Možda je ovo tabu tema, pogotovo jer je uvriježeno mišljenje da su sve bebe i mala djeca "slatka", no mislim da se svi možemo složiti da uopće nije tako za barem 25% djece, za koju uglavnom vrijedi ona - "to samo majka može voljeti". Blokirao sam facebook feed za dobar dio ženskih prijateljica sa djecom, koje su se doista popele na onu stvar sa 2-3 nove slike djece dnevno, uz neizbježnih apdejtova svakih sat vremena tipa "Mali Johnny se ukakio" i sl. No, možda bi bilo i podnošljivo da im djeca nisu izgledom izrazito ružna i nimalo "slatka".
Online i mogu izbjeći divljenje tim njihovim malim slatkišima štakorskog izgleda i telećeg pogleda - no ostaje problem sudara "oči u oči" kada se očekuje razbacivanje komplimentima i hvalospjevi na račun djece - dakle kako uvjerljivo odglumiti divljenje ako si inače osoba koja uglavnom sve "skreše u brk".
Da ne bude zabune, obožavam djecu, veći dio stvarno izgledaju kao mali anđeli, no što sa djecom prijatelja koja su fakat gadna. Je li i sami roditelji to vide ili...?
_________________ sklon'se bona Zineta sa penđera, vidiš da te vlasi oćima kurišu
A sad ozbiljno. Ono što je lijepo kod djece je njihova otvorenost, iskrenost, neiskvarenost. Na stranu geometrija glave , ali takva nedužna osoba meni ne može biti ružna.
_________________ Ukidanjem BiH štedimo 50 milijardi KM. Neka razum prevlada.
1147 of 2558 - 44.84%
Sarajevo, generalno sarajevska kotlina je rasadnik zla i mržnje. Frustrirana, napaćena i bahata sredina.
Pridružen/a: 29 lis 2011, 03:29 Postovi: 2550 Lokacija: Glavni stan
Childophobia...
Citat:
A child's home? I cannot take this. I'm really phobia to children.
That's why in my family, all my aunties never ask me to take care of their children. And none of my cousins really want to be with me. Cause i'm phobia to them. If they get near me, i will put a barrier between them and me. And lots of my cousins afraid of me. But strangely, when they grow up a bit, they start to understand me, and they never labeled me as a bad person but they really know what type i am. All my cousins like me sometimes. Always like fun thing that i do. But still they know i'm a child phobia.
The only persons that know i'm a child phobia is my mother, father, sister, aunties, uncles, and my grandmother and grandfather. They know why I just sit quietly when my family visit a house with a baby or small children. I cannot control myself...to control myself is to just keep quiet and observe.
Contrast to me, my sister really love kids. She want to be a kindergarten teacher(she say so but now she is a Plant technology graduate). My mother also like children, my father also. I cannot describe, everyone seems to like children, baby, kids. But i don't. I want to runaway from kids if i can. I don't know why i become like this.
What if i have my own kids? My own baby? Hmm.. i'm going to think about it, but for sure i will not phobia to them cause looking to my attitude when i'm with my small cousin and when i'm with the other kids. It's different. I still can play a little bit with my small cousins but with some kids that don't have any realation to me, i won't say anything or will ignore them. Phobia to them. So thinking of this, i feel like i will totally love my own children in the future. If i think about it now,.......... i love them if i have.
But the main point now is, i'm going to this Child's house.. I'm going to die.
A child's home? I cannot take this. I'm really phobia to children.
That's why in my family, all my aunties never ask me to take care of their children. And none of my cousins really want to be with me. Cause i'm phobia to them. If they get near me, i will put a barrier between them and me. And lots of my cousins afraid of me. But strangely, when they grow up a bit, they start to understand me, and they never labeled me as a bad person but they really know what type i am. All my cousins like me sometimes. Always like fun thing that i do. But still they know i'm a child phobia.
The only persons that know i'm a child phobia is my mother, father, sister, aunties, uncles, and my grandmother and grandfather. They know why I just sit quietly when my family visit a house with a baby or small children. I cannot control myself...to control myself is to just keep quiet and observe.
Contrast to me, my sister really love kids. She want to be a kindergarten teacher(she say so but now she is a Plant technology graduate). My mother also like children, my father also. I cannot describe, everyone seems to like children, baby, kids. But i don't. I want to runaway from kids if i can. I don't know why i become like this.
What if i have my own kids? My own baby? Hmm.. i'm going to think about it, but for sure i will not phobia to them cause looking to my attitude when i'm with my small cousin and when i'm with the other kids. It's different. I still can play a little bit with my small cousins but with some kids that don't have any realation to me, i won't say anything or will ignore them. Phobia to them. So thinking of this, i feel like i will totally love my own children in the future. If i think about it now,.......... i love them if i have.
But the main point now is, i'm going to this Child's house.. I'm going to die.
Pridružen/a: 24 svi 2010, 19:48 Postovi: 2935 Lokacija: predvorje dzeneta
Apsolutno se slazem tvorcem ove vrlo diskutabilne teme,ima jako ruzne djece koje "ponosne" mame uljepsavaju raznoraznim mashnicama,kapicama,majicama I love my mom i ostalim karafekama,no djete sa felshavom glavom i klempavim ushima ne moze uljepshati nista...
zato dechki ne birajte zenske gurbete kad se budete razmnozavali,nego trazite medicinski karton do treceg koljena da vidite da nema kakvih rodjaka hidrocefalusa,Down sindroma i slichnih bolesti...
