Meni nije jasno kako se ne nađe neko da odgovori liku koji kaže da se 1991. nisu mogli izjasniti kao Bošnjaci, a da su do '60 morali upisati ili Srbin ili Hrvat.

mozda je bio u ustasama pa ga zato automatski prebacili u hrvate. a mozda (nije mozda nego sigurno) je covjek i bio hrvat dok mu tito nije reko da je Musliman

u pravu si, sorry. mozda si iz sandzaka. onda je bio srbin i nepravdeno je upisan kao hrvat

Mene samo interesuje dali ce biti Hrvata ispod 12%

Mene samo interesuje dali ce biti Hrvata ispod 12%

A bil` ti drago bilo da bude ispod 12% a?

A ja meraka kad bi bilo ispod 11%

Aj rahatluka kad bi bilo ispod 10%

Ah dženeta kad bi bilo ispod 9%

Aman države za čojka kad bi bilo ispod 8%...


Ali da te odmah ohladim dok nisi svršio od izbuđenja, biće Hrvata više od 12%.

Ma vas i srba trista meleona!

nebih reko ni da je tolko. slobodno odbij u toj racunici USZ. njihov je trokut zenica-tuzla-sarajevo. to je to

23 su njihova 5 kantona, 1 je Žepče i Usora, dakle 22.
USK je 8%, dakle, bez njih su 14%.

Mene samo interesuje dali ce biti Hrvata ispod 12%

Baš me zanima hoće li nakon ovoga popisa biti većina na ispod 12%.

Baš me zanima hoće li nakon ovoga popisa biti većina na ispod 12%.

Pretjerujete sa tim procentima.

Popis 2013: Prebrojavanje Srba, Bošnjaka i Hrvata?

BiH: država Srba i Bošnjaka (sa Hrvatima) ili Bosanaca i Hercegovaca

Uoči popisa stanovništva, poslije dvije decenije ratova i političkih sukoba, ne treba očekivati nove činjenice, nego potvrdu onoga što već znamo. Pojavit će se kroz brojke jedna drugačija BiH, u odnosu na onu popisanu 1991. godine. Ono o čemu se sporimo jeste različito tumačenje razloga takve promjene, prije svega, etničko-nacionalne i vjerske strukture stanovništva i njegovog teritorijalnog rasporeda. Ovo pitanje etničko-nacionalnog i vjerskog prebrojavanja stanovništva jeste ključno za način na koji mi vidimo popis, ali to nije ono što od ovog popisa očekuje Evropska unija

Nije sporno da će podaci iz popisa naredne godine nama i svijetu otkriti bitno različitu Bosnu i Hercegovinu, u odnosu na popis iz 1991. godine. Ono o čemu se sporimo jeste različito tumačenje razloga takve promjene, prije svega, etničko-nacionalne i vjerske strukture stanovništva i njegovog teritorijalnog rasporeda. Ovo pitanje etničko-nacionalnog i vjerskog prebrojavanja stanovništva jeste ključno za način na koji mi vidimo popis, ali to nije ono što od ovog potpisa očekuje Evropska unija. U samom pristupu popisu, razlikuje se njegovo značenje za unutarnje političke potrebe i predstojeće ustavno-pravne debate o budućnosti BiH, od onoga što od popisa očekuje EU. Otkuda ovako velika razlika u unutarnjim, političkim očekivanjima i vanjskim značenjima popisa?

Politika na popisu

Profesor Centra za studij jugoistočne Evrope Florian Bieber kaže da je “siguran kako je EU svjesna političkih konotacija popisa u BiH. Napokon, politički značaj popisa je postao očigledan kada je morao da bude prekinut popis u Makedoniji prošle godine.” Bieber objašnjava da EU “očekuje podatke koji će statistiku u BiH učiniti pouzdanijom. Danas ne znamo koliko ljudi živi u BiH, gdje oni žive itd. Rezultat je da nemamo pouzdane podatke o broju nezaposlenih, GDP-u po stanovniku i druge podatke koji su značajni za svaku zemlju. Oni su u sjeni ’nacionalnih pitanja’.”

