Zanimaju me iskustva i misljenja o jogi...
Sve iz razloga jer bi`zelela da to probam.
Osnovni cilj joge jeste zdrav zivot,kao i postisanje mentalnog i telesnog sklada...energetske ravnoteze.
Temelji se na kao efikasnim vezbamai polozajima koji isceljuju.
Iznenadjujuce je kako je joga prihvacena u Srbiji npr.
A pogresno je misljenje da se joga mora povezati sa budizmom.

New-age sranje za naivne mase koje gutaju istočnu "spiritualnost" i "mudrost". Ne poričem da povećava fleksibilnost, no to se može postići i na jednostavniji način.

Joga i kršćanstvo

Biti kršćanin i primjenjivati jogu nije moguće u isto vrijeme. To je ključni zaključak knjige “Joga i kršćanstvo”, prve knjige na hrvatskom jeziku koja s kršćanskog stajališta obrađuje ovu problematiku. Knjigu, koja će se idući tjedan naći u prodaji u izdanju splitskog “Verbuma”, napisao je fra Josip Blažević, zagrebački redovnik konventualac, jedan od najboljih domaćih poznavatelja istočnjačke duhovnosti i novih religioznih pokreta u Hrvatskoj, koji na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu upravo dovršava doktorsku tezu na temu “Iskustvo ljudskoga tijela u interpretaciji Istoka i Zapada”.

Blaževićeva knjiga ne daje službeni stav Crkve u Hrvatskoj, ali je ona ipak gotovo službena budući da joj je popratnu riječ napisao đakovački i srijemski biskup Marin Srakić koji je predsjednik Vijeća za katehizaciju Hrvatske biskupske konferencije. To i ne čudi ako se zna da je knjiga nastala nakon svojevrsne prošlogodišnje pobune svih većih vjerskih zajednica u Hrvatskoj protiv uvođenja joge u školski sustav preko programa “Joga u svakodnevnom životu”. Glavni argument za pobunu bila je činjenica da se preko joge protuzakonito, mimo pravne procedure, u Hrvatsku pokušava uvesti hinduizam.

Knjiga je podijeljena na pet cjelina. U prvom Blažević ukazuje na sličnosti i razlike između hinduizma i kršćanstva te piše o osnovnim pojmovima iz hinduizma kako bi se mogla razumjeti i joga. U drugom istražuje korijene joge, njezin povijesni razvoj, njezinu filozofiju i teologiju, dok u trećem predstavlja i analizira učenja eksponiranih promicatelja joge na Zapadu, pri čemu tvrdi da se “njihovo jogiziranje Zapada ne odvija stihijski, nego po unaprijed zacrtanim smjernicama s jasno razrađenom vizijom hinduiziranja Zapada”. U četvrtom poglavlju iznio je kršćansko poimanje joge, a u petom se osvrće na tzv. “kršćansku jogu” koju promiču i poneki kršćanski teolozi na Zapadu.

Nasuprot tvrdnjama pojedinih istočnjačkih gurua kako je to samo tehnika relaksacije, Blažević u knjizi dokazuje da je joga ne bilo koji nego čak osovinski dio hinduističkog duhovnog miljea, pojam koji “označava disciplinu tijela i uma čija svrha je potpuni nadzor i smirenje uma i osjetila, postizanje stanja iste, odnosno, transcendentalne svijesti. Ili, “u najširem smislu riječi joga je zajednički nazivnik za sve religiozne metode postizanja spasenja u hinduizmu”. Iako je joga poznata i u budizmu, jainizmu i sikhizmu, autor se zadržava na ovoj formi zato što je ona najprisutnija u Hrvatskoj. Kad je pak riječ o hinduizmu, Blažević piše: “Hinduizam nije jedna religija, poput judaizma, kršćanstva ili islama, nego predstavlja konglomerat različitih vjerovanja, učenja i sekti te pravovjerni hindus može vjerovati u jednog boga ili više njih (hinduizam poznaje trideset i tri milijuna bogova!), može se klanjati anđelima ili demonima, može biti i ateist a da uvijek ostane dobar hindus. Jedino je važno da je rođen kao hindus jer samo tako postiže mjesto u socijalnom uređenju koje je razdijeljeno prema kastama.”

