zato rekoh na vidim natruhe, a neka njima srbija osigura ono što rekoh tj. neka im to financira, i iznenadit ćeš se za 20 godina.....

@Junuz
Matora je tetka i za tebe...

Koliko je njih moglo biti? Problem je u tome što su Srbi imali tu "vlašku" komponentu ,ne u etničkom smislu nego u kulturnom ,polu-nomadske zajednice ,stočari još prije Turaka ,na ovom forumu sam postavio bizantski opis srpskih krajišnika-nomada iz vremena Cara Dušana koji su neopisivo slični Srbima zapadno od planine Ozren, to su moji preci gospon doc i veze sa Vlasima nemaju.

http://imageshack.us/photo/my-images/404/krajna.jpg/

Spomenuti opis.

Pa zar nije moguće da su brojniji Srbi i romanizirani pravoslavci dijelili sličan način života i nakon duljeg perioda odvojenosti jednostavno se po vjeri utopili u Srbe kad su ti procesi bili popularni? Ili što mislite da se dogodilo s tim stanovništvom na našim prostorima? Da su bili katolici utopili bi se u Hrvate. Ne vidim šta je sporno u tome osim postotak njih među Srbima.

U redu stav, to otprilike odgovora istini. Međutim veoma je važno razgraničiti pojam Vlah kao pripadnika etničke skupine i vlah kao stočar, tu je glavna zabuna i nerazumijevanje. Srbe su nazivali vlasima zbog načina života a ne etničkog porijekla ,naravno vlah je i pogrdna riječ pa je to pogodno tlo za "teorije" o "posrbljenim" Vlasima.

A kakav su narod Cincari i u kakvom su oni odnosu s Vlasima? Oni su svi iz nekog grada u Albaniji, odakle su se širili po Balkanu?

Cincari i Vlasi su potpuno drugačiji dok su Vlasi uglavnom bili stočari, Cincari su bili trgovci ,zanatlije i bankari ,jezično se više razlikuju nego Srbi i Hrvati. Njihov centar se zvao Moskopolje ili Moscopolis i bio je jedno vrijeme drugi grad Balkana , uništen je od strane albanskog paše....

A kako su se koncentrirali u tom gradu? Koliko ima jednih, a koliko drugih u Srbiji? Navodno su mnogi poznati Srbi bili cincarskog podrijetla, znači da su se jako asimilirali?

Ne razumijem pitanje najbolje? Cincari su autohtoni Balkanci ,romanizirani Balkanci, neki misle da su latinofoni Grci u čemu ima istine.

Broj Vlaha u Srbiji je teško odrediti jer se većina izjašnjava Srbima a Cincari su mahom postali Srbi, Makedonci i Grci. Branislav Nušić je npr. srpski Cincar ,rođen kao Alkibijad Nuša.

Ili možda da spomenemo poznati pozdrav:



"Vlah" je pohvalnica u odnosu na ovo...

Bolje da ste "Vlah" uzeli kao nacionalno ime nego "srbin"...i da ste usmjerili velikovlahovanje na Rumunje, a ne na nas komšije Prekodrince...

Ša` je ba Tomhudine? Omotaj se jufkom oko glave , hećim preporuča za glavobolju.

Interesantno je kako Srbi vazda sebi lijepu pricu naprave.. Vlasi su Srbi, bez pogovora, dok su po njihovom shvacanju Bunjevci jednostavno Bunjevci kao zaseban narod, ili kao dio srpskoga, ali nikako Hrvati iako se 95% njih smatra (normalno) Hrvatima.

Ne znam šta očekujete, da zakonski zabranimo za tih desetak hiljada ili koliko Bunjevaca da se izjasne kako žele?

Hm, i ode je bilo napisano iz prve ruke kakvi je pritisak tamo , kako je poželjno bit Bunjevac a ne Hrvat, i kojin su pritiscima izloženi..... Hrvatima je 5x teže u Srbiji nego Srbima u Hrvatskoj...

Nisu su svi Vlasi Srbi , samo oni koji se tako izjašnjavaju (a to je većina) ali pritom zadržavaju i Vlašku kulturu i jezik. Valjda ljudi imaju pravo na to, mislim ako su Petar Preradović i Svetozar Borojević Hrvati (imali su apsolutno pravo na to) i mnogi drugi Hrvati koji nose njemačka ,mađarska ,češka prezimena itd. i tu nije problem ne vidim šta je sporno i "lijepo" u toj priči.


