Ponukan upjehom dobrovoljne akcije u vezi knjižnice HNŽ u Mostaru, odlučih vidjeti bi li tko od forumaša iz Tuzle bio voljan učiniti jednu uslugu, kako meni tako i svojim sugrađanima.

Naime, prije nekog vremena sam primjetio da se u par radova Dr. Saliha Kulenovića PMF-a u Tuzli spominje jedan zanimljiv dokument. Koliko sam shvatio, don Ambrozije Benković je u nekom trenutku prepisao stanja duša stare župe Tuzla iz oko 1800. i oko 1850. i istipkao na pisaćem stroju rukopis po nazivom "Obitelji tuzlanskih župa." Ovaj dokument se čuva u Muzeju istočne Bosne. Ako postoji netko zainteresiran, bilo bi dobro otići do muzeja i raspitati se o uvjetima pristupa i mogućeg kopiranja ovog dokumenta. Naravno, pod izgovorom da je u svrhe privatnog istraživanja a ne objavljivanja na hb.org.

Ako se nitko ne javi, otiću ja, iako nisam siguran da Muzej istočne Bosne kao institucija još uvijek postoji, znam da su mnogi vrijedni eksponati zgurani po podrumima zgrada u poluruševnom stanju, te da se o njima nitko ne skrbi.

U međuvremenu ja tragam za dragovoljcem koji bi ispitao kamo je nestao hrvatski jezik iz KŠC Tuzla, te tko je odgovoran za neprovođenje jezičke politike u ovom obrazovnom centru.

Šta? Nema nastave na hrvatskom u KŠC-u?

Ovo je info za koji pouzdano znam: među udžbenicima za 6. razred ima nekoliko pisanih na nehrvatskom jeziku (ne znam odredit o kojem se jeziku radi), ali djeca, između ostalog mogu pročitat i nerazumljive riječi kao npr. "tač skrin". Nadalje, na govornom književnom jeziku se ne inzistira kao što je to nekada bilo (možda u Gimnaziji, to ne znam), a lekcije iz udžbenika, koje obrađuju hrvatski nacionalni identitet se naprosto izostavljaju između 1. i 5. razreda. U 6. ih gotovo i nema, jedini korektan predmet je Hrvatski jezik u kojem je hrvatska književnost relativno dobro obrađena.

Sami djelatnici relativno, dakle relativno korektno i vjerodostojno izvode nastavu na hrvatskom jeziku. No, tu npr. prof. matematike, pored toga što mora uložit truda kako bi djeci objasnio matematičke definicije, jednovremeno mora prevodit iste iz udžbenika, na hrvatski jezik - nema potrebe ovo dodatno komentirat.

Rezultat svega su zbunjena djeca, s kojima stalno moraš razgovarat kako bi ih zadržao/održao "na crti". Ovo "stanje duša nove Župe Soli" teško je objasnit, i ja jedino mogu savjetovat mlade ljude da ne planiraju zasnivat obitelj i rađat djecu u ovom kraju, ako je u njima ostalo makar i zrno hrvatske duše. Ne zbog te njihove duše, već zbog djece koja odrastaju pod tretom neidentificiranog identiteta, što je zaista tema za znanstveni studij.

Ponekad pomislim kako bi jednostavije bilo da sam djecu upisao u bošnjačku školu, jer bi mi bošnjaška okružje dalo djelotvorniju potporu u očuvanju identiteta, ako ništa djeca bi imala prigodu direktno uočiti različitost i s pomoću toga stavit sebe na pripadajuće mjesto.

Moj upit je: Tko je odgovoran za ovaj jezički miks, i zašto nitko ne reagira?

Provjeriti ću, prije dvije-tri godine to mi je prošlo kroz ruke.

Hvala puno. Taj rukopis bi bio vrijedan jer je ogroman dio posla(prepisivanje iz matica i stališa duša) već obavio don Benković. Onda bi se samo trebalo prepisati u excel.

Jučer sam prošao pored zgrade gdje bi trebao da bude muzej ikoliko sam primjetio da su prostorije prazne, u tijeku su građevinski radovi na objektu.

Čudi me da ijedan muzej u BiH uopće radi. U svakom slučaju, hvala puno. Župa P&P ima neku email adresu, pa ću vidjeti s njima imaju li to.

Poslao sam i ja poruku novom gvardijanu, čekam odgovor.