Koji vam je najdraži roman koji ste pročitali?

Danas je otvoren Park nobelovaca u Mostaru, od kojih je jedan Ivo Andrić, nevjerojatno dobar pripovjedač, pa eto prilike da u knjižnici dignete NDĆ ili Travničku hroniku.
Što se tiče Andrića, pročitao sam NDĆ i Travničku hroniku, mnogi kažu da je zapravo Hronika njegov najbolji roman.

Ja pročitam jedan-dva romana godišnje, zato se bar potrudim da odaberem nešto interesantno. Za više nemam vremena, ponekad kad putujem (vlak/avion) ili slično.

Vidi se da nemaš vremena , ali biće i da svo vreme imaš na ovom svetu nećeš ti nikad ništa pročitati , jer kad te mrzi da napišeš Na Drini Ćuprija pa umesto toga napišeš skraćenicu NDĆ to dovoljno govori.

Čuj NDĆ?! , eee jebem te živote.

Meni se osobno više svidjela Travnička Kronika, moguće jer se sa tim djelom mogu lakše identificirati - zemljopisno mi je bliže i govori i o katoličkoj zajednici, za razliku od NDĆ ( ), sa kojom osjećam istu povezanost kao i sa nekim djelom gdje se radnja vrši u Vranju.

Mada... hah, Andrićeva vizija Bosne je imala (bez obzira ne svu nesumnjivu genijalnost i umjetničku vrijednost), jednu malo drugačiju... usudio bih se reći pomalo salonsku viziju Bosne. On kao genijalac opisa prirode i povijesti, nije baš u nekim svojim djelima znao to da približi običnom stanovniku Bosne da to osjeti svojim, već sam uvijek imao dojam da on to promatra sa strane i teži nekom univerzalizmu (slično kao Meša Selimović). Za razliku od jednog drugog genijalca (često nepravedno zanemarenog jer je dosta pisao za djecu) - Branka Ćopića koji je odlično poznavao Bosnu i njen duh,a osobito njene ljude te ih perfektno i vjerno prikazivao.

Andrić uvek, u svako doba. Moj izbor je roman "Gospođica".

I priče u Jeleni ženi koje nema.

Osim toga, Meša i Derviš, neprevaziđeni.
Madame Bovary. Kafka. Apsolutno sve od Rusa.
I ono što otkrivam zadnjih mjeseci, norveška književnost. Isprva daleka i čudna, ali fascinantna na jedinstven način.

I Toma je bio fan Andrića.

Grude, na koje norveške romane misliš kad ih spomenu?

Dobila sam na dar jedno trideset naslova koji su prevedeni na "naše" jezike, mahom ih je prevodio moj dragi profesor iz Ljubuškog Munib Delalić koji sad živi u Oslu.
Cijela ta književnost mi je bila totalno nepoznata osim Ibsena, tako da sam sad u čitanju svega, od Antologije norveških narodnih bajki do današnjih kontroverznih pisaca, ovaj Lars Saaby Christensen im je divan, Justein Gaarder koji je napisao Sofijin svijet, i ovaj kojeg čitam Zamak u Pirinejima, tu je i Per Petterson, odličan novelist. Ali najviše me se dojmila Herbjerg Vasmu i njena triologija o jednoj ženi i njenom životu, posebno prva, I am Dina, to mi je čudo knjiga, zbog cijelog tog ambijenta i jedne odlične priče, skandinavskog štiha u svemu, fascinantne žene glavnog lika. Imaš film urađen po njoj, nisam gledala, ali trailer je fin. Mogu ti je poštirati u TZ :)

Na Drini Ćuprija, ali na engleskom (The Bridge on the Drina)

Slazem se s tobom 100%(k'o da sam ja pisao ovaj post)
Moj omiljeni roman je "Za kim zvona zvone" -Ernest Hemingway!

Čitao Na Drini ćuprija. Ivi Andrić je genije. Njegovi misli, napisane riječi su antologijske. Genijalac.

Meša Selimović još iz BiH.

Ma pročitala sam je sa 15g i mislim da je vrijeme da je opet pročitam, ali uvijek dođe na repertoar neka druga. Bolji mi je Meša Selimović jer je njegovo pisanje nekako mekše, dira čovjeka u srce i pronalaziš u njegovim opisima. Andrić je nekako hladan.
I Derviš Sušić mi je dobar, samo on nije toliko priznat kao ova dvojica.

