Pusti ga. Pocrvenio i on u meduvremenu paralelno sa ljubavlju prema Banja Luci porasla i ona prema crvenoj boji.. Pa tu nebuloze neke piše. Nek napiše članak o Srbu bilo bi mu pametnije. Al to mu dodik i čiča rajko neće dat

Ma problem je što bi crveni kmeri žarko željeli utrpati sebe ili svoje pretke na stranu antifašizma, a to ne ide. Najveći antifašist i najveći zlikovac u povijesti su jedna te ista osoba. To što si antifašist ne znači automatski da si dobar dečko, ima antifašista i antifašista.

I mene kao nekog tko nije imao nikog među crnima smeta to licemjerje crvenih.

I Josipović koji eto trubi kako je hrvatska nastala na antifašizmu i da je to u izvorišnim osnovama Ustava i zato je valjda njegov tatek bio na pravoj strani, a ne kaže da je taj antifašizam pogazio skoro pa svaku temeljnu vrednotu Ustava.

I onda se licemjerno prebrojavaju štovatelji Pavelića u PBV ali se ne izručuje UDBA-in ubojica Njemačkoj ili se skače oko crvenog skota koji je rezao uši i noseve ljudima prije nego ih je streljao.

Ja kao ljudsko biće to ne mogu otrpit (možda patetično zvuči ali tako je). Kakav je naš stav o tome određuje tko smo mi. Ako slavimo ljude koji su pobili 100-200 000 ljudi bez suđenja jer su mislili drugačije onda nam spasa nema. Crni su irelevantni. Crveni se još drže. A i jedne i druge treba u povijest poslati da možemo imati budućnost. Jer ako se još slave crveni onda se slave i neke nazadne i nastrane vrijednosti, a ne one koje omogućuju bolje sutra.

Josipović samo čvrsto brani čast svog oca, i njegov udio u jednom totalitarnom režimu.
Nažalost radi to novcem hrvatskih građana.

http://poskok.info/wp/?p=6083
Mesić je falsifikator povijesti, a za radikalizaciju Bleiburga kriva je isključivo aktualna vlast!
Izjava predsjednika Sabora Borisa Šprema da žali zbog izjava izrečenih na ovogodišnjojkomemoraciji, ali da je odluka o Bleiburgu donesena s namjerom da bude što manje podjela ulazi u antologiju političke nepromišljenosti.
Nakon odluke o ukidanju saborskog pokroviteljstva dogodilo se ono što je svakom razumnom od prvog trenutka bilo jasno da će se dogoditi – nacija je našla još jedan razlog za podjele.
Ako je na komemoraciju imao zamjerke, Milanović je u rukama imao savršeni alat da iz nje izbaci sve što u nju ne spada, a taj alat bio je upravo saborsko pokroviteljstvo! Sad je sve prepušteno stihiji. Komemoraciji u Bleiburgu uvijek je trebao korektiv za njene ideološke atavizme. Sada ga, nažalost više nema, a štete koje je vladajuća koalicija napravila zbog svoje odluke iza koje stoje njihovi vlastiti očito preduboko usađeni ideološki atavizmi, sanirat će se još godinama. Naravno, ako ne uslijedi dodatna radikalizacija.

Pokroviteljstvo nad komemoracijom spremno je zgrabio HDSSB, a od stranke pod kontrolom čovjeka koji služi zatvorsku kaznu zbog ratnih zločina i koristi svaku priliku za radikalizaciju svakako nije bilo za očekivati da će krenuti putem smirivanja strasti. Zar je netko od Vladimira Šišljagića mogao očekivati da neće odgovoriti na očite pokušaje vladajuće koalicije da umanji značaj Bleiburga i na bezobraznu uvredu desecima tisuća žrtava? Zar je netko od Šišljagića mogao očekivati da on sam neće te žrtve pokušati iskoristiti u dnevnopolitičke svrhe i obračun s političkim i ideološkim protivnicima? Samo naivni.

Nažalost bilo bi isto tako prenaivno povjerovati da neki nisu upravo takav ishod i priželjkivali. I planirali.

- Ono što se danas moglo čuti na skupu u Bleiburgu nije govor tolerancije i razuma, čini mi se da tamo neki prije svega komemoriraju vojsku NDH koja se u Drugom svjetskom ratu borila zajedno s Trećim Reichom, komentirao je premijer Milanović, dometnuvši nešto u smislu da je i on sam imao dvojbe treba li ukinuti saborsko pokroviteljstvo, ali da sad, eto, ima dokaz da je odluka bila ispravna.