Osnovno pitanje jeste kakav je značaj ovog popisa za svaku od tri konstitutivne nacije. Za Bošnjake, kao nesporno većinsku zajednicu, ovaj popis ima višestruki značaj, kako unutar ove zajednice kao test za nacionalno-religijsku identifikaciju tako i za odnose ove nacije sa drugim nacijama i zajednicama unutar i van BiH. Na prethodnom popisu 1991. se svega 1.285 građana BiH izjasnilo kao Bošnjaci. Postojala je velika šarolikost u tumačenju i razumijevanju termina Bošnjak. Uoči tog popisa, SDA BiH i Islamska zajednica su vodile kampanju za izjašnjavanje pripadnosti kao Musliman, u nacionalnom smislu, islam u vjerskom smislu i bosanski jezik kao maternji jezik. Ova kampanja je bila vrlo uspješna.

Rezultati izbora u decembru 1990. i popisa u aprilu 1991. godine konačno su potvrdili nacionalnu, kulturnu i političku zasebnost Muslimana u BiH, što je i bio njen cilj. O tome su ranije postojale dileme u vlastima poslijeratne Jugoslavije, ali ne i među većinom pripadnika ove nacije. “U popisima prije 1981. godine Muslimani se iskazuju pod različitim nazivima. U Popisu 1953. godine osobe koje su izjavile da su Muslimani svrstane su u grupu Jugosloveni – neopredijeljeni zajedno sa ostalim osobama jugoslovenskog porijekla koje su izjavile da su Jugosloveni, dok su u Popisu 1961. godine iskazani pod nazivom Muslimani u etničkom smislu, a 1971. godine kao Muslimani u smislu narodnosti”, objašnjavaju metodologiju ranijih popisa u Agenciji za statistiku BiH.

Broj Muslimana u BiH je procentualno gledano neprekidno rastao od 1961. godine, kada je registrovano 25 posto Muslimana u stanovništvu BiH do 1991. godine, kada je upisano 43,5 posto Muslimana. Ali, na Bošnjačkom saboru koji je održan u septembru 1993. godine, posebnom Deklaracijom o imenu, promijenjen je naziv Musliman u ime Bošnjak, uz objašnjenje da je riječ o povratku historijskog imena.

Ovdje nije riječ o raspravama o ranijim historijskim značenjima pojma Bošnjak, niti o razlikama između integralnog bošnjaštva, čija koncepcija podrazumijeva pripadnike sve tri vjerske zajednice u BiH ili bošnjaštva koje je reducirano samo na bosanske muslimane. Ovdje je, u popisnom smislu, bitno jedino da je popis 2013. godine prva historijska prilika u kojoj se Muslimani izjašnjavaju o svom ustavno-pravnom preimenovanju u Bošnjake. Uspoređivanje broja Bošnjaka na popisu 1991. i budućem popisu 2013. godine samo će nam potvrditi kako su političke, vjerske i kulturne kampanje presudne za nacionalnu i vjersku identifikaciju stanovništva na bilo kojem popisu.

Poziv Bošnjacima

U pripremi predstojećeg popisa, Rijaset Islamske zajednice u BiH pozvao je Bošnjake da “na predstojećem popisu stanovništva u rubrici ’nacionalno/etničko izjašnjavanje’ upišu nacionalno ime Bošnjak, u rubrici ’izjašnjavanje o vjeroispovijesti’ daju odgovor da je islamska, a maternji jezik bosanski. Jer svi oni koji navode Bošnjake da se na sljedećem popisu stanovništva u našoj zemlji pišu nacionalno: Musliman, Bosanac ili Hercegovac, rade direktno ili indirektno na etničkom čišćenju Bošnjaka”.

Ostavimo po strani Rijasetova tumačenja historije, u kojima činjenicu da su se Bošnjaci u proteklih pola stoljeća izjašnjavali i kao neopredijeljeni, i kao Muslimani i sada kao Bošnjaci svodi samo na neslobodu, jer to jednostavno nije tačno. Postoje brojni dokazi da su se muslimani u BiH izjašnjavali kao Muslimani naglašavajući svoju vjersku posebnost, čak i kada im je bio ponuđen model integralnog bošnjaštva. Ova historijska tumačenja treba ostaviti po strani, jer Rijaset nije nadležan za tumačenja historije. Oglašavanje Rijaseta u povodu popisa motivirano je, prije svega, pojavom različitih tumačenja da će se veliki broj, posebno mlađih građana izjasniti na drugi način, potenciranjem svojih regionalnih identiteta kao što su Bosanac ili slično.

