Utorak, 04 Prosinac 2012 17:12



Milanu Lukiću potvrđena doživotna kazna zatvora, Sredoje Lukić osuđen na 27 godina



HAAG - Žalbeno vijeće Haškog tribunala izreklo je danas u 15.35 sati konačnu presudu Milanu i Sredoju Lukiću za zločine nad višegradskim Bošnjacima, izvještava novinar agencije Anadolija (AA). Žalbeno vijeće je odbacilo žalbene osnove Milana Lukića na prvostepenu presudu prema kojoj je osuđen na doživotnu kaznu zatvora, te potvrdilo osuđujuću presudu. Odbačene su Lukićeve argumentacije navedene u žalbi.

Djelomično su prihvaćene neke žalbene osnove Sredoja Lukića te mu je kazna smanjena sa 30 na 27 godina zatvora.

Također, odbačene su ili ocijenjene kao bespredmetne žalbene osnove Haškog tužilaštva.

Milan Lukić je, inače, iznio osam, a Sredoje Lukić 15 žalbenih osnova. Tražili su ukidanje presuda ili smanjenje kazne. Haško tužilaštvo je tražilo dvije žalbene osnove.

Tužilaštvo je uložilo žalbu samo na presudu Sredoju Lukiću, tražeći da se on proglasi krivim za progon, pomaganje i podržavanje istrebljenja, te da mu, u skladu s tim, bude izrečena duža zatvorska kazna.

Milan Lukić je, dakle, proglašen krivim za istrebljenje, ubistva, okrutno postupanje i nehumana djela u šest incidenata. Smatra se direktno odgovornim za "žive lomače", odnosno spaljivanje bošnjačkih žena, djece i staraca u kućama u Pionirskoj ulici i naselju Bikavac u Višegradu 14. i 27. juna 1992. godine. Tom prilikom ubijeno je više od sto osoba.

"Raspravno vijeće nije pogriješilo da ubijanje u Pionirskoj ulici i najmanje 60 žrtava na Bikavcu ispunjavaju uvjete masovnosti za djelo istebljenja", konstatiralo je Žalbeno vijeće Haškog suda.

Sudije su zaključile da je Milan Lukić kriv i za strijeljanje pet Bošnjaka na obali Drine 7. juna 1992. godine, ubistvo sedam radnika fabrike Varda, ubistvo Hajre Korić, kao i za brutalno zlostavljanje zatočenika logora Uzamnica kod Višegrada.

Sredoje Lukić je osuđen za saučesništvo u spaljivanju civila u Pionirskoj ulici, dok je oslobođen za zlostavljanje zatočenika logora Uzamnica.

U Hagu danas borave članovi Udruženja "Žena-Žrtva rata" i Udruženja porodica nestalih "Višegrad 92", odnosno svjedoci protiv Lukića. Oni su uoči izricanja presude kazali da najmanje što žrtve očekuju jeste potvrđivanje prvostepene presude.

Suđenje Lukićima započelo u julu 2008. godine. Haško tužilaštvo je izvelo 46 svjedoka, odbrana Sredoja Lukića tri, a odbrana Milana Lukića 28 svjedoka. Saslušana su i četiri svjedoka Vijeća.

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u Višegradu je ubijeno 3.000 Bošnjaka.

Neka jebo im pas mater. Ljudsko smeće.

Posljednji smiraj za malene Vildanu i Nihada

T. C. 25/05/2013 15:01:00


VIŠEGRAD - U Višegradu je danas učenjem Fatihe i simboličnim bacanjem 3.000 ruža u rijeku Drinu počelo obilježavanje 21. godišnjice zločina nad Bošnjacima ovog grada, izvještava novinar agencije Anadolija (AA).Nakon bacanja ruža sa mosta Mehmed Paše Sokolovića, na mezarju Stražište će biti klanjana dženaza i obavljen ukop sedmero identificiranih Bošnjaka koji su ekshumirani iz jezera Perućac 2010. godine. Dvije najmlađe žrtve u trenutku smrti imale su samo šest, odnosno sedam godina života, a dvije najstarije 78 i 74 godine.


