Stvari su se promijenile poslije njihove izdaje.
A te neke općinske koalicije nisu ni bitne u svemu.

Lijanovići bi bili mirni kao bubice što se tiče Hrvata, zbog Bošnjaka su dobili moć i podivljali. Najviše na štetu samih Bošnjaka, ali eto.

MLINAREVIĆ-SOPTA: Vaša kandidatura i samo formiranje Neovisne liste SOS Široki Brijeg, podiglo je dosta prašine u gradu. Kampanja je, može se reći, već krenula prljavo, a mašinerije postojećih stranaka Vas dobrano uvlače u svoje klasične predizborne igrice. Ja Vas naime, neću pitati uobičajena pitanja i floskule, za to imate režimske medije, nego ono što u ovom trenu stanovnike Širokog Brijega i Vaše potencijalne birače najviše zanima, a što je ponajviše u fokusu posljednjih dana. Je li Dalibor Ravić nečiji „ubačeni“ čovjek, koji će igrati kako netko drugi svira?

RAVIĆ:Činjenica je da članstvo stranke Radom za Boljitak i njima bliskih stranaka misli da sam igrač HDZ-a BiH dok članovi HDZ-a BiH misle da sam igrač ovih drugih. Dakako, takve tvrdnje su zlonamjerne i apsolutno su neistinite. Dalibor Ravić i članovi neovisne liste SOS Široki Brijeg nisu ničiji igrači i ničija ekspozitura. Mi imamo program koji jamči razvoj mjesta u kojem živimo. Zapravo, mi smo jedna potpuno nova, mlada i neiskvarena ekipa ljudi i nemamo nikakvog drugog interesa osim da pokušamo doprinijeti razvoju Širokog Brijega. Ne želimo slušati „žalopoljke“ i širiti pesimizam po lokalnim kafićima, radije smo se odlučili za optimizam, zasukati rukave i pokušati ponuditi nešto novo. Nažalost, gotovo u svim političkim strankama u Širokom Brijegu na rukovodećim pozicijama se nalazi jako velik broj ljudi koji ni po čemu nemaju nikakve veze s djelom i Statutima koje zastupaju njihove stranke. Zbog toga se i nalazimo gdje se nalazimo, ego pokvarenih pojedinaca vodi Široki Brijeg u stagnaciju a to uništava mlade ljude. Mi ne želimo da naša i budućnost Širokog Brijega ispašta zbog nečijeg ega.

Pišeš mi bajke.

Jedini neovisni kandidat( stvarno neovisni) za načelnika u ZHŽ-u, Široki Brijeg

Martina Mlinarević-Sopta razgovor sa Daliborom Ravićem

http://poskok.info/wp/?p=19470#comment-79153

Stavili smo njegov intervju koji je dao BH Danima na ovom topicu, kao i na topicu o Širokom Brijegu. Čini se kao pozitivan lik, koliko se sjećam, mislim da je organizirao i neke akcije protiv pretplate FTV-u.

Baš me zanima koliko je moguće postići bez stranačke mašinerije, i hoće li ga pojedinci ucjenjivati za radno mjesto. Iz ranijih kontakata sa određenim ljudima, svaki oblik društvene aktivnosti, mimo mainstream partija, vrlo brzo donosi "diskretne" prijetnje gubitkom tvog posla, ili posla bračnog partnera. Čak iako imaš svoju firmu, imaju široku lepezu mogućih ucjena (uskraćivanje kredita, razne dozvole, inspekcije). Društveni angažman je za hrabre ljude.

Koje mu je radno mjesto ? Ne da mi se čitati onaj interview.

Ne znam ko su "stožernici".

Problem je što očekuješ da su svi upućeni u te lokalne pizdarije iz Širokog Brijega. Ne zanima to ljude puno.

Ne znam ko su "stožernici".

Ucjenjuju ga već, direktno mu je zaprijećeno kako će ostati bez posla ako ne povuče kandidaturu. Info iz prve ruke.

I ja, neće povući kandidaturu

Sjaj i bijeda zapadne Hercegovine



Piše: Frano Vukoja

U statističkim biltenima bivše države jedan od konstantnih pokazatelja bio je taj da su zapadnohercegovačke općine bile među najnerazvijenijima u nerazvijenoj BiH. Široki Brijeg (tada Lištica), Ljubuški, Posušje, Grude i Čitluk imali su najmanje društvenih stanova po glavi stanovnika, najmanju stopu zaposlenosti (ali i najveću stopu nezaposlenosti), ali, uz Duvno i Livno, i najviše radnika „na privremenom radu u inozemstvu“. Dijelove Hercegovine zapadno od Neretve, kao što je najveći dio Mostara i Čapljina, nisu svrstavali u zapadnu Hercegovinu, već u nekakvu srednju.

