Sarajevo, od 2:39 min.



Ajvatovica



Sanski most

bice ovog sve vise u BIH,obratite paznju na islamsku vezu

Turcenje nije nista neobicno za nase Bosnjake.

Mislin da bi se prosjecan anadolski Turcin usra od muke, kad bi u lito svratija do Sarajeva. Ono jadan misli neki dobri muslimani, kad ono veca golotinja nego u Istanbulu i Izmiru.

Samo zamislite dodje neki omanji Hasan iz zadnjeg kutka Anadolije, da vidi zemlju brace Osmanlija, IDE on ceston i zamotana mu zena, kad ono sisate divojke u minicu svud okolo njega. To bi bilo za skrivenu kameru.

posmatrajuci ponasanje bosnjaka u zadnjih 20 godina, od bezglavog i glupog ulaska u rat, preko velikih pogibija i zrtava na koje su izonanisali njihovi lopovski politicari, onda rasipanje energije na 10 stvari, od neuma, mostara, do Brckog, mogu da zakljucim da su nekada vecinom bili Srbi, to je ocigledno, samo su Muslimani pa ih islam vuce ka Aziji,takvog naroda nema nigde na dunjaluku, tesko je biti u njihovoj kozi....

Sebar

Sebar je bio zavisni seljak u srednjovjekovnoj srpskoj državi. Sebar je morao gospodaru (vladaru, vlastelinu ili crkvi) da daje nekoliko vrsta rente. Prema vrsti odnosa i posla kojim su se bavili sebri se dijele na: merophe, vlahe, obrtnici, sokalnike (posluga) i otroke (robove). U Dušanovom zakoniku precizno je određen pravni položaj sebara.
U starim dokumentima pojam sebar je označavao i prostog, neukog čovjeka.

1 Meropah
2 Vlah
3 Sokalnik
4 Otrok

Meropa

Meropah je bio zavisni seljak u srednjovjekovnoj Srbiji. Meropahe su nazivali i Serblji, zemljani ljudi, ljudi vlastelisci. Bili su obvezni raditi za svog gospodara i da mu daju naturalnu rentu. U Dušanovom zakoniku određene su obveze meropaha: raditi za gospodara 2 dana sedmicno, da mu kose sijeno, okopavaju vinograd, da godišnje daju "carevu perpera" (novac) i da im se ništa više preko zakona ne oduzima.

Meropa nije smio napustiti zemlju koju je obrađivao. Međutim, Zakonik im omogućuje da se sude s gospodarom i kraljem ukoliko su zahtjevi gospodara glede rada i davanja veći no što je to propisano.

Vlah

U srednjovjekovnoj srpskoj državi vlasima se naziva nomadsko stanovništvo koje se bavilo stočarstvom Dušanov zakonik spominje obveze vlaha (kao i Zakonik cetinjskih vlaha). Vlasi tokom vremena postaju društveni sloj koji ima poseban tretman, nije opterećen feudalnim daćama, već plaća određeni godišnji porez.

Povlačenjem dijela srpskog življa ispred Turaka u XV v.. u hrvatske krajeve, te uvećanjem broja Srba koji postaju dominatno stanovništvo u Dalmaciji i njenom zaleđu, kao i istočnoj Slavoniji, i stvaranjem Vojne krajine proširio se naziv Vlasi, za Srbe u Vojnoj krajini. U vrijeme turskih ratova i okupacije Vlah je uvredljiv naziv za Srbina, odnosno, pravoslavca.
Ovaj pojam ne treba miješati sa: nazivom za omanju skupinu naroda romanizovanog porijekla, koje se bavi stočarenje, Vlasima. Također, stanovništvo romanskog podrijetla u dalmatinskim gradovima nazivalo je brdske pastire i seosko stanovništvo, Vlasima.

Sokalnik

Sokalnici su bili obrtnici.

