Koliko je pozeljna Hrvatska dijaspora da se vrati u domovinu?

Poznajem puno povratnika ali izdvojit cu familiju Raj***** za pocetak ove teme.

I prije rata su planirali povratak,buiznis im je cvao i radili su dan i noc da sta vise usparaju za taj povratak.1989 prodaju buisnis i kupuju kucu negdje blizu Zadra,zatim prodaju i kucu i vracaju se sa svoja dva sina.
Rat izbija i obojica se prijavljuju kao dragovoljci,cjeli rat su proveli u borbi s ostalim braniteljima boreci se za samostalnost.
Pri zavrsetku rata jedan od brace s ocem otvara automehanicku radionu na sta su domaci popizdili.
Bila sam prisutna kad je jedna nazovimo ju gospodja zapjenila od bjesa da sta taj kanadjan ima otvarati biznise i otimati kruh iz njihove djece usta,jesmo se za to borili i tako je trajalo dok nisu ostavili sve za sta su godinama radili u tudjini i na kraju vratili se nazad


Bog ipak nije macka da odmah grebe,od te gospodje sin je dosao uzimati kruh iz usta kanadske djece jer je ozenio moju sestru

Dali smo stvarno pozeljni NISMO Ovo je samo jedan primjer od bezbroj primjera

U Hercegovini ste dobrodošli.

Eh , prošli rat i onda ih neka alapača natjera da sve ostave ? ma daj...

Nekoliko uputa za uspješan povratak

1. Nauči jezik kako Bog zapovijeda
2. Nemoj se praviti važan ili se nadmetati ili dokazivati sa novcem i materijalnim stvarima
3. Ako otvoriš obrt, bilo bi etički ispravno da se ne otvara nešto što već postoji i što stvara nepotrebnu konkurenciju. To zaista nekome otima kruh iz usta. Poželjno bi bilo otvoriti nešto sasvim novo i zaposliti ljude, i tretirati ih na isti način kao na zapadu (pošten dohodak i doplate u zamjenu za pošten rad).
4. Ako imaš kapitala, učini nešto korisno za zajednicu.....može biti vrlo jednostavno, recimo uredi zapušteno košarkaško igralište ili doniraj školi nekoliko kompjutera. Ne pretjerivati, i raditi diskretno da ne bi ispalo kao neko pokazivanje i dokazivanje.

I pomiri se sa činjenicom da će uvijek imat "joker" u raspravi - tj. "di si bija kad je grmilo?". Iako to nema veze sa današnjicom, nije vrijedno svađe.

pozeljni ste dakako ...
ali to nije bit igre....oces li bit pozeljan ili nepozeljan...bit je dali se netko zaista zeli vratiti..



dakle tijesno nije....do vas je da li je to zaista to sto zelite..i da li zelite ponovno hvatanje ukostac sa prilagodjavanjem sredini u koju dolazite ili ostati u lagodnosti i bezbriznosti svakodnevnice koju trenutno imate u tudjini....

tj. pitanje je sta je za koga tudjina na osobnoj razini ...


jer da mene cekaju u dijspori ne znam kakve hrvatske misije i i ne znam koliko svijeta koji prica hrvatski i veseli se pobjedama hrvatske repke...meni je to ipak tudjina...jer moje je gdje moje....

Lagodnosti i bezbrižnosti?

s moje tocke gledista....tocno tako


naravno jeste generaliziranje....ali nije daleko od istine...

Naravno da je standard ovdje jači nego tu, ali nije za svakoga "lagodno i bezbrižno".

Najvažniji faktor ovdje je ipak smisao za red i poštivanje zakona i države (duboko ukorijenjeno u anglosaksonskoj kulturi). Veze i vezice ne igraju ni približno važnu ulogu kao kod nas. Ako imaš smisla za posao, kvalifikacije i ako si spreman uložiti potreban trud, ovdje ćeš uspjeti i ako nemaš nekoga da te "pogura".

Kao i svugdje , uvijek postoje slojevi društva u koje ćeš - nećeš ući bez obzira na lovu.

Baš zato mislim da nema šanse da se netko vrati iz tih država s puno reda. Kad dođeš na Balkan frustrirajući je nered i nerad državne i lokalne uprave. Još dodatak je stalno pokušavanje i ljudi da nešto preko reda odrade ili da zajebu državu, što je opet posljedica ovog prvog, tako da se stvori jedna takva spirala nereda i nerada.

U privatnom sektoru je se već dosegao neki dobar standard usluge, ali stalo pokušavanje
Zato sam već govorio u jednom prijašanjem postu, treba se okrenuti južnoameričkoj emigraciji, njih se ima šanse privući. Iz SAD-a, Kanade, EU i Australije povratak će biti više izuzetka nego pravilo.

Kad si otiso u pecalbu?
Kad se planiras vracati?
I di si bija (ozbiljno) kad je grmilo?

ono da malo znam s kim pricam

Nauci jezik kako Bog zapovjeda? Govoris li elgleski kako Bog zapovjeda??????

Tamo gdje se mislis vratiti hrvatski jezik je vazniji od engleskog

To nije bio jedan od NAJVAZNIJIH uvjeta kad je gospodin dolazio u Australiju

Glup je sam komentar,jer oni koji ne govore Hrvatski nemaju se namjeru vracati jer nisu iz nje ni izasli

Daleko od toga da je najvazniji, ali opet ga ne treba spustati sa 10 tvojih smajlica

Ajmo ovako.

