Osmeročlana obitelj Golemac živi od minimalnih primanja


MOSTAR – Da zlo nikad ne dolazi samo i da se može prebroditi samo s velikom ljubavlju i čvrstom vjerom u bolje sutra, svjedoči potresna priča Ivanke i Marinka Golemca iz Mostara, koji su prije 23 godine krenuli u zajednički život pun ljubavi i razumijevanja ne sluteći što ih sve čeka.
- Preživjeli smo kalvariju, od bolesti i neimaštine do ogovaranja i podrugivanja, ali smo ostali normalni samo zahvaljujući pravoj ljubavi i Božjem blagoslovu, kazao nam je ovaj par prilikom jučerašnjeg posjeta kad su im članovi ELSA-e Mostar uručili novčanu donaciju od 295 maraka, prikupljenih u humanitarnoj akciji koja se za njih provodila na ulicama grada.

Težak životni put

Dočekavši nas u svome s ukusom opremljenom stanu na Bijelome brijegu, ovaj par je iskazao radost što je vidio ekipu Dnevnog lista, kazavši kako su radosni što preko medija mogu zahvaliti svim dobročiniteljima koji su se uključili u akciju da im pomognu te iznijeti svoju životnu priču, koja nas je kao i volontere akcije uistinu potresla.
Naime, njihova bol koristila se više puta u nekim medijima za prikupljanje političkih bodova, pa je tako bilo mnoštvo natpisa i reportaža o nekim donacijama koje nikad nisu vidjeli ili su pak bile u znatno manjoj količini, što im je uzrokovalo mnogo problema.
Stoga su željeli kazati da je u navedenoj akciji za njih uistinu prikupljeno mnogo robe, ali da je, na žalost, ne mogu iskoristiti jer u brojnim vrećama ništa nije bilo za uzraste njihove djece, zbog čega su je uredno vratili organizaciji ELSA-e da je uruče nekome kome odgovara.
- Dobili smo kilogram brašna, kilogram šećera, dva pakiranja toaletnog papira, jednu pastu za zube, i ne kažem da je to malo, jer nam je i to dobrodošlo, kazala je Ivanka ne krijući da su jedan dobar dio života živjeli zahvaljujući humanosti ljudi koji su znali njihovu životnu priču.
Naslijedili su stan od Marinkovih roditelja, a plaća koju je zarađivao u međunarodnoj špediciji kao profesionalni vozač omogućila im je pristojan život i odgoj četvero djece koja su se rodila iz ljubavi. No, bolest je promijenila njihov životni kolosijek 2002. godine, kada su dobili blizance. Jednom sinu dijagnosticirana je cerebralna paraliza, a nakon toga uslijedili su novi životni udarci. Prije no što su uspjeli prihvatiti novonastalu situaciju, do tada zdravom sinu im je ustanovljen Nefronski sindrom, zbog čega je Marinko morao posao tražiti u gradu, jer oko djece nije imao tko pomoći Ivanki.
Svjesni da će im život s djecom u zgradi bez lifta biti s vremenom nemoguć, kupili su zemlju u Raštanima s namjerom da prave prizemnu kuću, ali na žalost, uskoro je obolio i Marinko od zloćudnog karcinoma mekog nepca, zbog čega više nije mogao raditi. To se dogodilo u božićno vrijeme 2010. godine, kada je, kako ističu, pored brojnih obećanja i medijskih natpisa jedino tadašnji predsjednik Gradskog odbora HDZ-a u Mostaru i današnji premijer HNŽ-a Denis Lasić osigurao donaciju od 3100 mraka.
- Bog je dao da se bolest primijetila na vrijeme, pa sam bez kemoterapije prebrodio operaciju. Izvađeno mi je pola vilice i pola jezika i imam jednu rupu viška, ali sad sam zdrav i mogu u kući pomoći oko djece, kazao je Marinko koji još uvijek nije ostvario nikakvu mirovinu.

Vjera u bolje sutra

Sve breme palo je na Ivanku koja prehranjuje obitelj plaćom čistačice u jednoj ustanovi i invalidnine od 360 maraka koju dobiju za desetogodišnjeg Antu koji boluje od cerebralne paralize, ali i kad je bilo najteže sa svojim suprugom je bila u slozi, i to joj je bila snaga.
- Sve smo uspjeli preživjeti zahvaljujući našoj iskrenoj ljubavi koja nas je i spojila i vjeri u Boga koja nas je vodila čitavim životom, kazala je Ivanka. U najtežim trenucima, kako kaže, obitelj i vjera bili su joj glavni oslonac, iz kojeg se uvijek stvarao vedri pogled na budućnost.
- Srećom, sva nam djeca dobro uče i svi su odlični, kći studira elektrotehniku u Zagrebu i ima 160 maraka stipendije od Ministarstva obrazovanja i smještaj u studentskom domu, kazala je s ponosom Ivanka. Tu se Marinko nadovezao kako vjeruje da će svi oni biti uspješni i uskoro im moći pomagati, jer kako ističe, svi su i više nego svjesni obveza i teškoća u životu.

Pomoći mogu svi koji žele

Od 295 maraka prikupljenih u nedavnoj akciji mostarskih studenata, kaže, platit će knjige koje je Ivanka kupila na rate u jednoj knjižari za sina koji je peti razred, jer joj ih nitko ne može pokloniti zato što je prva generacije po devetogodišnjem planu i programu.
Obitelji Golemac na njihovom trnovitom putu do boljeg sutra koje godinama čekaju pomoći mogu svi ljudi dobre volje, makar odricanjem jedne kave dnevno i uplatom tih sredstava kod Hypo Alpe Adria Banke: Račun 3060008000000086 na broj 21818569 Marinko Golemac.

Piše: Gordana Šimović , Dnevni List, Mostar