Otrok

Otrok je bio rob u srednjovjekovnoj srpskoj državi. Otroci su bili svojina koju je gospodar mogao otuđiti. Prema Dušanovom zakoniku otrok - kršćanin nije mogao biti prodan nehrišćaninu.
Otroci su bili nasljedna svojina, ali se nisu mogli pokloniti kao miraz. Vremenom otroci postaju Meropsi, zavisni seljaci; dobivaju zemlju na uživanje sa svim ostalim obavezama koje ispunjavaju prema svom gospodaru.

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A1%D0% ... 0%B0%D1%80


“Mi Srbi lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tudju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urodjene inteligencije. Lažemo stvaralacki, maštovito, inventivno.”

Dobrica Ćosić: clan SANU, u svom romanu "Deobe

http://www.youtube.com/watch?v=tKEe2lusouw

U vrijeme kosovske bitke Belgrad ( Beograd) je bio u sastavu i pod kontrolom Ugara i Ugarske. Turci skupa Sa Servima oslobadaju Beograda od Ugara,...Ta slugarsko kmetovsko vlaska mitologija lazi je najbolje okarakterisao Dobrica Cosic, on je samo potvrdio ono sto je 1871. Srpski književnik Milan Milicević napisao: "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje racun" D.Čosić : "... Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.... .. da bi obmanuli, lažemo iz stida, da se ohrabrimo, da sakrijemo bedu...." Dakle, sve je šuplja osim pljačke, očuvanja plijena, pravljenja alibija za pljačkaše i aboliranja ubojica... To traje 170g... Granice Bosne i Srbije u vrijeme kosovske bitke 1389 godine

SAMO SEDAM GODINA NAKON PORAZA NA KOSOVU POLJU 1396 PORAZENA SRPSKA VOSJKA RATUJE NA STRANI OSVAJACA OSMANLIJA PROTIV KRIZARA NA NIKOPOLJU (BUGARSKA).SRPSKI VOJSKOVODA STEFAN LAZAREVIC DAJE VLASISTU SESTRU OLIVERU TURSKOM OSVAJACU,SULTANU BAJAZITU I,........

Nakon poraza srpske vojske na Kosovu na Vidovdan 1389. turski sultan Bajazit I je dozvolio Stefanu Lazareviću da zadrži titulu despota, očeve zemlje i dio autonomije. Zauzvrat, Stefanova sestra Olivera se udala za Bajazita, a Stefan je plaćao danak (u zlatu, ne u krvi) Otomanskoj imperiji i bio obavezan da obezbjedi vojni kontigent koji će se boriti u sklopu Otomanske vojske kada Sultan to zatraži. Najmanje očekivana posljedica bitke na Kosovu je rađanje međusobnog poštovanja i bliskosti između Stefana i Bajazita. Ovo je dovelo do toga da je Bajazit proglasio Stefana svojim najvernijim vazalom na velikom skupu u Seru (Serres) 1393. Dijelom zahvaljujući tome, prve godine poslije Kosova Srbija provodi relativno mirno, a Bajazit nastavlja sa svojim osvajanjima na Balkanu, uglavnom u pravcu Bugarske.

Bugarski gradovi padaju jedan za drugim i 1393. Turci osvajaju Nikopolj, tadašnju prestolnica bugarskog cara Ivana Šišmana. Ovim je Otomanska imperija vrlo ozbiljno pokucala na vrata prvog katoličkog kraljevstva u Evropi – Mađarske. Reakcija pape Bonifaćea IX je bila brza. On je 1394. pozvao na krstaški pohod protiv Otomanske imperije, s ciljem da se Turci izbace sa Balkana, nazad preko Bosfora i Dardanela. Iako je duh krstaških pohoda bio dobrim dijelom slomljen gubitkom Svete Zemlje u 13. vijeku, odziv je premašio sva očekivanja. 1396. u Mađarskoj se našlo oko 40 hiljada krstaša, uglavnom teških konjanika, dobro opremljenih i željnih bitke. Nacionalni sastav krstaša je bio u punom smislu riječi internacionalan: najveći dio su činili Francuzi (preciznije, ljudi Burgundije), mada se ne smije zanemariti prisustvo svih značajnijih Zapadnih sila tog vremena, u prvom redu Engleza i Nijemaca. Komanda nad krstašima je poverena sinu Vojvode od Burgundije, Žanu od Nevera. Uz njih je stajao mađarski kralj Žigmund sa oko 60 hiljada vojnika. Značajan dio Žigmundove vojske činila je lahka konjica – šekeli, uz mađarske vazale od kojih su najpoznatiji vlaški Vojvoda Mirčea i transilvanijski plemić Lacković.

