Istražujemo - (Ne)ravnopravnost u Bosni i Hercegovini
Novi, egzaktni pokazatelji o neravnopravnosti Hrvata u BiH
Kako ponovno nacrtati tigrovu kožuU posljednjim Pogledima, tjednom prilogu Oslobođenja, objavljeno je istraživanje koje je na primjeru upošljavanja u javnim ustanovama trebalo ilustrirati neravnomjernu zastupljenost naroda u općinskim organima uprave.
Neizbježno u ovakvim prilikama na prvo se mjesto stavlja Stolac i položaj Bošnjaka u ovom gradu.
Konstatira se da je danas je u općinskoj administraciji u tom gradu, uz Hrvate, zaposleno devet Bošnjaka (šest sa statusom državnih službenika) i nijedan Srbin, umjesto 13 Bošnjaka i četiri Srbina koliko ih je trebalo biti da je Petritscheva odluka provedena. Misli se pri tome na odluku nekadašnjeg visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Wolfganga Petritscha (1999.-2002.) o upošljavanju općinskih službenika, recipročno rezultatima popisa iz 1991. godine.
Upravo ti podaci nedostaju istraživanju Pogleda, kako bi se postigla objektivnija slika i donijeli korektniji zaključci rasterećeni od dnevne politike. Zbog toga smo statističkim tablicama Pogleda dodali stupce sa procentualnom zastupljenošću pojedinog naroda iz 1991. i brzo došli do činjenice da su brojne općinske sredine gdje je situacija znatno teža od one stolačke.
Općenito se nameće zaključak iz pojedinih dijelova Federacije BiH kako se i danas, 16 godina poslije rata, teško vratiti u normalne životne tijekove. I ako nedostaju podaci za neke općine poput sarajevskih, Mostara, Banja Luke…mora se reći da je ravnopravnost naroda u Bosni i Hercegovini daleko od željene.
Očigledno je da su u svemu najgore prošli oni najmalobrojniji – Hrvati i Ostali. U FBiH je na sceni politika zapošljavanja po kojoj se umjesto „nedostajućih“ Srba i Ostalih uglavnom zapošljavaju Bošnjaci.
U nekoliko općina Tuzlanske županije izražena je neravnopravnost prilikom zapošljavanja u lokalnim organima, školama, javnim ustanovama...
Tako u Gradačcu od 100 uposlenih, svi su Bošnjaci.
Grad u kojem je 1991. bilo oko 9.000 ili preko 15 % Hrvata, u kome je 107. brigada HVO u ratu branila i obranila Gradačac a desetine hrvatskih mladića su u toj obrani položili život, danas, samo 16 godina od okončanja rata, u državi za čovjeka, psi lutalice imaju veća prava od Hrvata.
U Kladnju (60) i Teočaku (23) su, također, svi uposleni Bošnjaci, a u Kalesiji od 85 uposlenih, 84 su Bošnjaci i jedan Srbin dok je u Doboj-istoku od 33 uposlena, 32 su Bošnjaka i jedan Hrvat. Dobro je što je Vlada TŽ-a uspjela osigurati multietničnost. Od ukupno 12 ministara, po dva su iz hrvatskog i srpskog naroda.
Ipak, od prijeratnih 5,43 % Hrvata na ovom području je u javnim službama uposleno njih 2,47 %, što je manje od polovice broja koji jamči Petritscheva odluka. Sramotno za dio BiH gdje su Hrvati i Bošnjaci cijeli rat bili saveznici.
Bošnjaci su za sebe prigrabili 95,2 % radnih mjesta u upravi i ako ih je 1991. bilo manje od 70%. U gradu Tuzli od 489 uposlenih je 386 Bošnjaka ili 79 % dok ih je 1991. u tom gradu bilo 47,6 %. Hrvata je uposleno 61 a po Petritschevoj odluci bi ih trebalo biti 76.
U Zeničko-dobojskoj županiji je stanje po Hrvate još i gore. Od ukupno 1.099 uposlenih u državnim službama Hrvata je 127 ili 11,56 % umjesto 266 ili 24,24 „jamčena procenta“.
U Olovu (43) i Doboj-jugu (24) su svi uposleni Bošnjaci, u Brezi od 49 uposlenih, 48 su Bošnjaci i jedan Hrvat a u Tešnju od 97 uposlenih, 95 su Bošnjaci i po jedan Hrvat i Srbin. U novoformiranoj općini Usora od 22 uposlena je 21 Hrvat i jedan Bošnjak ali je to ujedno i izbalansirana demografska slika jer je Hrvata ovdje preko 95 %.
