Bilo bi lijepo, kad bi nam netko mogao napisati koliko iznosi tržišni udio u BiH "Lijanovića", a i u RH.
Također prema viđenom i zastupljenosti u trgovačkim centrima mislim da još jedna naša hrvatska kompanija za preradu mesa i proizvodnju mesnih poizvoda jako dobro stoji, riječ je o "MIS" odnosno Mesnoj industriji Stanić-Kreševo.
Jerko Ivanković-Lijanović, dopredsjednik Narodne stranke Radom za boljitak i suvlasnik tvrtke Lijanovići
Lijanovići nisu na prodaju nikome, pa ni AgrokoruKompanija čija je glavna djelatnost prerada mesa ostaje u vlasništvu obitelji Lijanović bez obzira na glasine o prodaji Ivici Todoriću ili želje pojedinaca. Lijanovićima čak odgovara i Sporazum o slobodnoj trgovini, zbog čije će primjene vjerojatno nestati mnogi mali proizvođači Prisjetimo li se osamdesetih godina i tvrtki koje su se bavile preradom mesa, odmah pomislimo na Mesnu industrija Mostar, UPI Sarajevo, BIMEKS Brčko, Zmajevac Zenica i na način na koji su poslovali ti veliki giganti koji su radili s gubitcima. Naravno, gubitke je sanirala država. Upravo tada je Stipan Ivanković-Lijan došao na ideju otvoriti pogone za preradu mesa. Već tada uspješan gospodarstvenik, mnogi su ga odgovarali od toga, upravo spominjući navedene industrije uz argument da veliki giganti posluju s gubitkom a sanira ih država, pitali ga kako on to misli raditi kao privatni proizvođač jer njegove troškove država neće sanirati i upozoravali ga da će to biti kraj njegova dosad uspješnog poslovanja.
Lijan je imao odgovor i za takve: bio je uvjeren da se tim industrijama pogrešno upravlja i zato ostvaruju gubitke. S pravilnim vođenjem poslova mora doći i do pozitivnih rezultata, tvrdi Jerko Ivanković-Lijanović, dopredsjednik Narodne stranke Radom za boljitak i suvlasnik tvrtke Lijanovići, govoreći o samim počecima tvrtke Lijanovići. Did Lijan je, kaže, bio u pravu. Usprkos svim problemima s kojima je bio suočen na početku rada i ratnim događanjima, danas poduzeće Lijanovići ima više od tisuću uposlenih i jedno je od najuspješnijih privatnih poduzeća u Bosni i Hercegovini. O interesu za Lijanoviće svjedoči i nedavno u medijima objavljena informacija da tvrtku kupuje Ivica Todorić, odnosno Agrokor.
•
U posljednje se vrijeme pojavila informacija da Lijanoviće kupuje Ivica Todorić, odnosno Agrokor. Koliko ima istine u toj informaciji? - Cijenim Ivicu Todorića kao gospodarstvenika kao i njegova ulaganja u BiH, to je otvaranje novih radnih mjesta, ali o prodaji Lijanonovića nikad nije bilo govora niti ga može biti. Međutim, ovog smo vikend održali sjednicu Unije poslodavaca BiH i Faruk Širbegović, predsjednik Upravnog odbora Unije poslodavaca BiH, došao je helikopterom u Široki Brijeg jer smo mi bili domaćini toj sjednici. Netko je taj posjet iskoristio kako bi plasirao dezinformaciju. Lijanovići ostaju naši bez obzira na glasine ili želje pojedinaca.
• Gdje su sve locirani vaši proizvodni pogoni i čime se još bavite osim prerade mesa? - Uz preradu mesa, u sklopu tvrtke još su manja poduzeća koja se bave prodajom automobila i njihovim servisiranjem te još jedna tvrtka koja se bavi računalima, računalnom opremom i programiranjem, a one su samo prateći dio proizvodnje. Uz proizvodni pogon na Širokom Brijegu imamo još proizvodne pogone u Laktašima i u Velikoj Kladuši. Osim toga, u Zagrebu imamo jedno manje trgovačko poduzeće koje se bavi distribucijom naših proizvoda.
• Proizvodni pogon u Velikoj Kladuši, ako se ne varam, radi samo za izvoz u islamske zemlje? - Tako je. Među rijetkima smo dobili Halal certifikat koji se daje samo uz strogu kontrolu nadležne institucije. Recimo i to da u Republici Turskoj imamo otvoreno poduzeće koje se bavi distribucijom naših proizvoda u tu zemlju. Moram naglasiti da je Turska sa 70 milijuna stanovnika veliko tržište na kojem ima prostora za raditi i razvijati se, a dodamo li tome da dosad na njemu nije bilo konzerviranih proizvoda od pilećeg mesa, može se samo naslutiti koliki je to tržišni prostor.