_________________ Bismillahi rrahmani rrahim Kul huvallahu Ehad Allahu Samed Lem Jelid Ve Lem Juled Vel Lem Jekullehu Kufuven Ehad
Nervira me što u reklamama i filmovima večito glume neka debela deca koja uz to govore kroz nos - što zbog trećeg krajnika, što zbog neizduvanih slinaca.
Apsolutno se slazem tvorcem ove vrlo diskutabilne teme,ima jako ruzne djece koje "ponosne" mame uljepsavaju raznoraznim mashnicama,kapicama,majicama I love my mom i ostalim karafekama,no djete sa felshavom glavom i klempavim ushima ne moze uljepshati nista...
Vrlo dobro opisano,pogođeno u srž 'problema'. Ima ipak te djece koje nemaju nikakvih fizičkih anomalija,glava pod liver,uši ok ali su ružna pojavom.Neki imaju toliko arogantnu facu,još ako cmizdre svako malo,uh,ali gdje ćeš se biti sa bebom
teranova je napisao/la:
Nervira me što u reklamama i filmovima večito glume neka debela deca koja uz to govore kroz nos - što zbog trećeg krajnika, što zbog neizduvanih slinaca.
Dovoljno je pogledati one dječje festivale,kada njih 50-ak pjeva i pleše,nikakvog ritma,ovaj desno,onaj lijevo,jedan gleda u plafon,drugi u pod.Nemaju pojma ni o pjevanju ni o plesanju a zadovoljni roditelji sa velikim ponosom slikaju,snimaju,šepure se.
Mala deca su uglavnom slatka, mnogo više me nervira starmalo ponašanje i pričanje kad dete vergla bez prekida recimo u gradskom prevozu, ono baš dosađuje svima, a mama, tata ili baba samo zadovoljno gleda okolo umesto da ga utiša. Nema discipline nikakve. Ili jurcanje po samoposlugama i tržnim centrima. Alo bre, izvedi dete u park a ne u hipermarket!
Joj....... Kako se kaže samo je bitno da je dijete živo i zdravo i naravno da se slažem s tim. Osim toga svakoj majci je svoje dijete najljepše. Ali nekad čovjek stvarno dođe u neugodnu situaciju. Vidiš npr staru školsku kolegicu kako gura kolica s bebom i ti ono sav raznježen proviriš u kolica spreman da ga obaspeš komplimentima kad ono... Kao u jednoj sceni iz Prijatelja kad Ross kaže: "Jeste li vidjeli dijete ispod onog nosa!?" Ali slažeš...šta drugo možeš. Ili kad ovako na forumu zakače sliku svog djeteta koje i nije baš slatko, a ti se osjećaš kao zadnji kreten što ne možeš slagati kako mu je bebica divna.
Sjećam se kad je sestra rodila, pa prvih 6 mjeseci malac je bio Voliš ga ko svoje dijete, ali ti nije lijep... Što je najgore sestra se ufurala da je najljepši na svijetu, pa me uporno ispitivala kakav mi je i ja bih samo rekla pa fin. Ali to njoj nije bilo dovoljno, pa me upitala od 1 do 5 koju bih mu ocjenu dala Ja sam rekla 4, iako mi je bio za 2- i sestri bi krivo Poslije, šta mu god novo obuče, rekla bi: "I da mu daš 4, a vidi ga."
Kako je malac rastao bivao je sve ljepši i ljepši. Sad ima 4 godine i konačno mogu reći da mu dajem 5, a da pri tome ne moram lagati.
Apsolutno se slazem tvorcem ove vrlo diskutabilne teme,ima jako ruzne djece koje "ponosne" mame uljepsavaju raznoraznim mashnicama,kapicama,majicama I love my mom i ostalim karafekama,no djete sa felshavom glavom i klempavim ushima ne moze uljepshati nista...
zato dechki ne birajte zenske gurbete kad se budete razmnozavali,nego trazite medicinski karton do treceg koljena da vidite da nema kakvih rodjaka hidrocefalusa,Down sindroma i slichnih bolesti...
Amen brother, amen.
_________________ sklon'se bona Zineta sa penđera, vidiš da te vlasi oćima kurišu
Pridružen/a: 24 vel 2012, 12:46 Postovi: 6569 Lokacija: kašeta brokava
teranova je napisao/la:
Mala deca su uglavnom slatka, mnogo više me nervira starmalo ponašanje i pričanje kad dete vergla bez prekida recimo u gradskom prevozu, ono baš dosađuje svima, a mama, tata ili baba samo zadovoljno gleda okolo umesto da ga utiša. Nema discipline nikakve. Ili jurcanje po samoposlugama i tržnim centrima. Alo bre, izvedi dete u park a ne u hipermarket!
A ima glupe djece i glupih roditelja. Baš mi danas klinac od valjda 4 godine vozi nekakvu pizdariju po cesti (sjeverni dio Zegeja) i kako dolazim autom, tako on namjerno pred njega. Ja skrenem, a on opet. A stari mu mutavo gleda sa strane. Valjda si ekipa utuvila u tikvu da je sjeverni dio Zagreba idealan za odgoj djece pa neka jurcaju po cesti. Od zla oca...
Hrkljuš.
_________________ Čast svakome, veresija nikome.
Jutarnji list, 16.11.2012., 8h:
Sudac Meron danas će pročitati konačnu presudu Hrvatskoj dr. Franje Tuđmana.
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.