U središtu županije, Zenici je uposleno 309 službenika od čega 268 Bošnjaka ili 87 % (umjesto 55% u odnosu na 1991.), 21 Hrvat ili 6,8 % (umjesto 49 ili 15,5% u odnosu na 1991.), 13 Srba ili 4,2 % (umjesto 48 ili 15,4% u odnosu na 1991.).
U Kaknju je od 107 službenika samo 8 Hrvata ili 6,8 % (umjesto 32 ili 29,6% u odnosu na 1991.), u Maglaju od 79 službenika samo 3 Hrvata ili 3,8 % (umjesto 15 ili 19,3% u odnosu na 1991.), u Tešnju od 97 službenika samo 1 Hrvat ili 1 % (umjesto 18 ili 18,4% u odnosu na 1991.), u Varešu, koji je bio većinski hrvatski grad, od 65 službenika je 19 Hrvata ili 29,2 % (umjesto 26 ili 40,6% u odnosu na 1991.) itd.
Bošnjaci su i ovdje za sebe prigrabili 85 % radnih mjesta u upravi i ako ih je 1991. ovdje bilo 56%.
U posebno osjetljivom, središnjem dijelu BiH je županija sa nekada jamčenom nacionalnom izbalansiranošću. Od trenutka ukidanja takvog političkog statusa (upravo od Petritscha) gubi se i balans. Naravno i ovdje na štetu Hrvata. Ovdje je 1991. bilo 43% Bošnjaka i 41% Hrvata. Danas je u javnoj upravi uposleno 384 Bošnjaka (ili 53,6 %) i 308 Hrvata (ili 43%). Ovdje su uposlena i 22 Srba i 2 Ostala. Razliku od oko 12 % „nedostajućih“ uglavnom su za sebe uzeli Bošnjaci.
Karakterističan je Donji Vakuf gdje su svih 40 uposlenih Bošnjaci i ako ih je 1991. ovdje bilo nešto više od polovice (55,03 %) što ovdje neki povezuju i sa prijeratnim dealom kada su Bošnjaci bez otpora ostavili ovaj kraj Srbima a nakon raspleta 1995., Srbi su otišli bez želje da se vrate.
Najteže stanje po Hrvate središnje Bosne je u Bugojnu gdje je umjesto 34,2 % uposleno 20,4 % Hrvata, Fojnica gdje je umjesto 40,6 % uposleno 33,3 % Hrvata kao i Travnik gdje je također negativna uposlenost Hrvata.
Statistički, a vjerojatno i u svakodnevnici, je najpravedniji odnos u politici zapošljavanja za manjinske Hrvate napravljen u Unsko-sanskoj županiji (podaci su bez Sanskog Mosta) gdje je od prijeratnih 2,27 % uposleno 2,48 % ili 18 Hrvata.
Zbog objektivnosti ipak treba reći da je od 726 ukupno uposlenih u javnoj administraciji 684 Bošnjaka ili 94,2 % (umjesto 67 % prije rata). Pored Tuzle ovdje je najmanji broj Srba i Ostalih koji su dobili posao u državnom aparatu.
Kao i Donji Vakuf karakterističan je Ključ gdje su svi uposleni (68) Bošnjaci i ako su objektivno prije rata bili u manjini (47,3%). I ovdje se natuca o prijeratnom dealu kada je Ključ bio vassrpski.
U posebno izdvojenoj Dobojskoj regiji (Bosanski Brod, Doboj, Teslić, Modriča, Derventa, Vukosavlje) situacija sa upošljavanjem je također na štetu Hrvata.
Od ukupno 606 uposlenih je tek 16 Hrvata ili 2,65 % (umjesto 24 % prije rata što je gotovo 130 radnih mjesta manje za pripadnike ovog naroda).
Najbrojnija radna mjesta u upravi prigrabili su ovdje Srbi – 546 ili 89,2 % (umjesto 43 % prije rata) dok je uposleno 42 Bošnjaka ili 7,8 % (umjesto 25 % prije rata).
Što se Banjalučke regije tiče ona ovdje nema reprezentant zbog činjenice da nedostaju podaci za uposlene u najvećoj općini - Banja Luka.
