Koji su najpoznatiji argumenti koji se koriste u raspravama, a koji su netočni, logično nemogući? Recimo palo mi je na pamet da se često zna koristiti u raspravi: "mogao si se roditi bilo gdje" u značenju da si eto sretnim slučajem rođen tu gdje jesi, a jednako tako si se mogao roditi u Mongoliji, Mozambiku ili Maleziji (i biti Mongol, Mozombikanac, Malezijac), pa bi trebao pomagati drugim ljudima koji su bili manje sretni.

Nemam ništa protiv pomaganja drugima ali ta fraza je pogrešna i blesava da bode u oči koliko.

Ne, zapravo, ti se nisi mogao roditi bilo gdje, nego upravo ovdje gdje jesi od mame i tate, i to baš tvoje mame i tate, inače to nebi bio ti. Kao da ljudi lete iznad zemlje po zraku i onda ulete u neko tijelo negdje na zemljaskoj kugli. "to si mogao biti ti" (gledajući golog izgladnjelog crnčića u Africi) ne to nikako nisam mogao biti ja.

Koji su još argumenti u širokoj upotrebi u raspravama, a da su potpuno pogrešni i promašeni?

Kad se dvoje svađa - da je istina u sredini ili u sredini je pravica.

Omiljeni argument za ljude, koji ne žele ići u dubinu problema. Istina ili pravda bude nekad u sredini (po zakonu vjerojatnosti rijetko, ali bude katkad), ali većinom je netko malo više kriv, puno više kriv ili je netko totalno kriv, dok druga strana obnuto.

Argumentum ad hominem

Najčešći pseudoargument u raspravi, pogotovo u onim "žešćim". Kad netko ne umije pobiti argumentima tvrdnju s kojom se ne slaže, pa je pokušava oboriti pričajući da je onaj koji ju je postavio "poznati lažljivac", "stari pijanac" ili "sin ludjaka", i slično, reći ćemo da upotrebljava argumentum ad hominem (argument protiv čovjeka).

Argumentum ad hominem u svojoj "abuzivnoj" (pogrdnoj; uvredljivoj) varijanti sastoji se u tome da se ne raspravlja o spornoj tvrdnji, nego se pokušava diskreditirati čovjek koji je tu tvrdnju postavio.

Postoji medjutim i dobroćudnija varijanta ovog argumenta koja ne ide za tim da diskreditira oponenta, nego da ga uvjeri da se on zbog specijalnih okolnosti u kojima se nalazi (zbog svog zanimanja, pripadnosti nekoj političkoj partiji ili društvenoj grupi, svojih ranijih izjava itd.) treba složiti s tezom kojoj oponira.

Ovim argumentom služimo se na primjer, kada u diskusiji sa svećenikom nastojimo pokazati da on, ako ne želi doći u kontradikciju sa Sv. pismom, treba prihvatiti našu tezu ili kada političkog protivnika uvjeravamo da naša teza s kojom polemizira logično proistječe iz nekih teza za koje se on zalaže.


* Argumentum ad populum

Kada demagog na mitingu ničim ne potkrepljuje je svoje tvrdnje, nego im daje privid uvjerljivosti najavljujući ih zvučnim frazama: "duboka je istina da...", "samo pokvarenjak može posumnjati u ..." "tko bolje od vas shvaća kako ...", kažemo da upotrebljava argumentum ad populum (argument za puk). Ovaj pseudoargument sastoji se u tome da ne ulazeći u raspravljanje o biti sporne stvari, nastojimo pridobiti slušače djelujući na njihove osjećaje, predrasude, taštinu, i subjektivni dojam. Tako er, ovaj argument je moguće prepoznati po ponekad patetičnom tonu kojim se iznaša, i po jasnom dojmu da je akcent na formi a ne na samom sadržaju argumenta.


* Argumentum ad ignorantiam

Ako se primjerice, tvrdnja da je neka bolest neizlječiva potkrepljuje samo time što još nije pronadjen lijek za nju, kažemo da se upotrebljava argumentum ad ignorantiam (argument neznanja). Bit je ovog argumenta u tome što se dovoljnim dokazom za neku tvrdnju smatra nepostojanje dokaza za tvrdnju koja joj je protivurječna.


* Argumentum ad antiquitatem

Ova se pogreška najčešće potkrade kada argumentiramo je li nešto dobro ili loše na temelju toga koliko je staro ili koliko dugo egzistira. Suprotna pogreška je argumentum ad novitatem.

Primjer;
"Dvije hiljade godina kršćani vjeruju u Isusa Krista. Kršćanstvo mora biti istinito, kada je toliko dugo opstalo."


* Argumentum ad nauseam

Ad nauseam zapravo i nije logička pogreška, nego krivo vjerovanje da će se neki argument ako se ponovi više puta, postati nekome prihvatljiv. Ukoliko netko stalno ponavlja istu stvar, izglednije je da neće biti prihvaćena nego da će biti, budući da svakome dosadi stalno ponavljanje.


* Argumentum ad numerum

Ovaj pseudoargument je vrlo sličan argumentu "ad populum". Sastoji se u tome da inzistira na istinitosti neke tvrdnje, potkrepljujući je brojem ljudi koji vjeruju u nju, što se vrlo često upotrebljava.

Primjer;
"Hiljade ljudi vjeruje u horoskop, pa onda nešto od toga mora biti istina."


* Generalizacija

Vrlo česta logička pogreška iako se vrlo lako prepoznaje. Sastoji se u tome da se na osnovu promatranja nekog subjekta kojemu pripada neko svojstvo, takvo svojstvo prenese i na cijelu skupinu koji imaju neko drugo svojstvo kojeg dijeli sa subjektom.

Primjer;
"XY je zao čovjek a deklarira se kao kršćanin, dakle svi su kršćani zli."


* Dicto simpliciter

Dicto simpliciter se dogadja kada se neko generalno pravilo prenese na partikularni slučaj, ali atributi i značajke toga slučaja nisu kompatibilne sa tim generalnim pravilom. Dakle, to je pogreška kada se ide od generalnoga prema specifičnom, za razliku od čiste generalizacije.

Primjer;
"Kršćanima ateisti generalno govoreći, nisu dragi. Ti si Kršćanin, pa zato sigurno ne voliš ateiste."

Pogreška se često dogadja ljudima koji ocjenjuju moralne ili neke druge kvalitete nekog čovjeka stavljajući ga u generalno pravilo, ili po narodu rečeno, "šablonu".

Ove greške su masovne na ovom forumu.

Ma nemoj?! Ti ćeš nekome nešto govorit`, vidi ti bolan grbe posred leđa!

Mene najviše nervira kada neko ne može da se stavi u poziciju drugog naroda, nego zaključuje o nečemu što se tog istog naroda tiče samo iz svog ugla.
Tako smo, na primer, na forumu imali ljude koji su glasači i navijači desnice a od svih srpskih političara jedino cene Čedu Jovanovića i njemu slične.
Sa takvim se ljudima uopšte ne može ozbiljno razgovarati, to je nivo deteta od deset godina.