Reisul-Ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazovic je rekao da "zločincima ne pripada budućnost. Budućnost pripada ovom narodu, koji je nevin stradao i ovo je njegova zemlja".

"I ovaj most ovdje, gradili su naši preci. Oni koji su željeli da on povezuje narode, da povezuje dvije obale. Bošnjaci, nemamo drugog puta, do puta onog koga je pokazao Mehmed Paša Sokolović. Mi smo narod koji mora graditi mostove. Mostove sa onim ljudima koji su čestiti, onima koji čestito žele živjeti s nama", poručio je reis Kavazovic.

On je također rekao da je ubijeđen da će Srebrenica, i ono što se dogodilo u Srebrenici, za nekoliko godina biti od velike važnosti za srpski narod, jer će Srebrenica ostati vječita lekcija koju će morati naučiti, a to je da zlo nije ni njihova budućnost.

Naglasivši da se ne može desiti ništa gore od onoga što je bilo 1992. godine, Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja „Žena-žrtva rata“ je kazala: "Ne mogu oni ubiti i zaklati onoliko koliko majka Bošnjakinja može roditi. Kamo puste sreće da ima pravde, danas bi SIPA otišla na Rodić brdo i uhvatila Jovana Popovića i druge, koji su svojom rukom ubili četvoro među sedam njih kojima će se danas klanjati dženaza."

Zahvalivši se ukazanom povjerenju da kao Udruženje iskažu saučešće žrtvama rata, koordinatorica Udruženja "Žene u crnom“ Staša Zajović je rekla kako "posebnu zahvalnost i divljenje moramo iskazati ženama iz Višegrada, koje su smogle snage da govore o monstruoznom zločinu ratnog silovanja, koje su svojom hrabrošću utrle put ženama širom sveta da se bore za kažnjavanje zločina nad ženama i ciilnim stanovništvom".

"Hvala vam po ko zna koji put na toplini i ljudskosti sa kojom nas primate. Jer, mi znamo odakle dolazimo. Iz države koja je naslednica zločinačkog režima, iz države koja je izvršila agresiju na vašu zemlju, organizovala zločine, vojne i paravojne formacije i nije se zustavila. Ni nakon 2000. godine nije doslo do raskida sa tom zločinačkom prošlošću. Danas imamo na vlasti kreatore i saučesnike politike 90-ih" istakla je Staša Zajović.

Na mezarju Stražište danas će biti ukopani Vildana (Džemal) Zukić (1986-1992), Nihad (Islam) Ibišević (1985-1992), Kasim (Hadžihasan) Hasić (1914-1992), Aziz (Halil) Alić (1953 – 1992), Fadila (Imšir) Bošnjak (1934-1992), Nura (Redžo) Čanto (1948-1992), Ševka (Ibre) Selman (1918-92).

Pored reis-ul uleme Kavazovića, obilježavanju na mostu Mehmed-paše Sokolovića prisustvovao je veliki broj predstavnika nevladinih organizacija, imama, kao i veliki broj građana iz cijele Bosne i Hercegovine.

Brod „Perućac“ se probio kroz kanjon Drine

Brod „Perućac“ sa pedesetak putnika u subotu je prekinuo 22 godine dug muk kanjona Drine, i posle nekoliko sati plovidbe od hidroeletrane „Bajina Bašta“ kroz fantastičnu klisuru usidrio se u pristaništu Višegrada.

eštani priobalja Republike Srpske i ribari sa čamaca oduševljeno su mahali vitkoj beloj lađi pod srpskom zastavom dok je sekla zeleno vodeno ogledalo reke.