Kao što se iz tablice vidi u ostale 3 općine nema niti jednog uposlenog Hrvata. Posebno to čudi za Kneževo / Skender Vakuf gdje su Hrvati brojali četvrtinu stanovništva.
Statistika, ma kako god krštena, zna biti korisna. Ova, kojom su se poslužili Pogledi, uz našu nadgradnju jasno pokazuje i ilustrira ono što već i najtvrdokorniji priznaju – položaj Hrvata se mora „relaksirati“. Noga, ona Izetbegovićeva, ali i Dodikova, se mora izmaći kako bi se iz tog pritiješnjenog položaja Hrvati mogli izvući. Radno mjesto kao pretpostavka za samoodrživ povratak, što je već floskula, mora na terenu dobiti potvrdu. Ako to nije u stanju država u svom kontroliranom aparatu što očekuje od bilo koje druge inicijative.
Zbog toga će izjave tipa načelnika Gradačca Fadila Imširovića koji kaže da mu je žao što se stvara slika o Gradačcu kao isključivo bošnjačkoj sredini biti manje smiješne.
„Imali smo Ivana Barišića koji je ispunio uvjete za mirovinu i otišao je. Sada imamo samo Veseljka Cvjetinovića, koji je nebošnjak. On je šef Odsjeka za privredu. Ali, pokušali smo nešto u javnim ustanovama. Pa smo, umjesto Ristića, stavili Andu i još smo pokušali preko upravnih odbora kada ja imenujem na 60 dana bez natječaja…“
■ Sead Maslo, direktor Agencije za državnu službu FBiH
Lista uspješnih po abecednom redu
■ U pojedinim sredinama u Federaciji BiH prisutna je neravnomjerna zastupljenost naroda u općinskim organima uprave. Kako Agencija za državnu službu FBiH gleda na ovaj problem?
- Agencija nije nadležna za kontrolu proporcionalne nacionalne zastupljenosti u organima državne službe, jer je članom 2. Zakona o državnoj službi FBiH propisana obveza Vlade Federacije i vlada županija da nadziru zastupljenost državnih službenika u smislu proporcionalne zastupljenosti konstitutivnih naroda zajedno sa ostalima i građana Bosne i Hercegovine u organima državne službe Federacije, županija, gradova i općina koja se bazira na popisu stanovništva iz 1991. godine, dok se aneks VII u potpunosti ne provede.
■ Kakvim podacima o nacionalnoj zastupljenosti u općinskim organima uprave raspolaže Agencija za državnu službu FBiH?
- Agencija vodi i ažurira Registar državnih službenika FBiH koji prema posljednjem izvješću od 7.3.2012. pokazuje da je u općinskim organima uprave zaposleno 1.506 Bošnjaka (70,25 posto), 478 Hrvata (22,29) i 97 Srba (4,52) te 63 ostalih (2,94).
■ Kako osigurati da se prilikom zapošljavanja u općinskim organima uprave postigne nacionalna ravnopravnost?
- U svim fazama procedure natječaja Agencija prema svim kandidatima ima jednak tretman i postupa u skladu sa Zakonom, a rukovoditelj organa državne službe uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije postavlja državnog službenika s liste uspješnih kandidata koji su prošli javni natječaj.
■ Da li ste u tom pravcu poduzimali neke mjere i, ako jeste, koje?
- Izmjenama i dopunama Pravilnika o jedinstvenim kriterijima, pravilima i postupku imenovanja i postavljenja državnog službenika u organima državne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine regulirano je da se lista uspješnih kandidata sačinjava po abecednom redu, što otvara mogućnost rukovoditelju organa državne službe da bira kandidata, kako po nacionalnoj, tako i po spolnoj strukturi.
■ Koji mehanizmi stoje na raspolaganju Agenciji za državnu službu FBiH da bi se osigurala ravnomjerna nacionalna ravnopravnost u općinskim organima uprave?
- Agencija nema zakonskih ovlaštenja za preuzimanje eventualnih mjera u smislu osiguranja ravnomjerne zastupljenosti konstitutivnih naroda u općinskim, županijskim i federalnim organima državne službe, jer je nadzor nad provođenjem Zakona o državnoj službi povjeren federalnom Ministarstvu pravde i županijskim ministarstvima pravosuđa i uprave.
| Pogledi | HB.org |