• Bavite se konkretnim poslom, proizvodnjom, i jedno ste od najvećih poduzeća u svojoj branši u BiH. Što mislite, kako će nedavno potpisani Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU utjecati na vaše poduzeće i ostale proizvodne grane? - Gledajte, ima za nas pozitivnih i negativnih dijelova tog Sporazuma. Pozitivno je da će proizvođači iz BiH moći uvoziti postrojenja i repromaterijal bez dodatnih financijskih opterećenja, a negativni dio je taj da će finalni, gotovi proizvodi jednako tako ulaziti u Bosnu i Hercegovinu bez carina što će, naravno, štetiti našim proizvođačima i prodaji naših proizvoda. O vlasti ovisi koje će dijelove i u kojoj mjeri koristiti potpisani Sporazum. Svjedoci smo toga da se u proteklih deset godina i nije mnogo ulagalo u proizvodnju, a već oslabljeni proizvođač bez dodatnog poticaja države već gubi tržišnu utakmicu s europskim osnaženim proizvođačima. Dovoljno je prisjetiti se da smo u 2006. godini imali šest milijardi KM deficita kad je riječ o uvozu u odnosu na izvoz, da bi 3. siječnja 2007. godine vladajuća šestorka obećala kako će smanjiti taj deficit a on se povećao na osam milijardi KM, i, nitko nije odgovarao za to. Prema dosadašnjim pokazateljima i podatcima koje imamo za pet mjeseci do kraja ove godine deficit će biti oko 10 milijardi KM.
• Kako će se onda naši proizvođači nositi s proizvođačima iz EU? - Objektivno, teško - osim nas koji imamo brend i čiji su proizvodi s 50 posto zastupljeni u prodaji na domaćem tržištu, a s 50 posto u prodaji u izvozu pa možemo opstati i preživjeti. Manji proizvođači, međutim neće preživjeti potpisani Sporazum. Bit će velika šteta budemo li samo mi preživjeli u toj branši i tek neki drugi u drugim branšama. To i jest razlog da se u Parlamentarnoj skupštini BiH zalažem za zaštitne mjere kojima bi se zaštitila domaća proizvodnja jer drugi proizvođači nisu imali 27 godina dugu tradiciju u proizvodnji i nemaju vremena raditi na izgradnji brenda i kvaliteti svog proizvoda, a nemaju ni dovoljan opseg proizvodnje kako bi izdržali konkurentnost tržišta. Većina ih je nastala u posljednjih 10 do 12 godina. Oni su još mladi i neizgrađeni i uništit će ih nelojalna konkurencija, što je velika šteta.
• Što konkretno treba napraviti da bi se zaštitila domaća proizvodnja? - Općenito, slobodna je trgovina u redu, ali se mora primjenjivati u odgovarajućim uvjetima. Lijanovići su dovoljno veliki i nama ne treba zaštita domaće proizvodnje, čak nam i odgovara slobodna trgovina jer nam je domaće tržište premalo. Međutim, ne možete ista pravila primijeniti na Lijanoviće i na one koji tek stvaraju brend i kvalitetu, ali i opseg proizvodnje. Potrebne su tri mjere kako bi se zaštitila domaća proizvodnja: vanjskotrgovinska politika u sklopu koje se trenutačno forsira uvoz a ne izvoz, zatim poticajna i porezna politika, imamo najmanje poreze na luksuz u zemljama regije, dok, s druge strane, imamo velike poreze na namirnice potrebne za život i poreze na rad. Za tako nerazvijenu zemlju to je pogrešna politika, dakle, moramo oporezovati luksuz, a rasteretiti poreze na rad i život. Uspijemo li to promijeniti, uspjet ćemo iskoristiti dobre strane potpisanih sporazuma.
Različitost je prednost, a ne hendikep
• Što je razlog vašeg političkog angažmana? - Prije nekoliko godina s braćom sam utemeljio Narodnu stranku Radom za boljitak kako bismo pokušali promijeniti razmišljanja vlasti u odnosu na gospodarstvenike. Imao sam mogućnost izbora, otići negdje gdje ću biti stranac ili pokušati stvoriti bolje političko ozračje i ostati tu sa svojim narodom i naporno raditi. Opredijelio sam se za ostanak i zastupnik sam u Zastupničkom domu parlamentarne Skupštine BiH, tako da bih pozvao sve gospodarstvenike da se uključe u politiku jer nam politika određuje pravila ponašanja u životu. Pa ako je tome tako, onda imamo puno pravo sudjelovati u donošenju tih odluka jer o njima ovisi naša budućnost, ali i budućnost naših uposlenika. Mišljenja sam da ne možemo sjediti i čekati da netko drugi odlučuje o našoj sudbini jer imamo potencijala i kapaciteta da budemo uspješniji i da u dogledno vrijeme Bosna i Hercegovina postane poželjna zemlja za ulaganje, da nas prestanu zaobilaziti investitori iz svijeta kao neku crnu točku, već da prepoznaju potencijal koji zemlja i narod uistinu imaju. Naše različitosti nisu hendikep za razvoj naše države, naprotiv, one su naša prednost samo je moramo znati na pravi način iskoristiti.
Izvor:
http://www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=48292