Psihijatar pak zaključuje: “Na kraju bih tek upozorio da joga tehnike primjenjivane do krajnjih kozekvencija, kao primjerice u transcendentalnoj meditaciji, no i u nekim drugim slučajevima, čovjeku koji trpi ne mogu pomoći već mu mogu i naštetiti i to ne samo u moralnom smislu. I, nemojmo zaboraviti, joga tehnike, kako autor kaže, imaju širu dimenziju, tj. bez zazora se može konstatirati da predstavljaju most od kršćanstva prema New Age duhovnosti, onoj dakle duhovnosti koja, umjesto tragičnosti determinirane čovjekovom konačnošću na ovom svijetu, utopijski nudi neproblematično življenje sada i ovdje, življenje lišeno ne samo strepnje već i ljubavi i milosrđa."

Posebno je zanimljiva Blaževićeva analiza pojedinih gurua koji su pridonijeli prodoru joge na Zapad: “Svi oni jesu misionari hinduizma na Zapadu. Svi su dobro upoznati s kršćanskom terminologijom i njome se izvrsno služe u susretu s kršćanima, što znači da su prethodno prošli primjerenu formaciju u za to specijaliziranim ustanovama. Svima je zajedničko nastojanje da jogu na Zapadu predstave ‘znanstvenom tehnikom’, a hinduizam religijom superiornijom kršćanstvu. Svi gurui predstavljaju se kao posrednici nekakvog zbližavanja između Istoka i Zapada ali na hinduističkim osnovama. Joga je sofisticirani mamac putem kojega su milijuni zapadnjaka preuzeli vjeru u reinkarnaciju i druga srodna hinduistička učenja. Zato tvrdim da joga otvara kršćanske umove za poganska vjerovanja i okultizam. Svim guruima zajedničko je iskrivljeno shvaćanje Isusa Krista, kojega drže za reinkarnaciju nekog od drevnih učitelja ili ga interpretiraju kao gurua ili avatara. Svi su složni u mišljenju da je Crkva krivo shvatila Kristova učenja te da su oni bogomdani da isprave njezine ‘zablude’. Sustavno iskrivljuju kršćansku sliku Boga i izopačuju kršćansku poruku spasenja. Gurui su kršćanstvu nakloni samo prividno. Oni degradiraju kršćanstvo i miniraju njegove dogme. U pozadini joge skriveno je prešutno neprijateljstvo prema autentičnom kršćanstvu. Joga potkopava same kršćanske korijene. Gurui jogu predstavljaju transreligioznom disciplinom, tehnikom, neovisnom o bilo kojoj religiji, ali koja predstavlja supstrat svih religija.”

Pogovor knjizi napisao je poznati teolog dr. Tomislav Ivančić te psihijatar dr. Bartul Matijaca. Ivančić tako upozorava: ”Budući da praktične joge nema bez meditativne, treba upozoriti kako nestručno prepuštanje meditaciji može izazvati burne i nekontrolirane reakcije podsvijesti i nesvijesti te čovjeka učiniti psihičkim pa i fizičkim bogaljem. Osim toga lakovjerno i nekompetentno ulaženje u nepoznata dubinska područja duše može dovesti do magijskih i okultnih iskustava koja mogu biti još opasnija. Treba također upozoriti da nastojanje da se jogom podvrgnu vlastitoj kontroli autonomno odvijanje funkcija disanja i krvotoka, može dovesti do teške neurastenije. Budući da se joga na Zapadu propagira na temelju dobro organiziranih misija smišljenih početkom 20. stoljeća, prakticiranje joge može biti znak i stvarnost prijelaza na hinduističku religiju, a za kršćanina napuštanje slobode koju donosi Isus Krist.”