U javnosti su se pojavile, na dva pola javnosti, potpuno različite građanske inicijative. Inicijativa za slobodu izjašnjavanja okuplja tridesetak nevladinih organizacija, koje su uspješno pozivale na promjenu popisnice kako bi se građanima omogućilo više mogućnosti za izražavanje svog identiteta. Među njima su i Evropski istraživački centar, Fondacija Cure, Koalicija 143 i dr. Na drugoj strani, Koalicija Bitno je biti Bošnjak, sačinjava dvadesetak organizacija među kojima su Aktivna bošnjačka mreža (ABOM), Asocijacija za kulturu, obrazovanje i sport (AKOS), Bošnjačka kulturna zajednica (BKZ), Bošnjački pokret za ravnopravnost naroda, Liga za Sandžak, Mladi muslimani itd.

Rasprave o identitetu Bošnjaka, ponovno otvorene zbog popisa, djelomično su motivirane očekivanjima da se određena grupacija stanovništva izjasni na popisu kao Bosanci ili Hercegovci. Tako je, iako su rezultati probnog popisa tajna, Dnevni list objavio tvrdnju da se 35 posto stanovništva u Sarajevu izjasnilo kao Bosanci. Međutim, u Zavodu za statistiku FBiH, Danima je rečeno da rezultate probnog popisa još nemaju, ali i da nisu planirali javno ih objavljivati. U nekim političkim krugovima u Sarajevu očekuje se da ta brojka bude veća od broja pripadnika hrvatskog naroda, kao jednog od konstitutivnih naroda u BiH. U ovim krugovima se očekuje da Željko Komšić upravo u obraćanju toj kategoriji građana utemelji svoju najavljenu političku stranku, što dio bošnjačkih političara doživljava kao zavjeru.

Na pitanje kako vidi takvo izjašnjavanje građana i mogućnost njihovog političkog predstavljanja, profesor Bieber, kaže: “Ja sam veoma skeptičan da će brojevi biti tako visoki, kao što je Dnevni list izvijestio. Pitanja će biti, kakogod, zašto su građani napravili takav izbor i da li ova grupa dovoljno dijeli da bude politički zastupana. Ako je ovo slučaj, to će naglasiti neuspjeh partija, kao što je SDP, da se obrati ovoj izbornoj grupi i možemo očekivati da će više političkih partija pokušati da osvoji ove glasove. To može donijeti zdravu dozu umjerenosti. Izazov je u tome da razumijemo političke aspiracije ove grupe i kako da ih predstavimo i također kako se treba postojeći sistem mijenjati da napravi više prostora za one koji se primarno ne identifikuju na etnički način.”

Većine i manjine

Drugo pitanje s kojim se suočavaju Bošnjaci povodom predstojećeg popisa jeste pitanje o tome da li oni sada čine apsolutnu većinu stanovništva ili su i dalje relativna većina stanovništva, kao što bili na popisu 1991. godine. U posljednjih desetak godina, u nizu važnih zapadnih diplomatija, BiH se tretira kao dio muslimanskog svijeta i politike angažovanja sa muslimanskim svijetom poslije terorističkih napada od 11. septembra. Ova zapadna slika BiH bit će održavana ili mijenjana u ovisnosti i od rezultata popisa naredne godine. Kod samih Bošnjaka postoje brojne nedoumice i pogrešna tumačenja o tome šta znači biti većina.

O tome kakve su moguće političke i ustavno-pravne posljedice ukoliko jedan narod bude imao natpolovičnu većinu u BiH, profesor Bieber kaže: “Nema neposredne posljedice od toga da jedna nacija ima apsolutnu većinu. Nema međunarodnog pravila koje kaže da ako jedna nacija ima više od 50 posto stanovništva to postaje nacionalna država. Takav broj bi imao unutarnju simboličku funkciju, ali ne i međunarodne posljedice. Na unutarnjem planu, također, nema nužnih promjena. U mnogim drugim zemljama sa etničkim ili sličnim tenzijama i komplikovanim političkim sistemom, jedna grupa ima više od 50 posto stanovništva (Sjeverna Irska, Belgija, Makedonija) i to nema posljedica. Pitanje je prije da li se BiH kreće ka dvo-nacionalnoj državi, sa dvije velike grupe Srba i Bošnjaka i znatno manjom hrvatskom zajednicom ili je to država sa velikim brojem Bosanaca i Hercegovaca, uz one koji se identifikuju sa nacijama.”