Naravno, pilio je naopako. Ako je već imao dvojbe, zašto je tako nepromišljeno uletio u tu avanturu?!? Što god govorio Milanović, komemoracija u Bleiburgu, posljednjih godina bila je sve civiliziranija i sa sve manje zlokobne ikonografije, a za to je presudna bila upravo uloga saborskog pokroviteljstva. Ove nedjelje pak mnogi su se tamo pojavili iz pukog prkosa. Ako je na komemoraciju imao zamjerke, Milanović je u rukama imao savršeni alat da iz nje izbaci sve što u nju ne spada, a taj alat bio je upravo saborsko pokroviteljstvo! Sad je sve prepušteno stihiji. Komemoraciji u Bleiburgu uvijek je trebao korektiv za njene ideološke atavizme. Sada ga, nažalost više nema, a štete koje je vladajuća koalicija napravila zbog svoje odluke iza koje stoje njihovi vlastiti očito preduboko usađeni ideološki atavizmi, sanirat će se još godinama. Naravno, ako ne uslijedi dodatna radikalizacija.




Milanović je pametno zaključio da neki ljudi žele pobjeći od vlastite prošlosti, no to očito vrijedi za obje suprotstavljene krajnosti. Mnogi fasciniraju selektivnom memorijom, a među onima koji u tome prednjače je i bivši predsjednik Stipe Mesić, koji, za razliku od Milanovića, tvrdoglavo niječe da se zločin takve magnitude uopće dogodio.
Nakon ovogodišnje komemoracije napisao je oštro javno pismo u kojem kaže da je ona bila udar na povijesnu istinu, uvreda zdravom razumu i veličanje NDH. To što je rekao očito nije bez temelja, no, nažalost, krik protiv licemjerstva dolazi iz usta čovjeka koji tvrdoglavo falsificira nacionalnu, ali i svoju osobnu povijest. Moralna vertikala sasvim sigurno u ovom slučaju ne može biti čovjek koji se početkom 90-tih razbacivao zapaljivim izjavama daleko neumjerenijim od Šišljagićevih, a kao državni dužnosnik javno pjevao ustaške pjesme. Ili na njih ‘samo’ otvarao usta, posve svejedno.

Nema sumnje da na komemoraciji u Bleiburgu nikad nije izražena politička volja da se iskreno progovori o stvarnom karakteru NDH, no komemoracija mrtvima po prirodi stvari nikad ni nije primjereno mjesto da se govori o grijesima tih istih mrtvih. Pogotovu u slučaju kad se radi o mučki likvidiranima, čija individualna krivnja nikad nije na sudu dokazana, a možebitna kolektivna krivnja koristi se za opravdanje njihove brutalne smrti. Da ne govorimo da su pri tome žrtve bivali i članovi njihovih obitelji, čak i djeca. Pripadnost ustaškom režimu, kakav god on bio, jednostavno ne može biti opravdanje za likvidaciju.


Milanovićev pokušaj prepravljanja povijesti na svu sreću nije u nijekanju zločina. On se želi obračunati ‘samo’ s Bleiburgom. I njegovim mitom. Jer kad kažemo Bleiburg, zapravo uopće ne mislimo samo na livadu na bleiburškom polju, već na mjesto na kojem su pobjednici oprali svoje ruke od vlastite povijesne odgovornosti i s kojega je na križni put krenulo nekoliko desetaka tisuća ljudi, mjesto na kojem se desetljećima obilježavala komemoracija zato što je u domovini pod komunističkom vlašću to bilo nemoguće. I smrtno opasno. Na njegovu žalost, taj pokušaj osuđen je na neuspjeh.

Bivši predsjednik, nažalost, opravdava zločin koji se dogodio nakon završetka rata. Aktualni premijer, na sreću, ima mnogo više mudrosti, ali očito nedovoljno da bi izbjegao stvaranje novih podjela. Za Milanovića nema nikakve dvojbe da se dogodio strašan zločin protiv čovječnosti, on to ne dovodi u pitanje, no želi se obračunati baš s Bleiburgom, kao mnogo širim pojmom, kojeg njegovi ideološki protivnici koriste za obračun ne samo s bivšim komunistima već i s njihovim političkim baštinicima i fizičkim potomcima. Dakle, prilično osobna stvar. Da bi to napravio, prvo mu pokušava umanjiti značenje, ističući povijesnu činjenicu da na Bleiburgu nije bilo žrtava, te da su likvidacije obavljane drugdje. Za to mu treba surogat Bleiburga, komemoracija kojom će biti mnogo lakše upravljati, a idealno mjesto pronašao je u Teznom, gdje su dokazano ubijene tisuće Hrvata.