Velik napredak

Statistika je puno toga pokazivala, ali, kao i kupaći kostim“, i sakrivala. I tada je, primjerice, Široki (Lištica) uz Zadar imao najveći broj registriranih automobila na broj stanovnika, kao jedan od pokazatelja standarda, u čitavoj bivšoj državi. Siva ekonomija, devizne doznake dijaspore i bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (posebno duhanom) crnu statističku sliku zapadne Hercegovine činile su nešto svjetlijom. No, puno se toga promijenilo u posljednja dva desetljeća pa i tako i percepcija o zapadnoj Hercegovini - nekad najnerazvijeniji kraj u BiH danas se u bh. javnosti percepira kako najbogatiji. Što do toga drži vodu, a za što se može reći ona: Smućaj pa prolij!?

Prije dva desetljeća raspao se socijalistički sustav i puknuo njegov balon, što je najmanje pogodilo one kojemu je najmanje služio. Onima kojima je socijalizam i dogovorna ekonomija najmanje dala, demokratski sustav i privatno poduzetništvo dalo je najviše. Zapadna Hercegovina je živnula, poslovično poduzetništvo Hercegovaca, koje se iskazivalo i u bivšem sustavu, urodilo je plodom. Unatoč agresiji i ratnih nedaća, općine zapadne Hercegovine ubrzo povećavaju broj zaposlenih, većina gospodarskih pokazatelja bilježi rast u odnosu na one predratne, dok najveći dio BiH ni danas nije ni blizu gospodarske razvijenosti iz vremena 80-ih godina prošlog stoljeća. Mnogi koji u zapadnoj Hercegovini nisu bili dva desetljeća ne mogu vjerovati očima pa je u javnosti stvorena fama kako je jugozapadni dio BiH najrazvijeniji, kako Hercegovci žive najboljim standardom u BiH. Istina, stvoren je veliki napredak, ali samo u odnosu na stanje u bivšoj državi. Velike „ušminkane“ zgradurine uz loše prometnice u zapadnoj Hercegovini daju dojam prosperiteta i gospodarskog sjaja, a one u najvećoj mjeri čine zapravo veliko Potemkinovo selo u kojem zaposlenici često zarađuju znatno manje od federalnog prosjeka. Mnogi u zapadnoj Hercegovini vide nešto slično onome što je vidjela ruska carica Katarina kad je njezin ljubavnik Potemkin, izgradivši fasade kuća nepostojećeg sela, „pokazao“ blagostanje i opravdao svoju kolonizaciju tog područja.

Najnoviji statistički pokazatelji o proizvodnji, izvozu, (ne)zaposlenosti, visini plaća i slično ne potvrđuju dojam o navodnom bogatstvu zapadne Hercegovine.

Mnogi uvaženi stranci reći će kako zapadna Hercegovina ima najveći broj lijepih kuća, kako se tuda voze najbolji automobili, a ne vide loše ceste i ostalu infrastrukturu te mnogo toga lošega. Ne vide svakidašnje jadikovke onih koji kod bogatih traže posao za koricu kruha. Okolo gladac, unutra jadac, ili kako se govorilo u osmanlijsko doba - okolo kalaj, unutra belaj!

Tranzicija, razni vidovi profiterstva, toleriranja krupnijeg kriminala i korupcije stvorile su goleme socijalne razlike, društveno raslojavanje na bogate i siromašne, a stvoreni srednji stalež sve se više topi.

Prije desetak godina plaće su u zapadnoj Hercegovini bile dvostruko veće nego u većini BiH, a sad su se izjednačile. Znatan broj radnika radi i za 500 KM mjesečno, pa i niže. Sretnici su oni koji još uvijek imaju tisuću KM i više, a sve su rjeđi oni s enormnim zaradama i značajnijim profitom. Oni još uvijek stvaraju privid o bogatoj zapadnoj Hercegovini.

Visok osobni standard pojedinaca neprirodno egzistira uz nizak komunalni standard. Skupa vila često je daleko i od vodovoda, a kamoli od kanalizacije. Ima slučajeva da đaci u „Pradinim“ cipelama u razred ulaze kroz hodnik kojim pliva voda iz WC-a.

Mnogi su na čekanju – jedni čekaju na Zavodu za zapošljavanje, drugi da ih gazda ponovo pozove na posao, a treći čekaju nekoliko već zarađenih plaća. Računi brzo stižu, džepovi su sve plići, kreditne kartice se izlizale od „peglanja“. Još prije desetak godina neki su u Sarajevu rekli kako se životni standard u najnerazvijenijim dijelovima Federacije mora izjednačiti s onim u zapadnoj Hercegovini. Bili su zloguki proroci – događa se obratno.