Migracije

Linije etničko-nacionalne pripadnosti

Migracije nisu prestale ni poslije rata. One su i dalje uglavnom između dva entiteta, i prema susjednim državama Hrvatskoj i Srbiji. Vjeruje se da migracije i dalje prate linije etničko-nacionalne pripadnosti. Pogledajmo, na primjer, postojeće statistike o registriranim odlascima u inostranstvo iz BiH, Federacije BiH i Republike Srpske. Od ukupno iseljenih 4.059 osoba u toku 2011. iz FBiH je otišlo 2.600 osoba; iz RS-a 1.360 a iz Distrikta Brčko svega 99.

Najviše odseljenih je sa područja Sarajevskog (474), odnosno Unsko-sanskog kantona (470). Međutim, zbog migracija prema Sarajevu, ukupan saldo migracija u ovom kantonu je pozitivan i u njega je doselilo 1.824 stanovnika više nego što je odselilo. U Kanton Sarajevo je doselilo 2011. više od 9.000 osoba, a iz njega je odselilo više od 8.000 ljudi. Istovremeno, u Srednjobosanskom kantonu i Unsko-sanskom kantonu je zabilježen najveći negativni saldo migracija.

Iz Srednjobosanskog kantona je odselilo 2.570 osoba, a doselilo je 1.750, dok je u Unsko-sanskom kantonu ta razlika između broja doseljenih i broja odseljenih 689 osoba. Naravno, ove brojke se mogu izraziti na popisu kroz nacionalnu pripadnost, i tada će biti vjerovatno potvrđeno ono što je sada samo npr. profesionalni utisak notara, koji zaključuju ugovore o prodaji nekretnina. Oni tvrde da je i dalje dominantan trend da osobe koje su manjina na nekom području prodaju imovinu osobama koje pripadaju nacionalnoj većini na tom području.

Građani su selili u Hrvatsku (1.207); Srbiju (846); Njemačku (778), Austriju (659); Sloveniju (295); Crnu Goru (181); Dansku (16) i Makedoniju (5). Dakle, susjedne Hrvatska i Srbija su države u koje odseli polovina onih čiji je odlazak iz BiH registrovan. Statističari tvrde da je efektivni saldo migracija stanovništva negativan u Federaciji (-504) i Distriktu Brčko (-223), a pozitivan u RS-u (727).

U FBiH i Distriktu Brčko je 2011. registrovano više odseljenih nego doseljenih, dok je u RS-u više doseljenih nego odseljenih. Statističari iz RS-a, pri tome, tvrde da međuentitetske migracije čine polovinu (50,9 posto) ukupnih migracija u ovom entitetu. Oni naglašavaju da “Republika Srpska ima više doseljenog stanovništva iz Federacije BiH i Distrikta Brčko, nego što je iz RS-a odseljeno u FBiH i Distrikt Brčko. Najveća kretanja su zabilježena u starosnoj grupi od 20-29 godina. Istovremeno i stanovništvo u RS-u se smanjuje svake godine za veličinu jedne male opštine kao što je Istočni Stari grad ili Berkovići pa je tako 2010. godine smanjen za 2.141 stanovnika.

Politička očekivanja

Novi argumenti za stare sukobe

Popis će pokazati koliko je, zaista, Hrvata u protekle dvije decenije napustilo BiH i time će motivirati hrvatske političare da zaštitu svojih prava kao konstitutivnog naroda osiguraju u ustavno-pravnim rješenjima, koja neće ovisiti od brojnosti pripadnika ove nacije. Popis će, naravno, potvrditi da je teritorijalna rasprostranjenost područja u kojima su Hrvati većina stanovništva takva da nije moguće konstituisati jednu političku jedinicu koja bi imala teritorijalni kontinuitet. Popis će, međutim, otkriti da to nije samo hrvatska specifičnost, jer će se na etničkoj mapi BiH poslije popisa otkriti nove “etničke enklave” Bošnjaka i Hrvata u RS-u ili Srba u Federaciji.