Bunjevci su Hrvati , mislim da je negiranje hrvatsva kod dijela Bunjevaca jednostavno obrambeni mehanizam jer su kobajagi Srbi i Hrvati neprijatelji te stoga nije pametno biti Hrvat u Srbiji nego li posljedica nego uber asimilatorske politike u Srbiji.

Pa obično se narodi naseljavaju na širem području ili bar u više gradova, a ne samo u jednom. Jesu li se povukli iz drugih područja tamo ili je nešto drugo u pitanju?

Cincari su Vlasi koji su se prestali baviti stočarstvom. Matica Vlaha je u biti Tesalija i Pindus gorje. Na sjever su krenuli iz raznih razloga, većinom pojedinačno.

Cin-cari su u suštini latinski stanovnici Istočnog Rimskog Carstva , po toj logici je i bizantski car Justinijan Cin-car. Dakle njihova domovina je Bizant ali iz nekog razloga koncentrirali su se u Moskopolju gdje je očigledno bila većinska latinska zajednica u toj regiji koja je uspješno zadržala latinski jezik u re-heleniziranom Istočnom Rimu.

Zanima me ima li dokaza o hrvatstvu mog Dubrovnika? Postoji li ijedan spis iz 15. ili 16. st. u kojemu Dubrovčani izričito kažu da su Hrvati ili da im je jezik hrvatski? Jesu li moji preci prihvatili hrvatstvo tek za vrijeme formiranja naroda u 19. st., ili prije.

Hm, nekako bi rekao da su tvoji preci prihvatili tvoju nacionalnost (ili nešto što je bilo sličnog imena) kad su prešli na islam.
A Dubrovnik je hrvatski koliko je Baden njemački, Sparta grčka, Mercia engleska, Venecija talijanska ili Argagon španjolski.
Što ti tu nije jasno ?

Ne, nijedan moj predak nije bio musliman. Postoji li spis koji dokazuje hrvatstvo Dubrovnika, a nadnjeva iz zlatnog doba Republike (15. i 16. st.)?

"Dubrovčanin kardinal Ivan Stojković (1390.- 1443.), crkveni političar, reformator i pisac, potpisao se kao Johannes de Carvatia (Ivan iz Hrvatske). Spomenuli smo već Joakima Stullija i njegov rječnik u kojemu riječ illyrice objašnjava kao hrvatski, hrovatski, horvatski. Ivan Antun Kaznačić godine 1848. u ime dubrovačkoga “općenstva gradskoga” upućuje pismo “obljubljenoj našoj bratji Hervatima”. Dubrovački se poslanici godine 1358. zakleše u Višegradu, da će na kopnu i na brodovima vijati hrvatsku zastavu. Grof Petar Andrejevič Tolstoj, putujući sredinom godine 1698. hrvatskom obalom, zapisao je, da se Dubrovčani nazivaju Hrvatima. I Boka Kotorska čuvala je hrvatsko ime. Na početku svoga djela “Pjesni duhovne od pohvala Božjih” (Rim 1617.) Bartol Kašić je otisnuo pohvalnu pjesmu, koju je njemu u čast spjevao Maro Dragović, vlastelin kotorski, u kojoj se kaže: “Naši Dalmatini, i vas rod Harvacki”."

