Svaku večer bude i više nego dobrih bendova tako da te " zvijezde" i nisu nešto posebno važne, bar meni. U krajnjem slučaju ima ćevapa i pive tako da večer ne može propast

2. 3. i 4. kolovoza održat će se 10. jubilarni West Herzegowina fest u Širokom Brijegu.

Ove godine gostuju Damir Urban & 4, Hladno pivo i TBF.

OAZA LJUBAVI : KAD JE FEST IS THE BEST

ŠIROKO LJUDSKI NA BRIJEGU ŠIROKOM

Više od 10.000 posjetilaca pratilo je ovogodišnji, trinaesti «WEST HERZEGOWINA FEST» u Širokom Brijegu; pored rijeke Lištice, 30. i 31. jula i 1. augusta, organizatori su opet priredili filmsku, glazbenu i književnu feštu, iako su mediji i sve, ali baš sve bitne strukture u BiH, od općinskih do državnih, i ove godine, uglavnom, «smetnule s uma» da oni još uvijek postoje i organizuju jednu od najvažnijih kulturnih manifestacija u našoj državi

Na West Herzegowina Festu u Širokom Brijegu imaju koncept koji nema nijedan festival u regiji. Ili se na filmskim festivalima muzički sadržaji organizuju kao prateći programi, ili se, rjeđe, na muzičkim festivalima usput prikaže koji filmčić. A, na WHF-u su muzika, film, kao i književnost, konkretno - kratka priča, u istom košu. Značaj je isti, sve su ostalo nijanse, da parafraziramo pjevača. Ove godine WHF je održan 30. i 31. jula i 1. augusta. I to trinaesti put.

ENTUZIJASTI I PODUZETNICI

A, organizovati trinaest festivala u ovoj državi je za rubriku «Verovali ili ne» u beogradskom Politikinom zabavniku. Doduše, njihove komšije sa Mediteran Film Festivala pripremaju šesnaesto izdanje, ali njima ćemo se posvetiti početkom narednog mjeseca. Sada smo sa ekipom WHF-a, u bašti restorana Borak u Širokom Brijegu, u sparno popodne kada ti čak ni neposredna blizina hladnije od leda rijeke Lištice nije od prevelike koristi. Kročiti u njeno korito nije baš za preporuku, a iz njega i iz nje, svih mi bubnjeva Darkvuda!, nikako da izroni dašak hladovine. «A, mora neko i ovo raditi... Nešto kontam, kad bi svi podlegli ovoj apatiji u našoj državi gdje bismo završili!? Ne bih rekao da je WHF neki naš inat, niti mi iz Širokog Brijega šaljemo nekakve poruke, pogotovo političke. Jednostavno, možda samo imamo malo dobre volje», govori nam Goran Bogdan, popularni zagrebački glumac, uz to i diplomirani ekonomista, rođeni Širokobriježanin i jedan od osnivača i organizatora West Herzegowina Festa: «Sve je počelo kad smo Nikola Galić i ja bili na jednom festivalu u Brežicama 2002. godine. Tada sam studirao ekonomiju u Zagrebu. Kad smo se vraćali u Zagreb, u autu smo bili samo nas dvojica, razgovarali smo o tome kako bi bi bilo dobro da organiziramo festival u Širokom Brijegu. Kad Slovenci mogu organizirati festival u Brežicama, manjem mjestu od Širokog, zašto ne bismo mogli i mi, Hercegovci, u našem gradu. I, naredne godine smo probali. West Herzegowina Fest je tada organiziran samo jedan dan, ali je već sljedeći trajao tri dana, baš kao i ovaj trinaesti. Na tom drugom WHF-u se izrodio koncept koji i danas postoji. Mada, mislim da je došlo vrijeme da idemo i korak dalje.»