Na drugoj strani, upozoren sakupljanjem ovako velike armije u Mađarskoj, Bajazit naređuje utvrđivanje do tada osvojenih gradova u Bugarskoj. Nikopolj postaje važno mjesto u Bajazitovim odbrambenim planovima zbog svog odličnog strateškog položaja i jakih zidina. Komandant Nikopolja Dogan Beg dobija naređenje da brani grad do poslednjeg čovjeka, a Bajazit okuplja vojsku od oko 100 hiljada ljudi i kreće u susret krstaško-mađarskoj vojsci. Oko polovine ove vojske je činila pješadija – azapi i janičari, dok je ostatak činila konjica – akindžije kao lahka i spahije kao teška konjica. Naravno, uz kontigent od oko 15 hiljada teških srpskih konjanika predvođenih Stefanom Lazarevićem lično .

Žigmund, koji je već imao iskustvo iz pograničnih sukoba sa Turcima, je želio da zauzme odbrambenu poziciju i pusti Turke da napadnu, kako bi što bolje iskoristio prednost terena. Ovo je, međutim, bilo neprihvatljivo za Žana od Nevera i krstaše – oni su insistirali da što pije, jurišem, potuku tursku vojsku. Na kraju je Žigmund morao da se složi sa taktikom ljudi koji nisu imali nikakvog iskustva ni znanja o taktikama Otomanske imperije. Kombinovana krstaško-mađarska armija je prešla Dunav početkom septembra 1396. i za relativno kratko vrijeme osvojila nekoliko slabije branjenih gradova kao što su Belogradčik, Orjahovo i Vidin. Stanovništvo većine gradova, kako muslimansko tako i pravoslavno, je masakrirano. Ove lake pobjede su rezultovale još većem samopouzdanju i bahatosti krstaša i 12. Septebra Nikopolj je opsjednut.

U međuvremenu, Bajazit hita ka Nikopolju, do koga neometano stiže 24. septembra i postavlja svoj kamp na brdu nekoliko kilometara južno od grada. Koristeći standardnu istočnjačku taktiku, on utvrđuje svoj kamp i pušta krstaše da napadnu, koristeći sve prednosti svog utvrđenog odbrambenog položaja. Krstaši, naravno, nisu propustili priliku da ‘dokažu svoju hrabrost’.

Bitka kod Nikopolja se odigrala u ponedeljak, 25. septembra 1396. Turska vojska je bila postavljena iza svojih utvrđenih položaja u obliku polumjeseca: centar je činila pješadija (azapi naoružani lukovima i strelama i janičari), dok su na krilima bile spahije. Ispred utvrđenih položaja turske pješadije bile su akindžije. Bajazit i njegova lična garda su zauzeli položaj iza pješadije. Stefanova konjica je ostala uz Bajazita kao rezerva.

Krstaško-mađarska vojska se postavila u linijski poredak: centar su činili Žigmundovi Mađari, lijevo krilo je povjereno Mirčei i njegovim Vlasima, a desno Lackoviću i ljudima Transilvanije. Ispred njih je postavljena krstaška vojska. Žan od Nevera i krstaši nisu mogli da podnesu misao da uđu u bitku tek poslije onih koje su smatrali manje vrijednim.

