a u naske samo jednu ;) (not.)

Naslov je produkt razočarenja, ali to definitivno nije razočaranje ekonomskom situacijom kako si tvrdio, that was my point ;)

Bez obzira tko pisao, uhljebljen ili neuhljebljen (jošte je gore ako su razočarani oni iz trenutne konstelacije, zamisli kako je onima što u nikakvoj konstelaciji stvari nisu), Zlaya je na kolcu iz istog razloga kao i svi oni prije njega, jer je slomio zube u BL, jer mu je vizija prema separatistima i agresorima mlitava i nejasna, i jer ništa nije kako je prič'o da će da bidne...

Da, ali opet ne pričamo o Bošnjacima.

"Lagumdzija je posjetom Banja Luci u svojstvu ministra vanjskih poslova ucinio vise nego mnogi za priznanje drzavnosti Republike Srpske i ocekujem da mu se podigne spomenik u Laktasima zbog toga! Fotografija njega u Dodikovoj kancelariji u kojoj dominiraju obiljezja RS poraz su drzave koja danas slavi Dan nezavisnosti!!! "

To su Bošnjaci. A ti jopet sanjaj kako zapravo na drugoj strani imamo krdo socijalno osvještenih koji brinu o rastu, razvoju, napretku i boljitku i od Zlaje samo traže to. Jaaah... Zdrao.

Stavi na jednu stranu sve zatvorene tvornice, nezaposlenost, socijalu, bijedu, sranja po gradovima, pse na ulicama, nesigurnost na cestama......e pa gledaj, opet ti ponavljam, nijedan bošnjački političar nije dobio izbore zbog toga nego na ukidanju RS i puckanju prstima po istoj, kao i obećanjima o oĆuvanju gradžanske, jedne i jedine, u kojoj će se remetilačkim faktorima zavrnuti šija. Jer sva socijalna katastrofa ne znači ništa naspram ovog Zlajsonovog vandalizma, a ovo mišljenje je preslika 99 posto bošnjačkog stanja uma trenutno:



To su Bošnjaci. A ti jopet sanjaj kako zapravo na drugoj strani imamo krdo socijalno osvještenih koji brinu o rastu, razvoju, napretku i boljitku i od Zlaje samo traže to. Jaaah... Zdrao.

Sjećam se jedne TV emisije, tad je u Bošnjaka bio aktualan Haris Silajdžić.

I javi se neki dida u program, počne kukati kako nema para, nema posla, nema što pojest, nema ništa... uglavnom ekonomija loša, jad, čemer, bijeda... bla, bla... i pita ga voditeljica, dobro imate li pitanje za gosp. Silajdžića.

I kaže legenda, zanima me kad ćete ukinuti Republiku Srpsku.

Ni riječi o tome kad ću dobit posao, kad će bit kruha i sl. Njega zanima ukidanje RS.

I šta mu je Zlaja odgovorio?

To je bio "genocid" Haris.
Ne "graDžanin" Zlaja.

Dobro, šta mu je Haris odgovorio?

Sjećam se jedne TV emisije, tad je u Bošnjaka bio aktualan Haris Silajdžić.

I javi se neki dida u program, počne kukati kako nema para, nema posla, nema što pojest, nema ništa... uglavnom ekonomija loša, jad, čemer, bijeda... bla, bla... i pita ga voditeljica, dobro imate li pitanje za gosp. Silajdžića.

Zašto je Lagumđija u Banja Luku otišao bez zastave Bosne i Hercegovine?
Jel zato, jer ga boli ona stvar za sve što se nalazi izvan okvira entiteta Federacije? Ja mislim da je to točan odgovor.

Hopa cupa u dnevniku Federalne televizije

Elem, došao Zlatko Lagumdžija u Federalnu televiziju da gostuje kod Muje u Dnevniku. Ušao on u studio, a urednici i novinari, kad ga vidješe, sve zabalili i zaslinili od silnog oduševljenja. Bilo baš ružno za vidjeti, cijeli studio onako balav i slinav. "Dajte uredite to malo", rekao gospodin Lagumdžija
Autor: Boris Dežulović


Zvao me nekidan u dva iza ponoći Zlatko Lagumdžija da kaže što bih trebao napisati u Oslobođenju. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane ili komiteta da kaže što bi trebalo pisati u novinama. Baš se, veli, vratio iz Banje Luke, bio kod Dodika i tako.