Ali, gdje su sve Hrvati većina stanovništva i na koja prava mogu da računaju na osnovu takve teritorijalne rasprostranjenosti? I prema postojećim ustavnim rješenjima u kantonima, svagdje tamo gdje je na nivou opštine većina stanovništva različite nacionalne pripadnosti u odnosu na većinu stanovništva na nivou kantona, ta manjina ima pravo na različite oblike autonomije i prijenosa ovlaštenja. Stoga je moguće očekivati različite inicijative za političko-pravnom ili kulturnom autonomijom, na osnovu nove popisne slike. U ovisnosti od veličine ovih enklava, to će biti argument i za one koji tvrde da nije moguća podjela BiH bez novog nasilnog raseljavanja stanovništva, posebno u odnosima Hrvata i Bošnjaka, koji i dalje međusobno izmiješani naseljavaju velike dijelove teritorija BiH. Za odnose među samim Hrvatima, popis će donijeti važne informacije o tome koliko se Hrvata nalazi u zapadnoj Hercegovini, koliko u srednjoj Bosni, a koliko u Posavini, jer i sada postoje hrvatski političari koji tvrde da npr. “Bosanci glasaju, a Hercegovci dijele fotelje”. Različite političke vizije između dijela Hrvata u Hercegovini i dijela u središnjoj Bosni i Sarajevu bit će preispitivane i u odnosu na rezultate popisa.

U javnosti BiH postoje i dva potpuno oprečna tumačenja o načinu stvaranja srpske nacionalne većine na području Republike Srpske, ali nije sporno da će popis potvrditi postojanje takve većine. Na pitanje kako će međunarodna zajednica prihvatiti ove rezultate, profesor Bieber kaže: “Popis će samo potvrditi ono što mi već znamo – da postoji snažna srpska većina u RS-u. To ne daje pravo na secesiju, a način na koji je ova većina stvorena je dobro poznat. Dakle, popis će potvrditi ono što znamo, neće stvoriti nove činjenice. Osim ako budemo iznenađeni mogućim visokim brojem ljudi koji ne slijede nacionalnu logiku.”

Potvrđivanje apsolutne većine srpskog stanovništva, sa 90 i više posto stanovništva srpske nacionalnosti, u RS-u pojačat će zahtjeve za pravom na nacionalno samoopredjeljenje Srba u BiH; tumačenja o stvaranju ovog entiteta na bazi takve volje jednog naroda i mogla bi ojačati one koji dovode u pitanje ustavno-pravna i politička tumačenja o “multietničkim entitetima” i konstitutivnosti sva tri naroda na cijeloj teritoriji BiH. Istovremeno će biti dodatni dokaz za one u lokalnoj i međunarodnoj javnosti koji tvrde da je takvo stanje rezultat etničkog čišćenja i genocida, te da se ne smije dozvoliti njegovo pravno verifikovanje.

Sa stajališta srpskih ili hrvatskih očekivanja, veoma je značajno da će popis pokazati čak i fizički nestanak brojnih sela, koji su 1991. imali većinu stanovništva ove nacionalnosti, a sada se nalaze na području Federacije BiH. Stoga će biti postavljeno i pitanje na koji način je stvorena izrazita bošnjačka većina u nizu mjesta. Povećanje broja Bošnjaka, u strukturi stanovništva određenih naselja i opština, biće objašnjeno ne samo doseljavanjem drugih Bošnjaka iz različitih dijelova BiH, u toku i poslije rata, nego i odseljavanjem srpskog i hrvatskog stanovništva.

Ovi popisni argumenti daće značaj onim zagovornicima koji tvrde da nova etno-nacionalna teritorijalizacija stanovništva u BiH mora imati i političko-pravne posljedice u stvaranju administrativnih jedinica sa etničkom većinom. Istovremeno, nesporno očekivanje da će Bošnjaci imati ili veliku relativnu ili apsolutnu većinu stanovništva vodit će ka zahtjevima da u podjeli vlasti na državnom nivou Bošnjacima pripadne odgovarajući dio mjesta u svim državnim tijelima, ustanovama i agencijama. Ne treba jedino sumnjati u kreativnost primjene i tumačenja popisnih rezultata u skladu sa različitim interesima svake od etničkih, nacionalnih i vjerskih zajednica u BiH, pa će ovi popisni rezultati dati nove argumente za naše stare sukobe.