- Ljudi se raduju trobojci, „Perućac“ je prvi srpski brod koji uplovljava u Višegrad od raspada Jugoslavije. Ovo je dan za istoriju - potreseno je komentarisao kapetan Jugoslav Jovanović Boban, manevrišući oko minijaturnog pontona, dok su s duge obale radnici iz Andrićgrada prekidali sve poslove i uzbuđeno pokazivali na brod i pozdravljali novinari i turistički radnike koji su se iskrcavali.

Putovanje je započelo nekoliko sati ranije sa pontona kraj hidroelektrane na veštačkom jezeru Perućac, gde je granična policija Srbije i BiH pregledala dokumenta učesnika ekspedicije i poželela im srećan put.

Snažni motori „Perućca“ potom su zabrundali i oko pramca broda su se zabeleli beli brkovi od vodene pene, rasterujući gomile smeća koje niz Drinu puštaju uzvodne komšije iz Crne Gore i BiH.

- Hvala bogu da sam dočekao da ponovo zaplovim kroz kanjon posle duže od dve decenije - komentarisao je Srbo Nikolić, učitelj u penziji. - Nekada su ovde svakodnevno plovila dva broda do Višegrada, ali su otkako je počeo rat nestali. Nisam verovao da ću ikada ponovo ploviti kanjonom Drine kraj kog mi je život prošao.

Sagovornik „Novosti“ pamti i vreme pre 1966. kad je hidrelektrana počela da radi. Tada su se brzacima reke još neukroćene branama spuštale „daščare“ i „gredare“, splavovi kojima je rekom transportovana drvena građa s obronaka Tare i Zvijezde, u vratolomnoj plovidbi duž okuka poslovično krive Drine. Izgradnjom elektrane „Bajina Bašta“ stvoreno je veštačko jezero i tok je postao mirniji, ali Drina nije „ispravljena“.

- Učiteljevao sam u selima koja su živela na ivici klisure - pokazuje Nikolić na vrh surih stena koje se nadnose nad rekom. - Ljudi su se bavili sečom, a kad je prestalo splavarenje i Tara proglašena parkom prirode država im je ponudila da ih preseli, a da u njihova sela pusti medvede da se razmnožavaju. Gordi gorštaci odbiše, ali danas su ta sela već iskopnela, u njima đaka odavno nema. Poslednji stanovnici čekaju poziv od Boga, a medvedi dolaze sami.

Stari učitelj se vajka nad uspomenama iz mladosti dok ulazimo u dugu klisuru čije se krečnjačke litice dižu i do 1.000 metara iznad reke.

- Ovde ti živi najlepša riba na svetu, mladica, koja je bila vitka i brza dok je Drina bila nezauzdana. Posle toga se i ona olenjila i ugojila, ili meni bar tako izgleda, jer ni sam nisam više mlad.

On se seća kako su se meštani sela sa obronaka klisure spuštali u dolinu kozjim stazama, kojima je i on svakodnevno po nekoliko sati pešačio na posao do škole. Sada tim stazama silaze na vodu samo brojne divokoze i medvedi koje zimi lovci love sa čamaca.

- Životinje su zaboravile da se plaše od ljudi, vidi samo kako ove divlje patke uporno plove i lete ispred broda koji nikada nisu ni čule ni videle - priča Nikolić.

- To drveće liči na ovdašnje ljude, žilave i sposobne da opstanu i u najgorim nedaćama. Drina je u 20. veku postala strašna granica čije su obe obale natopljene srpskom krvlju.

Njegove reči potvrđuje i veliki krst kraj crkvice u Miloševićima, nekadašnjem selu u delu Podrinja poznatom kao Stari brod.

Tu se 1942. odigrao jedan od najstrašnijih pokolja Srba, kad su ustaše Jure Francetića i muslimanske milicije ubile oko 6.000 civila. Zločin se krio sve do osamdesetih godina prošlog veka, zbog navodnog bratstva i jedinstva. Hodočasnici koji danas dolaze čamcima da se poklone senima mučenika u mali hram na obali Drine burno su pozdravili srpski brod.