- Kakav si mi ti? - pitao me onda.
- Nije loše, a kod vas? - reko ja pristojno, pa nastavio i ne sačekavši odgovor. - Evo sad odoh, idem da pišem kolumnu.
- Sve imaš? - upitao me gospodin ministar, ali više onako retorički, samopodrazumijevajuće.
- Imam, imam - rekoh.
- Sve imaš - nastavio je, ovaj put mi se učinilo manje retorički, kao da provjerava. - Državni udar i to?

Državni udar?, mislim se ja, kakav državni udar?

- Apsolutno - nesigurno sam klimnuo glavom.
- Samo što je nasjeo na potkusurivanje - i dalje je govorio Zlaja. - Nismo se pojavili, pošto će se sastati s HNS-om, mene nema.

Tko se nije pojavio?, gdje se nije pojavio?, koga nema?, razmišljao sam grozničavo, sve samouvjereno klimajući glavom.

- Apsolutno, apsolutno - sveudilj sam tako ponavljao, iako nisam imao ni daleke slutnje pojma o čemu priča.
- A kod tebe? - upitao tada Zlaja. - Šta ima kod tebe?
- Apsolutno, apsolutno! - energično na to klimnuh glavom.
- Reko, šta ima kod tebe? - ponovio onda ministar glasnije.
- Ah, to – trgnuo se ja. - Sve u dure.
- I eto, tako – na to će Zlaja, kao da me nije čuo.
- Vidimo se, hvala vam - požurih ja srdačno, ali veza se već prekinula.

Tupo sam gledao u telefonsku slušalicu. Državni udar, potkusurivanje? Jebemtisve, blage veze nisam imao o čemu je riječ. Ponekad sensei baš nerazumljivo govori. Mislim, svi mi u medijima znamo da je on mudar učitelj i vođa, ali da je baš toliko mudar, znao bi i da mi nismo. Kako bilo, valjalo je sjesti i pisati. Sve imaš, državni udar – kreveljio sam se podrugljivo, pa se brzo osvrnuo. Srećom, nitko nije čuo.

Državni udar, nismo se pojavili, mene nema – ponavljao sam u sebi. Vjerojatno misli na očekivani susret s hrvatskim premijerom. Umjesto s njim, on se u Banjoj Luci susreo s Dodikom. Bilo je dakle jasno da govori o svojoj posjeti Banjoj Luci. Ili ne? Hajde razmisli, rekoh sam sebi: za prvu posjetu u mandatu ministra vanjskih poslova sensei Lagumdžija je izabrao Banju Luku. Nije ni Bruxelles, ni Washington, nije ni Zagreb, ni Beograd, nego - Banja Luka. Onda mi je sinulo. Kakav je to lisac!

Posjetom Dodiku u svojstvu ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Zlatko Lagumdžija je praktički sam samcat priznao Republiku Srpsku. Veličanstveno! Milorad Dodik je, naime, u klopci. Klasični šah mat. Jer šta? Mora sad i on, jebiga, priznati Bosnu i Hercegovinu. Ako je ne prizna, znači da ne priznaje ni njeno priznanje Srpske, a ako ne priznaje priznanje Srpske, ne priznaje, to je jasno, ni Srpsku kao takvu. To bi bilo kao da je dobrovoljno raspustio entitet i na televiziji proglasio povratak Republike Srpske u državnopravni okvir Bosne i Hercegovine.
S druge strane, onoga trenutka kad predsjednik Republike Srpske prizna Bosnu i Hercegovinu, nema više Republike Srpske kao države. Ako, naime, Dodik prizna Bosnu i Hercegovinu, priznaje i njezin državni integritet na cijelom njenom teritoriju, a ako prizna državni integritet Bosne i Hercegovine na cijelom njenom teritoriju, ne priznaje, to je jasno, integritet Srpske kao takve. To bi bilo kao da je dobrovoljno raspustio entitet i na televiziji proglasio povratak Republike Srpske u državnopravni okvir Bosne i Hercegovine.