Hajde da malo razbijem monotoniju.

Andrić je precijenjen pisac, iako je vrlo dobar u novelama i kratkim pričama.
Kao romanopisac mi nije nešto jer je staromodan- taj model pisanja spada u 19. stoljeće,
a i temperamentalno mi ne leži.

No, da ne tulavim, raspisao sam pred neko vrijeme što mislim
o njemu i njegovom "večitom rivalu", pa ...
http://trkeljanje.com/viewtopic.php?f=10&t=195

Slažem se. Već sam to rekla na njegovoj temi.
Ja redovito zaspim prije 50. stranice.

Meni je Šenoa draži od oba "vječita rivala".

I Krleža i Begović i... gotovo svi.

Nije mi jasno kako Andrić bolje opisuje duh Bosne od jednog Nikole Šopa.
A ovaj drugi je nedvojbeno dragulj domaće književnosti...
I što je duh Bosne, postoji li jedan ili tri?
Dobro, Šop nije romanopisac, ali mislim...

Njegov opis "duha Bosne" je identičan kao što je kod Kozarca duh Slavonije ili kod Đalskog Zagorja ili kod Car-Emina Istre. Dakle, prije svega opis mentaliteta ljudi, običaja, socijalnih prilika itd. Zatim povijesti (tursko doba, tj. vakat), pa prirode. Tu je još i davljenje s mulietničnošću. Međutim, Andrić je definitivno vrhunski pripovjedač, ima zanimljive likove i dobro dočarava vrijeme i prostor koji opisuje. Tu prije svega mislim na njegove priče. Sad ću potražiti knjigu i staviti neke citate.

Slažem se. Ali meni je Šop duh i to na više načina, a stalno je na margini jer nije dobio Nobela.
Još je bio nepoćudan zbog prirode svoje književnosti.

Ne slažem se često s Hrobijem, ali kod Andrića ništa nije vrhunsko, piše u drugoj pol. 20. stoljeća (moderni i postmoderni) čistu klasiku i to dosadnu.

Jednom riječju: gnjavaža.

Ja sam najprije čula za njegov Samarkand, ali nisam mogla da ga nađem, pa posudim Lava. Poslije sam pročitala i Samarkand, ali Lav mi je ipak bolji.

"Bosanske kasabe i varoši pune su priča. U tim ponajčešće izmišljenim pričama krije se, pod vidom neverovatnih događaja i maskom često izmišljenih imena, stvarna i nepriznavana istorija toga kraja, živih ljudi i davno pomrlih naraštaja. To su one orijentalske laži koje turska poslovica veli da su "istinitije od svake istine". Te priče žive čudnim, skrivanim životom. U tome one liče na bosansku pastrmku. Ima u bosanskim rečicama i potocima jedna naročita vesta pastrmke, ne velika, posve crna po leđima, sa dve-tri krupne crvene pege. To je neobično proždrvljiva, ali neobično i lukava i brza riba... Sa tim pričama je slična stvar. Možete da živite mesecima u nekoj bosanskoj kasabi pa da ne čujete ni jednu od njih pravo i potpuno, a može vam se desiti da slučajno zanočite negde i da vam ispričaju i tri i četiri takve priče, i to od onih posve neverovatnih koje najviše kazuju o mestu i ljudima. Travničani, najmudriji ljudi u Bosni, najviše takvih priča znaju, sami ih retko kad pričaju strancima, isto kao što bogati ljudi najteže daju paru iz ruke. Ali zato svaka njihova priča vredi za tri druge; naravno, po njihovoj proceni."