Životni standard zapadne Hercegovine sve se više približava onom iz najsiromašnijih dijelova FBiH. Devizne doznake dijaspore na bošnjačkom dijelu FBiH proporcionalno su znatno veće nego u zapadnoj Hercegovini, socijalna izdvajanja države također. Zapadnoj Hercegovini se od poreznih izdvajanja puno manje vraća nego drugdje u FBiH i BiH. Pojedini politički predstavnici Hrvata, koji su svako malo u Sarajavu, znaju se „pohvaliti“ kako njihovi sunarodnjaci, pogotovo Hercegovci, puno bolje žive od Bošnjaka. Što pravi vlastodršci u Sarajevu slušaju s oduševljenjem pa se prema zapadnoj Hercegovini ponašaju maćehinski, a izdvajaju silna sredstva za saniranje propalih poduzeća u bošnjačkom dijelu FBiH, spajanjem staža uposlenicima tih područja spašavajući tako radna mjesta i socijalni mir. A Hercegovci neka se sami snađu, znaju oni to.

Skup životni stil zapadne Hercegovine stigao je na naplatu. Nekadašnji hercegovački „auslenderi“, koji su crnčeći prekovremeno i vikendom ostvarili dobre zarade, te novopečeni tajkuni i tajkunčići stvorili su visoke standarde, glorificiranje skupih nekretnina i pokretnina, skupe običaje. Kad su vidjele kako potkivaju konje, mnoge žabe digle su nogu i sad to skupo plaćaju. Pokondirene tikve su se polupale, sjajni baloni puknuli su. A „pukli“ su i mnogi njihovi vlasnici. Teme iz kultnog Sirkovog filma „Imitacija života“ i Tackerayova romana „Vašar taštine“ aktualiziraju se u Hercegovini. Hercegovci su sami sebi stvorili novovjeki namet na vilajet. Trče sa skupe fešte na još skuplju, a mladoženja od petsto svatova poznaje njih 50-ak. Jedni kažu kako valja što raskošnije proslaviti krstitke, krizme, vjenčanja, godišnjice braka, vjerske blagdane, a netko će reći kako je enormno trošenje u takvim prigodama zapravo ruganje vjeri i ismijavanje samoga sebe. Letvica je podignuta previsoko, a Blanka Vlašić (tipičnog hercegovačkog prezimena) jako je malo. More je tako blizu, a od mora problema mnogima je u Hercegovini jako daleko. Patrijahalno u zapadnoj Hercegovini ustupilo je mjesto materijalnom, potrošački mentalitet učinio je svoje, moć novca mnoge je pretvorila u nemoćnike, a umjesto diskretnog šarma buržoazije na djelu je indiskretna bahatost novih buržuja.

Najviše ljudi u zapadnohercegovačkim selima živi samo zbog čistog zraka. Ali od zraka se ne može živjeti. Nije tome davno kada je gotovo svako seosko kućanstvo u zapadnoj Hercegovini imalo dvije krave, a svako s bavilo i poljoprivredom – proizvodnjom duhana, vinogradarstvom ili povrtlarstvom.

Jedna starija Hercegovka reče: „Lako ti je mojoj nevisti, od svega živa ima samo mačku!“ Netko je kazao kako nije seljak onaj koji živi na selu, nego onaj koji živi na selu, a ne drži kravu. Jer jedna krava vrijedi koliko i jedna prosječna plaća. Brojna kućanstva koja su živjela u gradu na svojim napuštenim seoskim okućnicama bavila su se poljoprivredom. No, vrijeme čobanluka i motike davno je prošlo, a moderne farme i intenzivna poljoprivredna gazdinstva još su rijetka. Najgore od svega je totalno poremećen sustav vrijednosti. Puno više se cijeni kriminalac sa skupim automobilom nego profesor fizike bez auta, koji se auta i boji jer zna što je kvadrat razlike i što je sekunda za sekundu. Roditelj mora sinu i kćerki skupo platiti izlazak uz jeftinu glazbu, kupiti pokoju markiranu „krpicu“. Znanstveno je dokazano da je glumljenje života na visokoj nozi opasno i po sam život. Ona iz bivšeg sustava „Važno je što je na meni, nitko ne zna što je u meni“, u zapadnoj Hercegovini se u novom sustavu aktualizirala do apsurda. Automobil nije prijevozno sredstvo, već statusni simbol, oni koji koriste javni prijevoz (što je u razvijenom svijetu pravilo) u zapadnoj Hercegovini izazivaju javnu sablazan. Djeca bogatijih „furaju“ trendove, što djecu siromašnijih gura u – kriminal.