U svakom slučaju, Dodik je popušio. Zavukao mu ga Lagumdžija do balčaka. Nasjeo papak na klasično potkusurivanje. Pa da, sjetih se tada, tako je sensei i rekao, "samo što je nasjeo na potkusurivanje"! Veliki je to majstor, možda i najveći poslije Kissingera.
Gledam tako one protokolarne fotografije na kojima su njih dvojica za onim stolićem, na stoliću mala zastavica Republike Srpske, na radnom stolu mali grb Republike Srpske, uza zid pak velika zastava Republike Srpske, na zidu veliki grb Republike Srpske, do grba mapa Republike Srpske, velika Srpska ko Velika Srbija, sve u svemu - nigdje Bosne ni za Bosnalijeka, a Dodik pizdi. Neprocjenjivo.

Zajebo ga Lagumdžija kao nitko. Ministar vanjskih poslova se smješka, a Dodik, točno se vidi, iznutra kuha. Kao Capablanca kad mu je ono Mansfield 1919. uvalio svoj čuveni šah mat u dva poteza. Uvalio sensei Lagumdžija levatu državni udar u dva poteza, divota bilo gledati.
Ustao sam od stola i glasno zapljeskao ministrovoj unutarnjo-vanjskopolitičkoj bravuri. I taman krenuo da ću poslati tekst u kabinet Ministarstva, ono zazvonio telefon. Kad tko? Kožo. Ima on taj običaj, zovne iz kafane da ispriča vic taman kad šaljem tekst u Ministarstvo.

Elem, došao Zlatko Lagumdžija u Federalnu televiziju da gostuje kod Muje u Dnevniku. Ušao on u studio, a urednici i novinari, kad ga vidješe, sve zabalili i zaslinili od silnog oduševljenja. Bilo baš ružno za vidjeti, cijeli studio onako balav i slinav. "Dajte uredite to malo", rekao gospodin Lagumdžija s gađenjem i sjeo u stolicu, a Mujo odmah zapasao pregaču i dohvatio partfiš da uredi studio prije nego počne Dnevnik. Gospodin Lagumdžija se, međutim, za to vrijeme na stolici stao klizati po balavom podu, pa Mujo stao razmišljati kako da mu nekako fiksira stolicu.

Gospodin Lagumdžija onda, vidjevši će Dnevnik početi dok se Mujo sjeti rješenja, ustao i skinuo opasač da mu privežu stolicu za stol. "Odlična ideja, gospodine ministre!", reče urednik Mujo, a gospodinu ministru, čim je skinuo opasač - pale hlače. Krenuo onda Mujo hitro gospodinu Lagumdžiji podignuti pantale, ali se na balavom podu poskliznuo i zabio mu se posred gole stražnjice. U taj čas, jasno, u studio upala Fata, pa vidjevši Muju s pregačom francuske sobarice i glavom u dupetu gospodina Lagumdžije, poviče: "Šta to radiš, crni Mujo?!?!

"Znam da nećeš vjerovati", odgovorio Mujo rezignirano, "ali uređujem Dnevnik Federalne televizije."


Tekst preuzet iz Oslobođenja

To je posljedica Lagumdžijine vizije socijaldemokratije, u kojoj on i radnik dijele samo malo crvene boje, radniku je to boja krvi, Lagumdžiji boja one jaknice. Jer nema više nikakve sumnje, Lagumdžiji je i krv zelena.

Ali ne treba se predavati, Lagumdžija voli masnu hranu, valjda će nam tromb obezbjediti iskrenog socijaldemokratu i istinskog multietničara na čelu najvažnije bosanskohercegovačke stranke.

U međuvremenu, svako od nas treba da radi koliko je u našoj moći da podržimo ono što smatramo pravednim, moralnim i jedino prihvatljivim, suživot i ravnopravnost sva tri naša naroda i svih građana ove zemlje, na svakom kvadratnom metru zajedničke nam domovine. Jer na kraju krajeva, odgovorni smo samo za ono što je u okviru naših mogućnosti.