"Priča o vezirovom slonu"

"Očigledno, niti je ovo onaj pravi Jevrejin kakvog je on zamišljao, niti je on ustaša kakav je hteo da bude. Neuredan, mali stan, sirotinjski i prizeman kao i njegov u Banjaluci. Sam "Židov", šaka jada, u izlizanom i masnom odelu, previja se žmirka i podrhtava, zagrcava se i sapliće u , a strah mu saterao svu krv oko srca pa je bled i pomalo zelen kao utopljenik. Ni po čemu ne liči na ono što novine pišu i što se na karikaturama prikazuje... Nastoji da se seti svega što su mu u detinjstvu govorili o Jevrejima. Seća se da mu je majka pričala da su nju kao devojčicu, u studena svitanja između prve sunčeve svetlosti i poslednjih fenjera na ulicama, vodili u crkvu za vreme velike nedelje, da sa ostalom decom šiba Barabana, prokletog Jevrejina zbog koga su, kažu, razapeli Isusa, božjeg sina. Seća se, čudna sila otkriva pred njim zaboravljene daleke predele, kako je, kao dete, jednom uoči subote išao s tetkom, očevom sestrom, kroz čaršiju. Bilo je tek počelo da se smrkava, a Jevreji su već zatvarali železne kapke i vrata na svojim magazama. Na jednoj magazi vrata su bila zatvorena samo napola, jednim krilom, a iznutra je, naslonjen na krilo, stajao gazda, Jevrejin u građanskom odjelu s fesom na glavi... Tada mu je tetka objasnila da Jevreji tako, kad zatvaraju radnju uoči subote, mole Boga na dućanskom pragu da im u toku cele iduće nedelje šalje "ćoravu mušteriju", nevešta i neiskusna kupca koji se da lako zbuniti i prevariti."

"Bife Titanik"

Sayuri, vidi se da imaš ukusa. Svakako ću i ja pročitati Samarkand.

Svinjo (molim te, mijenjaj nadimak jer me sramota nekoga oslovljavati kao prasca):

1. izbor ti je šaren- oko pola velika djela, ostalo li-la ili truba
2. oko Andrića se ne slažemo, no- nema kriterija, pa svakom njegovo. Ponavljam- Andrić je velik
pisac u pripovijestima i "Znakovima ...". U romanima je-po meni- slab i nezanimljiv. Da ne ispadnem picajzla- ja cijenim i volim i tradicionalno pisane romane ako su nabijeni životom i snažni.

N.pr. "Porodica Thibault" Rogera Martin Du Garda, "Odjel za rak" Aleksandara Solženjicina, "Tihi Don" Mihaila Šolohova, "Život i sudbina" Vasilija Grosmana,... No Andrić nema u romanima toga istinski velikog ili dirljivog.

3. drago mi je, vrlo drago da netko voli Šenou. Meni je krivo što mi, kao nacionalistu, Šenoa- pravi otac nove hrvatske književnosti- jednostavno ne leži- sav taj napregnuti romantizam, sva ta gomila aorista i imperfekata ....

4. mislim da je najbolji pisac iz BH Dževad Karahasan. Od njega sam pročitao kratki roman "Sara i Serafina", za kojeg mislim da je vrlo dobar (inače sam prestao s čitanjem romana ima već više godina, no za ovo sam učinio iznimku).

Slažem se da neka od tih djela možda nisu umjetnički vrh, ali vjerujem da će se svidjeti svakome i da će ih s užitkom čitati. Naravno, stvar je ukusa, ako netko voli npr. krimiće, možda mu izbor neće odgovarati. Što se Andrića tiče, tu se djelomično slažemo - i meni su njegove pripovjietke (Bife Titanik, Priča o kmetu Simanu itd.) bolje od NDĆ . I Prokleta avlija mi se sviđa.
Mogu reći da sam "Porodicu Thibault" (imam je doma) pročitao u jako kratkom vremenu. Malo mi je bilo neobično što o autoru nisam znao ništa, a ne znam ni danas puno više, osim što sam izguglao da je bio nobelovac. Iako se lako čita i daje zanimljiv prikaz francuskog društva u periodu pred I. sv rat, nekako mi je previše depresivna, pomalo naturalistička, likovi jako teški i kompleksni, posebno mlađi sin. Uz to, tematika propasti jedne ugledne obitelji je jako često obrađivana, npr. kod Manna, Faulknera, Novaka.
"Odjel za rak" mi je s jedne strane još draža jer je ostavila na mene jači dojam, ali je tu naturalizam još izraženiji i čitanje izaziva jaču nelagodu. Planiram pročitati "Arhipelag Gaulag", kao i Šolohova i Bulgakova.

Slaba čitanost romana Na Drini ćuprija, ali se zato Ivo Andrić svojata. Koji foskuli.

Pa nije Andrić samo taj roman.

Govorim zbog ankete.