Saša Gavrić, izvršni direktor SOC-a

Etnička i vjerska pripadnost nisu suštinska pitanja

Inicijativa za slobodu izjašnjavanja okupila je 42 organizacije civilnog društva, koje zagovaraju izmjenu popisnice, odnosno slobodu izjašnjavanja o etničkoj i vjerskoj pripadnosti i maternjem jeziku. Cilj Inicijative je da se građanima pruži mogućnost za samoizjašnjavanje, a ne za uklapanje u unaprijed određene uloge koje bh. politički čelnici žele da im dodijele.

Saša Gavrić, izvršni direktor Sarajevskog otvorenog centra, koji je dio Inicijative, za Dane pojašnjava kako pitanja o etničkoj/nacionalnoj pripadnosti, vjerskom uvjerenju i maternjem jeziku, Evropska unija ne smatra suštinskim, ali da su ona za domaću politiku ključna, budući se iz njih crpi legitimitet za postojeći politički sistem.

“Sva tri pitanja su formulisana u suprotnosti sa preporukama Konferencije evropskih statističara, koje su zajedno kreirali EUROSTAT i Evropska ekonomska komisija Ujedinjenih nacija i koja predstavljaju glavni okvir za popisni program EU-a za popise koji su sprovedeni u 2011. godini. U pitanju 24 došlo je do izjednačavanja etničke i nacionalne pripadnosti, pitanje 25 propituje vjersku pripadnost, a pitanje 26 se bavi maternjim jezikom. Sva tri pitanja su poluotvorenog tipa, iako je generalna preporuka da se ona definišu potpuno otvoreno.

Jedino obavezno pitanje jeste ono koje se tiče maternjeg jezika. Naravno, pored činjenice da srpski, hrvatski i bosanski zasigurno nisu zasebni jezici, drugi problem sa ovim obaveznim pitanjem jeste činjenica da je veliki broj građana učio jezik koji se zvao srpsko-hrvatski i hrvatsko-srpski, što sa sobom povlači nove kategorije. Mora se naglasiti da su sva tri pitanja isključivo subjektivne prirode, jer se svaki građanin svojom voljom i izborom danas može izjednačiti na jedan način, a sutra na drugi način kada su u pitanju etnička pripadnost, vjera i jezik.

Onda se postavlja pitanje kako se iz takvih pitanja uopšte može bilo šta zaključivati za budućnost BiH? A, sa druge strane, u slučaju da broj građana koji se izjasne kao pripadnici drugih grupa, van konteksta ova tri konstitutivna naroda, bude veći od jednog konstitutivnih naroda, onda se opet može postaviti pitanje: pa možda BiH i nije država tri konstitutivna naroda nego je ipak cijela priča mnogo kompleksnija? Ovi ’izbori’ sigurno jesu najvažniji događaj u postdejtonskoj BiH, puno važnijih od bilo kojih izbora, jer će oni pokazati mnoga iznenađenja o državi u kojoj živimo”, smatra Gavrić. (J.F.)

Ramiz Salkić, potpredsjednik Republike Srpske

Ispit za Bošnjake u RS-u

Ramiz Salkić, potpredsjednik Republike Srpske, smatra da popis stanovništva predstavlja još jedan izuzetno značajan ispit za Bošnjake u tom entitetu: “S obzirom na stanje u oblasti povratka na teritoriju RS-a i brojne administrativne barijere koje su se ispriječile na ovom putu, popis stanovništva je još jedan ispit i za nadležne institucije vlasti. Naime, neophodno je da se Bošnjaci u toku popisa izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnog naroda, a ne kao pripadnici vjerske grupe, čime će biti svrstani u red ostalih. Važno je, također, da Bošnjaci svoj jezik nazivaju bosanskim i tako se izjasne prilikom popisa. Možda je u tom procesu najvažnije da se osigura nepristrasnost popisivačkih timova tako da bi popisivači različite nacionalne pripadnosti u RS-u na teren išli u paru kako bi se otklonile sumnje u konačne rezultate popisa.