Spomenuti Nikola Galić je uspješan poduzetnik i bas gitarista grupe Zoster, a pored njih dvojice s nama sjede i Boris Čerkuč, zvijezda Radija Dobre vibracije iz Mostara i oficijelni voditelj WHF-a, mada se i on zabavlja sa poduzetništvom, potom Berislav Jurič, selektor za kratku priču i urednik na portalu Bljesak, takođe iz Mostara, i još jedan uspješan poduzetnik iz Širokog Brijega, Ivo Polić. Sva petorica entuzijasta, svako na svoj način i osebujan stil, brinu o WHF-u i žive za WHF. Festival koji je u prve dvije godine održan tamo gdje je i pokrenut, da bi od početka 2005. u opticaju bila ideja od «kružnom toku» po zapadnoj Hercegovini. Pa je WHF tog ljeta gospodnjeg održan u Ljubuškom, 2006. u Grudama, a 2007. u Posušju. No, zbog novonastalih obaveza više nisu mogli šetati, a u međuvremenu je i Goran Bogdan upisao glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. «Tokom trajanja prvih pet, šest Festivala bila je pozitivnija atmosfera u državi.

Bilo je više elana kod mladih ljudi, koji je posljednjih godina pao, ljudi se iseljavaju, svašta nešto. Ipak, uspjeli smo održati WHF, zašto ne? Zašto bi propustili tri dana dobre zabave? Iako se 2003. u Širokom mogla vidjeti puna čaršija, raja su šetala, sjedila u kafićima, bilo je neke nade... Sada je prazno, ljudi nema, mladi ne šeću, ne znam što se događa», veli Berislav Jurič. Nikola Galić se nadovezuje: «Nekad je bilo manje kanala na televiziji, manje interneta. Zaboravili smo neke fine navike. To generacijski, valjda, tako dođe, prođe. Mada, West Herzegowina Fest nije ofalio. Festival je bio i ostao nekakva oaza dobre energije, volje, ljubavi. Svega. Mislim da nije problem u ekonomskoj, nego u onoj ljudskoj, nutarnjoj krizi. Ali, kada bi poklekli, zatvorili bi se u kuće, u kafiće, i ne bi ni organizirali WHF. U svijetu se događa taj nekakav, rekao bih, kompromis. Kada su krize veće, duhovno stvaralaštvo raste, a kod nasi ide u najgorem mogućem smjeru. Pa se mi, evo, borimo protiv toga, prije svega kvalitetnim konceptom.»

Naši sagovornici, naravno, mogu, ali ne žele govoriti o značaju WHF-a ne samo za Široki Brijeg već za čitavu Hercegovinu. «Bilo bi oholo od nas da govorimo o tom nekom značaju WHF-a. Značaj znaju klinci koji nastupaju, prikazuju svoje filmove, šalju kratke priče. Mi smo tu da nudimo platformu. I samo se nadamo da je WHF bitan. To je naša vjera. A, jedan od pokazatelja da smo uvijek bili na dobrom putu je i taj da ljudi koji su bili na prvom WHF-u sada na Festival dovode svoju djecu. Uskoro će i unuke. Neki stari WHF-ovci više ne dolaze na Festival, zbog obaveza koje imaju, ali nas podržavaju iz daljine, što je isto tako dobro», objašnjava Ivo Polić.

EDO, «PIVO» i «VATRA»

Iz daljine podržavano, ili iz blizine gledano, na ovogodišnjem West Herzegowina Festu nastupilo je, u takmičarskom programu, devet bendova, prikazan je dvadeset i jedan film u konkurenciji, a članovi žirija pročitali su stotinu kratkih priča. Ukupno je, dakle u svim kategorijama, na adresu WHF-a pristiglo više od dvije stotine prijava, što je za još uvijek «mali» festival vrlo značajna brojka. Međutim, cifra prijavljenih će godinama sigurno rasti, i još sigurnije - rapidno rasti samo kad ostatak Bosne i Hercegovine skonta da će široko ljudski biti dočekan na Brijegu Širokom. Mada nije potrebno bilo koga u bilo šta uvjeravati. Tek treba reći da nije na razvikanom Sarajevo Film Festivalu ništa ugodnije nego na West Herzegowina Festu. Štaviše. To zna i Emir Imamović Pirke, bosanskohercegovački pisac iz Šibenika, jedan od tri člana žirija za kratku priču. «Kada dobiješ stotinu kratkih priča, onda tu nema čega nema. U tolikoj količini, kvaliteta, naravno, oscilira. Ali, kada to svedete na neki razuman broj, evidentna je potreba za ovakvim događajima. Izdavačka djelatnost i u Hrvatskoj i u BiH je na koljenima, skoro da niko više ne objavljuje debitantska djela, tako da su ovakvi festivali možda i posljednja prilika onima koji su odlučili da pišu da se predstave i da neko razmišlja o njima kao o piscima. Ove godine, za divno čudo, radnja mnogo priča se dešavala negdje daleko, recimo u Španiji, ili na američkoj obali. A bilo je priča u kojima se vidi otpor autora prema ovoj kvazislobodi. Nažalost, takove priče uglavnom nisu zadovoljavale književne standarde. Tako da su i ove godine pobijedili autori sa pričama iz svojih mikrosredina», ističe Imamović. Koje su to mikrosredine, čitajte u okviru.