Maksimalno potcenivši protivnika i želeći svu slavu za sebe, krstaši su krenuli u juriš i ne obavjestivši Žigmunda. Naravno, pošto su ispalili po nekoliko strijela, akindžije su se sklonile sa puta krstaške teške konjice koja se našla u podnožju brda na kom je stajala glavnina turske vojske. Azapi su ih odmah zasuli kišom strijela. Krstaši u teškim oklopima nisu imali izbor do da se pješke popnu uz strm uspon kako bi izbjegli ‘kukavičku smrt’ – smrt od strijela. Relativno brzo su savladali uspon i stigli do, dobrim dijelom, neoklopljenih azapa. Ovo je rezultovalo probojem turskog centra, ali su se tada na njih obrušile spahije sa krila turske vojske. Uslijedio je krvav i haotičan boj. Juriš Bajazita i njegove lične garde sa samog vrha brda na premorene i dezorganizovane krstaše je bio presudan: preživjeli krstaši su se mahom dali u bijeg.

Čim je čuo za ishitren napad krstaša, Žigmund im je krenuo u pomoć. Komandanti lijevog i desnog mađarskog krila, Mirčea i Lacković, su zaključili da je bitka izgubljena i napustili bojno polje. Dok je Žigmund stigao do neprijatelja, krstaši su već bili razbijeni, a azapi i janičari su zatvorili rupu u svom centru. Mađari su uspeli da nanesu velike gubitke turskoj pješadiji i da je na kraju razbiju. Upravo kada se Žigmund uhvatio u koštac sa glavninom turske konjice i ishod bitke visio o koncu, Bajazit je dao znak Stefanu: 15,000 srpskih teških konjanika je jurnulo na Mađare sa njihove desne strane. Juriš i šok su bili tako siloviti da je srpska konjica u roku od nekoliko minuta osvojila Žigmundovu ratnu zastavu. Pad kraljevske zastave je potpuno demoralisao Mađare. Žigmund je naredio povlačenje i Mađari su se u neredu, na granici bijega, i uz velike gubitke, povukli.

http://www.youtube.com/watch?v=dm3hXCJjhm4

Korisni linkovi:

http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Nicopolis

http://www.historyofwar.org/articles/ba ... polis.html

http://www.geocities.com/nbulgaria/bulg ... cop396.htm

http://www.deremilitari.org/resources/s ... opolis.htm

Literatura:

Osprey - Campaign 064 - Nicopolis 1396

Aziz S. Atiya - The Crusade of Nicopolis

Norman Housley - Documents on the Later Crusades, 1274-1580

ima li išta jače nego kad Muslimani predbacuje Srbinu to što je surađivao s Osmanlijama?!

paradoks

ovo je Bošnjo, smrdljivi poštar, maskiran Fikretovim avatarom

Udri Mujo u šargiju

A pazi, nije sporna suradnja, nego negiranje i velicanje cojstva i herojstva

e pa dzaba ti sad, deseterac je davno ispevan, vi bosnje samo mozete da dobijete po tamburi, tako kaze epska poezija

Da, preslično da bi bilo slučajno!

Guslaj ti, povijest gvori u prilog mojim tvrdnjama.

Pa bilo ga je, gospođice Emt.
Kroz svo to vrijeme, nije bilo puta i puteljka da Turak nije posijao glavu na njemu. Čim bi se mrdnulo sa glavne saobraćajnice, tako bi glava odletila a posebno je to bilo izraženo u dičnoj nam Crnoj Gori gdje su ih lovili i glave im odvratali kao pilićima

Ovo je odlično, što više ovakvih manifestacija nam treba u BiH.

i kako to menja cinjenicu da ste se vi bosnjaci napasli srpskih yaya, da smo vas pocistili sa 70% BIH, kicmu vam polomili, demografski i teritorijalno ste unisteni, nabijeni kao palestinci u 3 grada itd? uostalom ako ti je toliko interesantno sto je bajazit yebavao tu klinku, guzio sam i ja turkinje samo tako i sta sad? to je nacionalni uspeh?

Kako imate nisku tacku kljucanja vi Srbi.Nije mi interesantno uopce, nego vasi mitovi i legende su smijehotresni

Cinjenice, cinjenice i drzimo se povijesti i Turaka.Tema je.

Sto se tice devedesetih, " obelezeni " ste.Samo se lud covjek moze hvaliti tako necim daxt.

P.S u biti je najsmijesnije sto obiljezavate ovu bitku

Ma vidi ti malog četnika kako se budi.