Nažalost, zagovaratelji takve ideje previđaju da u ovom Križnom putu nije bilo Golgote, pa tako ona nije ni u Teznom.Bila je to jedna Via dolorosa koja kao da nije imala konca.Slikovito rečeno, tu Golgotu mogli bismo tražiti bilo gdje ‘od Vardara pa do Tiglava’. Mogli bismo dakle prebrojavati kosti, zaustaviti se tamo gdje se nađe najveća hrpa (što možda ne bi bilo loše, jer bismo konačno saznali istinu!) i tu postaviti najveće spomen obilježje. Križni put krenuo je iz Bleiburga, a žrtve su padale cijelim putem, po istoj recepturi po kojoj su Turci na smrtonosne marševe slali Armence nekoliko desetljeća prije. Razlog nije bio ‘pravedna’ osveta zbog Jasenovca i drugih stratišta, već olakšavanje političke pobjede i osvajanje apsolutne vlasti u budućoj FNRJ, što je pretpostavljalo likvidaciju svih koji bi kasnije mogli postati nositelji ili podržavatelji bilo kakve opozicije. Broj žrtava na pojedinim mjestima ovisio je samo o kapacitetu lokalnih jama ili tenkovskih rovova u kojima su bez traga završavala tijela. Da je to bilo fizički moguće, vjerojatno bi ih pobili na jednom mjestu, po Staljinovoj recepturi iz Katyna.

Milanovićev pokušaj prepravljanja povijesti na svu sreću ne sastoji se od nijekanja zločina. On se želi obračunati ‘samo’ s Bleiburgom. I njegovim mitom. Jer kad kažemo Bleiburg, zapravo uopće ne mislimo samo na livadu na bleiburškom polju, već na mjesto na kojem su pobjednici oprali svoje ruke od vlastite povijesne odgovornosti i s kojega je na križni put krenulo nekoliko desetaka tisuća ljudi, mjesto na kojem se desetljećima obilježavala komemoracija zato što je u domovini pod komunističkom vlašću to bilo nemoguće. I smrtno opasno.

Na njegovu žalost, taj pokušaj osuđen je na neuspjeh. Da je tu pravog Machiavellija, a ne ovih nedoraslih šegrta, pokušaj je mogao uspjeti – da su odlučili da se komemoracija održava na dva mjesta, u Bleiburgu i na Teznom, pa onda pustiti da se tijekom nekoliko godina težište polako prebaci u Tezno, a da Bleiburg postupno prirodno odumre kao mjesto masovnog pohoda. No, postupne akcije nisu u prirodi ove vlade, koju savjetnici svakodnevno pumpaju mantrom da ako žele realizirati bilo kakve promjene, bile one gospodarske ili političke prirode, kulturne ili sportske, moraju to napraviti sad i odmah, već u prvoj godini ovog mandata, ili možda još kraće, prije no što se HDZ ponovno prestane baviti samo sobom. Tako je i ova odluka, koja po ničemu nije priroritet, zbrzano i nepromišljeno ugurana u razdoblje kad bi sasvim sigurno trebali imati mnogo hitnije stvari na pameti.

Neće uspjeti, a prvom demokratskom promjenom vlasti, Sabor će ponovno postati pokrovitelj komemoracije na Bleiburgu.

U međuvremenu, ostajemo taoci desnice i ljevice: Bleiburg će biti jedna od važnih tema čak i na lokalnim izborima, a dobro će poslužiti i za preusmjeravanje dijela energije nezadovoljstva zbog gospodarskih, životno presudnih pitanja, koje će u sljedećim mjesecima sasvim sigurno samo rasti.
Autor: Ivan Hrstić l politikaplus.com


Odličan članak osim ovog spornog dijela s kojim se ne slažem-

Proces protiv Glavaša smatram montiranim procesom, radikalizaciju čega- onih koje je doveo na vlast ( isti ti su ga strpali iza rešetaka) i koji sada trunu u zatvoru zbog kriminala.

Na kioscima Tiska knjiga Bleiburška i Vetrinjska tragedija, Partizansko nasilje u Koruškoj na primjeru protukomunističkih izbjeglica u svibnju 1945. od Dr. Florian Thomas Rulitza.

Citao sam knjigu jako je lijepo u njoj opisano sve o tim zlocinima no vidit cemo sto ce se desit. SLazem se da demoniziranju Bleiburga kriva sadasnja vlast i crveni mediji u Hrvatskoj. Kao sto je neki kolega ovdje spomenuo 1% ljudi koji dodju na Bleiburg nose Ustaska obiljezja mozda, mozda nebi trebali nosit ne znam ne zelim za nikog pricat. Koliko ja znam od kad se ide na Bleiburg Austrijska policija nije nijedan incident zabiljezila to mora da smeta vlast ipak se na Bleiburgu ne ponasa kao u Kumrovcu di se okupi pola drzavnog vrha i ostali NOBovci i jedu grah i pjevaju stare partizanske...