"I u djelima tuđih putopisaca spominje se hrvatsko ime. Arapski zemljopisac Abu Abdallah Mahommed Ibn Idris (o. 1099.-1166.) u svom zemljopisnomu djelu nekoliko puta spominje Hrvatsku i Hrvate njihovim narodnim imenom: “država Hrvatska (Grvasijath) i Dalmacija”; “Na zemlje Akvileje. . .nadovezuju se zemlje Hrvatske (Grvasijjeh)”; “Bakar je prvi grad države Hrvatske (Grvasija); Dubrovnik je “posljednji grad Hrvatske” (Grvasijah); Rab “leži nasuprot planinama Hrvatske” (Grvasijah); “Svi ovi otoci o kojima smo govorili (Osor, Cres, Rab, Pag) jako su napučeni i čine sastavni dio Hrvatske (Grvasijah)”. Nijemac Ivan Solmski godine 1444. u svom “Opisu hodočašća na sv. Grob” veli za Dubrovnik: “Bogata i jaka država Dubrovnik leži u Slavoniji (Schlavonia), jednoj pokrajini kraljevstva Hrvatske (Croacie).” Turski putopisac Evlija Čelebi godine 1664. u svom “Putopisu” (ili: “Kronika putnika”) piše: “Veliku većinu stanovnika u Herceg-Novome čine “Arnauti, Bošnjaci i Hrvati” (za Bošnjake na drugom mjestu kaže, da govore hrvatski: “Jezik bošnjačkog i hrvatskog naroda”); Bošnjaci u Sigetu “ispravno lijepo govore mađarski i hrvatski”; u nahiji Pivi (Crna Gora) su sve “čisti, pravi Hrvati”. Rus P. A. Tolstoj godine 1698. u južnom dijelu južne Hrvatske (Dubrovačka Republika i Boka Kotorska) nalazi Hrvate: “V Dalmacii….Raguzane... nazivajutsja Hervati”; od Herceg-Novoga do Perasta primorski brjegovi su “zaselenni Horvatami” (naseljeni Hrvatima). Ivan Franjo Jukić u svom opisu puta u Carigrad godine 1852. dopunjuje Tolstojeve podatke o Hrvatima u Crnoj Gori: “Parobrod je bio pun putnika. . . Bilo je dosta Hrvata iz Bara i Spiča, koji su išli na radnju u Carigrad.” Neki Cmogorci u Carigradu odgovorili su dopisniku zagrebačkoga “Srbobrana”: “Mi govorimo hrvatskim jezikom, ali smo Crnogorci... poglavica nam se zove Hrvat-baša” (M. Vego, Povijest Humske zemlje I, Samobor 1937., 65.)."


.I tvoju dobrotu i razum izbrani
u dugu životu višnji boga da shrani,
i da tvoj slavan glas razumnijem uresom
to više svaki čas diže k nebesom;
od koga uresa, razuma i slave
višnji Bog s nebesa razlike države
u vrijednosti napuni, da vrijednos taj teče
u vijencu i kruni po svijetu daleče,
a navlaš kud jezik hrvatski prohodi,
neumrla po vas vik tuj vrijednos da hodi....

Mavro Vetranović: "Plemenitomu i vrijednomu gospodinu Petru Ektoroviću vlastelinu hvarskomu s velikijem priklonstvom..", 1550. ?




Časti 'zbrana Niko i hvalo velika,
hrvatskoga diko i slavo jezika,
spjevaoče izvrsni, uresna kriposti,
........................
Dubrovnik grad svitli i slavan zadosti
svake Bog nadili obilno milosti,
gospodom uresi, zakonmi i pravdom,
razlicim uzvisi imanjem i blagom,
svuda ga jes puna slava, svud on slove,
hrvatskih kruna gradov se svih zove,

Ivan Vidali, Korčula: "Poslanica Nikoli Nalješkoviću", 1564.


»Elektra tragedija. Ljubmir pripovijes pastirska. I ljubav i smrt Pirama i Tizbe, iz veće tuđijeh jezika u hrvacki izložene... Prisvijetlomu i priizvrsnomu gospodinu, Gospodinu Đurđu knezu Zrinskomu, svjetniku cesarova veličanstva, vladaocu nad blagom krune Ugarske na Dunaju, momu gospodinu vazda počtovanomu..Zato bivši tijem naslađenjem ganut, jes njekoliko godišta, i za obogatit također ovi naš jezik kojomgodi stvari ka je dostojna da se čti, prinesoh iz latinskoga pastijersku pripovijes Tassovu, pjesnivca u oni jezik toliko scijenjena, koliko mnim da svak zna; i dovedši ju na izvrsnos, koliko mi od onije nezrelijeh ljeta biješe dopušteno, dah ju na svijetlo, prikazavši ju jednomu vlastelinu od našijeh, vijećniku prvomu komu dosta bijehu ugodni ovaci trudi. Stavih se zatijem s jednakom požudom učinit Hrvaćku Grkinju Elektru Sofoklovu...«


Dominko Zlatarić, 1597


Evo, za prije spavanja.

Dupli.

Nisam uvjeren.
Dubrovnik je 1358 priznao vlast hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika Velikog.
Sam naziv Dubrovnik je hrvatskog porijekla.
Originalan grb su 4 crveno-bijele grede.
Nisi mi odgovorio po čemu je venecija talijanska?