Zahvaljujem na zanimljivom tekstu.
Ustvari..jedini razlog koji me vuce jogi je radoznalost..koja se iskljucivo odnosi na meditaciju..
Poznajem osobu koja je po savetu lekara, radi preteranog znojenja,krenula na jogu..
Ubrzo..nazvala me je i rekla da joj se desilo nesto strasno..i da ne zeli vise da pokusava.
Ustvari..ona je kao pocela nekontrolisano da place..i da joj je sam ucitelj joge rekao da njen ni duh ni telo nije spreman za to..
A mene bas zanima kako je to meditirati...

Svaka disciplina ima i svoju tamnu stranu.Kod nas (Zapadnjaka) se uzima puno stvari zdravo za gotovo jer je komercijalni pristup primaran.Sama filozofija življenja takvih "religija" se izostavlja.Većina takvih stanja je nama neprirodna - od samog tumačenja svijeta , vjere i sl.
Joga kao sport nema temelja.

Meditacija je širok pojam za objašnjavanje , a i teško za shvaćanje bez recimo osobnog iskustva.Najbolje ti je da kreneš sa ,recimo, učenjem osnovnih tehnika disanja.

"Kunoichi - samoobrana za žene" je dobra knjiga za početak , ali sam zaboravio pisca.

Nemam iskustva sa jogom no sam bila u klasi jedne profesorice koja je bila profesionalac za jogu,i često nam je govorila da je to cijela filozofija,da je jako teško u početku, da se moraš buditi prije sunca da se jede u tišini i polako,da se ide na spavanje prije 22,da strah i nervoza uništavaju ramnotežu,da mržnja i bes stvaraju toksine u tjelu,da prekomjerno pričanje razbacuje ramnotežu..
Toliko sam upamtila
neznam mislim da ja ne bih mogla.

Vrlo poučno štivo za neke mahaluše koje znam

Verovatno da bi se na sve covek mogao naviknuti..
Ali ne volim ta pravila,pravila...
Kupila sam neki CD o jogi...Gluposti,nista narocito.Samo vezbe..One kao na plazi..bas kad sunce izlazi..
Tu je obavezno osmeh na licu(kao na svakoj reklami )...
Ma ja pokusala dve minute...i stop..
Nekako dosadno..

Pa navodno vježbe nisu teške
A znaš ti kako Cosmi oni koji vežbaju jogu imaju izvajana tijela ,lijepe figure ,ali nisu za jogu potrebne samo vežbe, to je način života,a ako je to neuobičajeno za sredinu u koju živiš kad tad će doći do konflikta ako ne sa sredinom već sa samim sobom.ova moja se i hranila čudno,govorila tiho i strpljivo sa svima,a mi besni računaj par sati u ateljeu
Čudno za mene,zato kažem da ne mogu ja to.

Joga koja se prodaje na zapadu je vrsta hatha joge- radi se o položajima tijela po nekim propisima.
Hatha joga je dio kundalini joge, ili energetske joge koja predpostavlja postojanje
"kundalini" ili zmijske sile..ne da mi se u detalje.

Esencijalno, pogrješka ljudi koji se bave jogom je u tom što ne razumiju
ili ne žele razumijeti: joga je religija.
Iako postoji niz joga, centralno ostaje: Joga je teofanija/bogoočitovanje
Boga Šive. Praksom joge (hatha joga je samo dio) dostiže se, po
hinduističkom svjetonazoru, deifikacija i prepoznavanje sebe kao
Šive: "Šivo-ham"- "Ja sam Šiva".

Za one koji nešto detaljnije žele o tom saznati, postoje srpski
i hrvatski prijevodi djela:
Mircea Eliade: Joga, besmrtnost i sloboda

http://www.profil.hr/knjiga/joga-besmrt ... boda/5445/

http://novosadski.net/viewtopic.php?f=4&t=27145

Osobno, uvjeren sam da zapadnjaci koji žele psihofizičku relaksaciju
ili napor, imaju niz drugih jela na meniju.