Smatram da se sve bošnjačke institucije i nevladine organizacije, kao i predstavnici Bošnjaka, trebaju uključiti u kampanju pojašnjavanja zašto moramo biti Bošnjaci i govoriti bosanskim jezikom. U Republici Srpskoj se kroz medije i obrazovni sistem povratnicima pokušava nametnuti termin bošnjački jezik i Bošnjaci – muslimani, što može ostaviti ozbiljne posljedice na popis stanovništva. Bojimo se da će jednonacionalni popisni timovi biti pristrasni i da će uticati na one koji se popisuju. Također, smatram da se može pojaviti ozbiljan problem kod popisa naših građana na privremenom radu van Bosne i Hercegovine".

Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH

Brutalna politika prema Hrvatima

Lider Hrvatske demokratske zajednice BiH Dragan Čović u proteklih je 12 mjeseci u više navrata pozvao iseljene bosanskohercegovačke Hrvate da izvade lične dokumente BiH, kako na predstojećem popisu stanovništva ne bi postali manjina.

“Bilo bi jako opasno kada bi nas idući popis stanovnika evidentirao u manjem broju od onoga u kojem stvarno jesmo. Naš cilj nije podjela, već organiziranje BiH kao države koja će biti članica NATO-a i Europske unije”, rekao je Čović tokom susreta s predstavnicima hrvatske zajednice u Zürichu, dodavši da je u ovom trenutku ključno osigurati ustavnu jednakopravnost Hrvata s druga dva konstitutivna naroda u BiH. Čović je naveo i kako danas u BiH, prema procjenama Katoličke crkve, živi oko pola miliona Hrvata.

“Hrvati u BiH, kao narod, danas proživljavaju vrlo teške dane i iz brojnih primjera se vidi kako se na Hrvate u BiH ide dosta brutalno, dajući im do znanja da neće sami odlučivati o svojoj sudbini. Sve je više na djelu politika kojom se Hrvati podstiču na iseljavanje i odlazak”, smatra Čović.

Milorad Dodik, predsjednik RS-a

Hoću da se izjasnim kao Srbin

Lider SNSD-a i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik smatra kako je potrebno omogućiti nacionalno, religijsko i vjersko izjašnjavanje stanovništva, a ko ne želi, neka se o tome i ne izjašnjava.

“Na popisu stanovništva u BiH ili u RS-u želim da se izjasnim kao Srbin. Hoću da kažem da govorim srpskim jezikom, da sam pravoslavac i niko me ne može spriječiti u tome. Onaj ko to ne želi da kaže – i ne mora”, rekao je Dodik, kao i da za njega i ostale Srbe, Sarajevo nije glavni grad, već da je to danas muslimanski grad: “Sarajevo je etnički očišćeno, tamo nema ni Srba ni Hrvata, i to je razlog što su bošnjački političari toliko dugo bili protiv popisa stanovništva.”

Neusklađenost

Sukob državnog sa zakonom RS-a

Fadil Fatić, zamjenik direktora Agencije za statistiku BiH, tvrdi da bi kompletan popis mogao doći u pitanje zbog neusklađenosti državnog zakona o popisu, sa paralelnim entitetskim zakonom koji je usvojila Skupština Republike Srpske: “Ta neusklađenost odnosi se na činjenicu da je u Članu 7. Zakona o popisu, koji je usvojila RS, utvrđeno da opštinske popisne komisije mogu da izvrše dopune i ispravke popisnica, što dovodi do kršenja profesionalnog odnosa popisivača prema popisnici koja treba biti autentična. Također, u Zakonu o popisu stanovništva RS izostavljen je dio da opštinsku popisnu komisiju mora sačinjavati po jedan predstavnik iz sva tri konstitutivna naroda BiH, što je navedeno u istom zakonu BiH”. O ovome problemu je obaviješteno Vijeće ministara BiH (koje je trenutno u fazi imenovanja ministara nakon što su izbačeni oni iz SDA). (J.F.)

dogodio se revival Muslimana u Sandžaku 2011. godine u odnosu na popis stanovništva u Srbiji 2002. godine.