Ma kakav 1 posto. Manje sigurno. Ja sam bio 3 godine za redom od 2006-2008.

Svake godine je bilo sve manje a i tad se radilo o jako malom broju.

Ove godine je bilo skoro 10 000 ljudi a stari mi kaze da u ustaskim uniformama il cak kapama ako je par ljudi bilo i to klinci neki a onda su ih redari potjerali tj. morali su skinut

i bolje...
triba bit dostojanstven tamo
i odat počast žrtvama kako triba

a oni u kumrovcu imaju svoje 'crvene' parade tamo,ka neke loše maškare

strasno dan mladosti je fkt dan zoombija u svijetu





da ni nakon 70 godina nisu skuzili neke stvari

"zora živih mrtvaca"
samo šta takvi dobivaju hvalospjeve u medijima ka šta su index.hr itd...

da narodni Eroji
al dobro sto ocekivat to jesu najjaci mediji u Hrvatskoj al su i najcrveniji

Evo ga na 7:20. Baš ću otići jednom do Bleiburga maksuz da popričam s njim, no ovaj put ću i bilježit. Ima se što čut.

Boze dragi hocemo li se ikada prestati dijeliti na "ove" i "one" !

Počasni bleiburški vod dobio sudsku bitku u Austriji za Bleiburško polje


OBILJEŽAVANJE 79. obljetnice Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda u svibnju 1945. održat će se 17., 18. i 26. svibnja komemoracijama i misama, a Počasni bleiburški vod (PBV) izvijestio je da je sud u Austriji odlučio o povratu zemljišta na Bleiburškom polju u vlasništvo PBV-a.

U ime organizatora zamjenik predsjednika PBV-a Milan Kovač i suorganizatora u liturgijskom dijelu glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) Zvonimir Ancić, rekli su u utorak na konferenciji za medije da će se u petak, 17. svibnja od 16 sati položiti vijenci i zapaliti svijeće pored spomenika Bleiburškim žrtvama na groblju u Unterloibachu i na Bleiburškom polju.

Od 18 sati služit će se sveta misa u župnoj Crkvi svetog Petra i Pavla u Bleiburgu koju će direktno prenositi Laudato TV, Radiotelevizija Herceg-Bosne (RTV HB) te Hrvatski katolički radio (HKR).

U subotu, 18. svibnja, u 9,30 sati održat će se komemoracija za žrtve Bleiburške tragedije i Križnog kod Središnjeg križa na zagrebačkom Mirogoju gdje će državna izaslanstva predvođena predsjednikom Hrvatskoga sabora Gordanom Jandrokovićem položiti vijence i zapaliti svijeće.

Potom će predstavnik HBK-a izmoliti molitvu, a predstavnik Mešihata Islamske zajednice u RH dovu. HRT, RTV HB i HKR, izravno će prenositi komemorativni skup s Mirogoja, kao i misu u 12,15 sati u Crkvi Muke Isusove u Maclju, a koju će predvoditi pomoćni biskup zagrebački Mijo Gorski.

U nedjelju, 26. svibnja u 12 sati, na Radimlji kod Stoca održat će se središnja komemoracija u Bosni i Hercegovini.

Zemaljski sud u Klagenfurtu vratio zemljište na Bleiburškom polju u vlasništvo PBV-a

Kovač je također izvijestio kako je Zemaljski sud u Klagenfurtu 12. ožujka odlučio da će se zemljište na Bleiburškom polju vratiti u vlasništvo PBV-a.

"Tu smo priču završili i sada možemo krenuti u obnovu. Ovih zadnjih par godina nismo mogli ništa raditi, došlo je do urušavanja, oštećenja i tako dalje, morat ćemo obnavljati i kapelu i spomenik", rekao je.

Naglasio je kako u Austriji vode i drugu "bitku" oko vraćanja, kako kaže, povijesnog hrvatskog grba s prvim bijelim poljem na spomenik na Bleiburškom polju.

Eksperti iz Hrvatske za 13. svibnja dobili su poziv za svjedočenje pred mjerodavnim sudom, a Kovač se nada da će i taj postupak ići u njihovu korist, rekavši kako taj grb nije samo nacistički i ustaški jer datira prije NDH.

Treći sudski postupak se tiče pobijanja austrijske konvencije sa zakonskom snagom oko komemoracije u Bleiburgu koja kaže da je to asociranje na fašističke režime, a Kovač je, pozivajući se na slične presude, izrazio nadu da će pred Ustavnim sudom Austrije dokazati da je to "iskrivljena odluka" jer se "ne mogu zabraniti misa, molitva i komemoracija zbog nekoliko provokatora".

Bleiburški vod 1 - jugokmečavci 0

Mislim da je 2:1