Lokalna recesija

Kako onda iz začaranog zapadnohercegovačkog kruga? Ako se nešto brzo ne promijeni nabolje, zapadnoj Hercegovini, nakon globalne hipotekarne krize i recesije, prijeti lokalna hipotekarna kriza, lokalna recesija s duplim dnom, a možda i depresija. S početka prošlog stoljeća u godinama gladi fra Didak Buntić odvodio je zapadnohercegovačku siročad u Slavoniju, jedno vrijeme šverc duhanom hranio je brojnu hercegovačku djecu, prije pola stoljeća zapadnu Hercegovinu spašavao je „privremeni rad u inozemstvu“, a potom i Džemal Bijedić koji se usudio prepoznati bijedu zapadne Hercegovine i podario joj nekoliko gospodarskih projekata. No, unatoč njima, zapadnohercegovačke općine bile su, prema statističkim pokazateljima, među najnerazvijenijima u BiH.

Tranzicija i privatno poduzetništvo živnuli su zapadnu Hercegovinu, ali ne do mjere koja bi joj jamčila neko blagostanje i visok životni standard o kojem postoji lažna predstava.

Kako umjesto Potemkinovih sela doći do bogatog sela s intenzivnom i eko-poljoprivredom i stočarstvom te do etno-sela u koji bi svraćali međugorski hodočasnici i turisti s Jadrana? Mnogima smeta bahatost jednog dijela doista bogatih Hercegovaca, ali svakom će oprostiti sve ukoliko zaposli pokojeg radnika i investira u rodni kraj kojem se nitko ne može dovoljno odužiti. Hrvatska bi morala ozbiljnije razmisliti o zaleđu svoje kifle na jugu.

Hercegovci su prvi u BiH bili u Europi i od Europe najviše očekuju. Pokazali su se vrlo uspješnima u svim uređenim društvima i željno očekuju uređenu BiH. Hercegovina je zbog blizine luke Ploče, željezničke pruge, zračne luke, Međugorja i budućeg koridora Vc te solidnih iskustava zapadnoeuropskih poduzetnika proglašena jednom od najatraktivnijih regija u Europi za ulaganja. Čeka se „samo“ uređena država, a Hercegovci traže samo jednakopravnost u BiH i bit će ravnopravni svima u Europi. No, prije toga, valja se spustiti na zemlju, biti uporan i strpljiv. Ovu svetu zemlju uvijek je Netko spašavao i nipošto se ne smiju udaljavati od Njega.

Večernji

Općina Novo Sarajevo

Uvredama, galamom i tekbirima prekinuli debatu kandidata za načelnika

Sinoćnja javna debata o konkretnim problemima građana u općini Novo Sarajevo prekinuta je nakon što se velika grupa osoba iz publike počela agresivno ponašati i vrijeđati učesnike i moderatoricu debate.

"Na otvaranju debate, prilikom ulaska aktuelnog načelnika Nedžada Koldže, grupa je počela skandirati 'Tekbir, Allahu ekber'. Nakon toga su uslijedile uvrede drugim učesnicima i moderatorici debate. Debata je ometana vulgarnim dobacivanjem, osim u trenucima kada je govorio kandidat stranke SDA Koldžo, te je na kraju morala biti prekinuta zbog eskalacije neprimjerenog ponašanja", kažu iz Naše stranke i osuđuju ovakvo ponašanje na okupljanju na kojem se trebalo diskutovati o tome kako kandidati za načelnike vide rješenje problema vodosnabdijevanja, socijalne zaštite, gradskog prijevoza i druge, a koje su građani u istraživanju naveli kao prioritete.

Organizator okupljanja bio je Centar za promociju civilnog društva, a u debati održanoj u prostorijama Međunarodnog centra za djecu i omladinu Novo Sarajevo su učestvovali kandidati za načelnika ove općine iz Naše stranke, SDU-a, SBB-a i SDA.

Kandidatkinja Naše stranke za načelnicu Općine Novo Sarajevo, Sabina Ćudić, izrazila je žaljenje što "rasprava o izuzetno važnim pitanjima o Novom Sarajevu protiče u potpuno neprimjerenoj i tragikomičnoj atmosferi", a povodom ovog događaja oglasio se i Dino Mustafić rekavši: "Ovo predstavlja udar na demokratske principe javne rasprave i slobode izražavanja i ja se ne sjećam da je ikada javna debata kandidata prekinuta na ovaj način zbog agresivnog, vulgarnog i prijetećeg djelovanja".

...malio citam sto ovi pametni svit pise...ali nikako da dodem do odgovora npr. "zato bi izasao na glasanje?"

A ti nemoj izići. Neka nijedan Hrvat ne iziđe osim HSP-ovih, Lijanovićevih i SDP-ovih podrepina. Tada će nam svima biti mnogo bolje.