Komercijalno, najvažniji segment WHF-a je prateći program. Odnosno, da se ne lažemo, najiščekivaniji dio trodnevne širokobriješke fešte. Sve ove godine. Tako su prvu noć nastupili sve angažovaniji dubrovački bend Silente i stari, dobri «rado viđen» Edo Maajka. Vidno mršaviji, ali sa «glavom istog obima», ovaj stanovnik Tel Aviva je, zajedno sa svojim vjernim drugovima Frenkiejem i DJ Soulom, naprosto otpuhao sve glasine kako više nije u formi kao nekad. Danas je, vjerujte, bolji nego ikad! U subotu, 31. jula, na livadi pokraj rijeke Lištice svirala je zagrebačka punk-rock atrakcija Hladno pivo. Šta reći, a ne ponoviti se... Tek, usput: «Taj dan, to će biti taj dan, objesi zimmer frei, lezi pod palmu i uživaj.» West Herzegowina Fest završen je nastupima hrvatskih grupa Pavel i Vatra. Ovi prvi bi mogli malo skratiti nastup, dok bi od ovih drugih, predvođenih idolom ženskog tinejdžerskog uzrasta Ivanom Dečakom, moglo nešto i biti da nisu tako pretenciozni. Istina, ovo piše olinjali novinar u zrelim četrdesetim, pa mu ne zamjerite ako se ne slažete s njim.

«Kad kažeš WHF, svi znaju o čemu se radi. Dobro, ne baš svi, ali sigurno znaju oni koji su se imalo očešali o ova naša zanimanja: glazbu, film, književnost, novinarstvo. Ne trebaš raščlanjivati šta je WHF. I teško je, maloprije smo o tome pričali, izmjeriti značaj nekog festivala, ne postoji neka empirijska formula, nema neki metar, prametar po kome se to mjeri. Kad kažeš WHF, to zazvuči ljudima u regiji, sve više, a to znači da ima rezultata. Činjenica je i da imaš ljude koji su se prvi put javnosti predstavili upravo na našem festivalu, a danas su nešto u svijetu filma, glazbe i književnosti. Elis Bektaš je, naprimjer, prošle godine dobio prvu nagradu za kratku priču, da bi potom objavio knjigu, mislim da mu je WHF dao vjetar u leđa. Pa, onda, grupa Silente, danas poznata u regiji, koja je ove godine u pratećem programu. Postoji i ona legendarna priča o Zosteru, koji je bio učesnik drugog WHF-a, tek nakon što su osnovani, 2004. godine. Tada su bili takmičari, a kasnije su postali veliki bend», prisjeća se Boris Čerkuč. U tom «velikom bendu» sada, kao što već rekosmo, svira jedan od osnivača WHF-a, Nikola Galić.

West Herzegowina Fest, da zaključimo, može biti model za Bosnu i Hercegovinu, u bližoj perspektivi ako je ikako moguće. Jer, ovaj festival je onakav kakva bi ova država već odavno trebala biti: neopterećen, iskren i stabilan.

KEZZ ZA POBJEDU

Prve nagrade osvojili su autori iz Sinja, Širokog Brijega i Kikinde

Nije West Herzegowina Fest manifestacija red carpeta, šminkeraja i ostalih gluposti. Zato o WHF-u i ne možete previše toga pročitati, čuti, pogledati u našim medijima. Mi smatramo i da je pristojno objaviti imena ovogodišnjih pobjednika.

Nagrađene priče 13. WHFesta odabrao je žiri u sastavu: Petra Ljevak, nakladnica, Ivana Simić Bodrožić, književnica i Emir Imamović Pirke, novinar i književnik. Pokrovitelj književne nagrade je portal Bljesak.info. Najbolja kratka priča zove se 23 sekunde tišine, a autorica Anita Barać iz Sinja nagrađena je sa 500 KM. Nagradu od 300 KM zaslužio je Jure Divić iz Vrgorca, čiju je priču Katolička misija žiri pozicionirao na drugo mjesto, dok je treću nagradu u iznosu od 200 KM zaradio Siniša Anđelić iz Zagreba, za književni uradak Sidi Mare na kamen studencu...

U muzičkom žiriju sjedili su Zdenko Franjić, legendarni hrvatski nezavisni izdavač, potom Atilla Aksoj, muzičar, gitarista grupe Zoster iz Mostara i Ivan Galić Ivećko, takođe muzičar, i takođe gitarista, jedan od pokretača WHF-a. Pobijedila je fenomenalna Tamara Ristić-Kezz iz Kikinde! Ona, sama, i klavijature s njene lijeve strane, bili su joj dovoljni za trijumf.

Tamara je nastupila drugu veče WHF-a, nakon što je sa svojim ocem i njegovim prijateljem putovala jedanaest sati od Kikinde do Širokog Brijega i stigla neposredno prije nastupa. Onda je njen otac želio da gleda koncert Hladnog piva, čiji je nastup organizovao u Kikindi prije nekoliko godina, a povratak u Vojvodinu bio je planiran nakon nastupa Mileta Kekina i njegove ekipe. No, organizator je «zadržao» Tamaru, a tata i kolega vratili su se u Kikindu. Tamara Ristić je u Beogradu završila istoriju umjetnosti, uporedo i Srednju muzičku školu koje u Kikindi nije bilo, i uskoro planira objaviti svoj prvi album. Na WHF-u je kao nagradu dobila snimanje pjesme u Muzičkom centru Pavarotti u Mostaru, kao i snimanje spota. Valja joj opet iz Kikinde u Hercegovinu...

Članovi filmskog žirija bili su zagrebački glumci Krešimir Mikić i Marko Cindrić, te Filip Mojzeš, reditelj iz Beograda. Film Manikura, autorskog trojca iz Širokog Brijega - Kraljević, Galić, Sopta, proglasili su najboljim. Autori su nagrađeni filmskom opremom.

DRAGULJ U KRUNI

Isti ciljevi i dobri osjećaji

Ne prave organizatori WHF-a kompromise kada osmišljavaju prateći program. Pa su im do sada u goste dolazila najveća rock and roll imena iz regije. Praktično, ko vam god padne na pamet bio je u Širokom Brijegu. A ako nije, onda će doći. «Nije WHF jedini po tom pitanju, ali je WHF dragulj u toj kruni dobrih festivala koji se organiziraju u Bosni i Hercegovini. U Mostaru i okolini, postoje WHF, Mostar Summer Fest, Mostar Blues & Rock Festival, i u Čapljini i u Čitluku neki festivali, i svi su različiti. Možda je koncept WHF-a najzanimljiviji i najluđi u osnovi, ali svi mi imamo isti cilj: želimo da se publika na našim festivalima dobro osjeća», iskren je Boris Čerkuč. I naredne godine, naravno, cilj organizatora West Herzegowina Festa je jasan: s jedne strane livade muzička bina, s druge strane konstrukcija sa filmskim platnom, a između, i u klimavom VIP-u sa drvenim klupicama, I Feel Good. Uzgred budi rečeno, u Širokom Brijegu jedini imaju VIP u koji može ući ko god to želi. Zaštitaru pored ograde treba pokazati samo dobru volju.