Zasto bi Hrvatski jezik bio jedan od najvaznijih uvjeta za povratak u Hrvatsku ako engleski nije najvazniji za ulaz u Australiju,Kanadu i Ameriku????????

Dijasporasi koji nisu rodjeni u dijaspori i nakon 40,50 godina ne govore engleski kako Bog zapovjeda i ljudi stvorili solidne zivote

Složio bi se s tobom. I uvijek ima netko bolji i netko lošiji. Ja koji skoro 12 godina živim u Zagrebu sam isto neka vrsta Hercegovačke dijaspore. I naviknut sam već na neke stvari, na jedan viši nivo u nekim stvarima i nije mi lako probaviti neke stvari kad odem dole. Nemam namjeru nikome soliti pamet ali je to tako. A često puta kad pričam s nekim dole i hoću dobronamjerno nešto savjetovati ko iz topa me se napada da šta ja imam kome pričat, lako je meni, ne pametuj kad ne znaš itd. A ti isti ljudi bez pardona uzmu sebi za pravo da meni pametuju o Zagrebu gdje ne žive a neki nikad nisu u njega ni kročili. To su dva različita svijeta. Dijaspora je često puta neshvaćena ali često puta se voli petljati u tuđe stvari. Meni osobno je dobrodošao svak onaj ko se želi vratiti. Cijenim takve ljude.

Onda ostaju u biti samo povratnici umirovljenici!

Imam osjecaj da se povratak odnosi prvenstveno na dijasporu u Americi, Kanadi i Australiji. Većina koja je otisla u te krajeve je otisla negdje 60tih i 70tih, sto znaci da njihova djeca nisu napustila Hrvatsku, nego su tamo rodjeni. Mislim da je u nekom pogledu pogresno te ljude zvati dijasporom. Svi ce oni reci da vuku hrvatske korijene, al tu je prici kraj.
Ti se ljudi nikada vratiti nece, mozda dodju na godisnji i to je to!

Osim prica njihovih roditelja i nekom posebnom ljubavi za "domovinom" koju ne poznaju oni s Hrvatskom nemaju bas mnogo. To ne znaci da su ti ljudi manje ili vise Hrvati, naprotiv, medju njima ima jako velikih domoljuba!

mare draga evo to bi bilo to nema dok zensko ne prevede ovo s Hrvatskog na Hrvatski ovim muskarcima

Samo cu dodati da nisu samo umirovljenici koji se vracaju(oni se zapravo ne vracaju za stalno) nego ljeto tamo zima ovamo ali ima ih koji su dosli poslje rata i vratili se za stalno.
Stariju generaciju je vrijeme i zivot pregazio Roditelji poumirali,ono ostali su ih zeljni i kud sada cjeli zivot tugovali za familijom a sad ako odu onda ce za djecom i unucadi.


Ja neizmjerno volim Hrvatsku i svoj narod,ali nikad se nebi mogla naviknuti na vas nacin zivota i najvjerojatnije nikad se necu odseliti za stalno

Nisam ti ja momak/zaručnik/muž (hvala Bogu) pa ti ne moram podnositi račune. Kao što se vidi iz mog načina pisanja, ja sam od ovih novijih pridošlica, a za vrijeme rata sam bio dijete, tako da nisu od mene baš imali prevelike koristi. Jedan pokušaj povratka (bio sam vrlo blizu da upišem faks u Zagrebu kasnih 90ih) je propao jer roditelji to nisu mogli financijski pratiti. Sada financije nisu nikakav problem, i realizacija povratka (ne u Sarajevo nego u Hercegovinu) je pri završnoj fazi.....prvo dovršit kuću, pa biznis, pa vratit starce (penzioneri), pa onda ovdje "tie up loose ends" i onda tamo.

Ti si jedna od NAJagresivnijih cura s kojima sam imao posla u zadnje vrijeme! Jedina gora od tebe je jedna što me gađala staklenom čašom u lice da bi valjda "spasila čast" svog momka. Reče da si mala (rastom) pa to potvrđuje onu da je otrov uvijek u maloj bočici.

Zar ti moram nacrtati? Ovo gore nisu neki moji uvjeti (mislim bilo bi licemjerno od mene da postavljam uvjete u vezi znanja hrvatskog jezika jer i sam ne pričam baš tako dobro, i koristim engleski u 95% slučajeva i razgovora).

Dakle, ovo gore su moji dobronamjerni savjeti, savjeti koji su mi pali na pamet gledajući ponašanje kako dijasporaca, tako i domaćih, moja zapažanja sa odmora tamo, kao i iskustva povratnika. Razlog što sam naveo znanje hrvatskog (a ova lista nije poredana po važnosti, nego zbrda-zdola) je da bi "domaćim" izbio adut ruganja i sl. i kao uvjet da se kao povratnik bolje uklopiš u sredinu i vremenom postaneš "domaći". Kontaš?

Nije tako crno, vjeruj mi. Imali smo nekog posla pri hrvatskom konzulatu (ovdje) kao i nešto pri općini (tamo u Sarajevu). Očekivao sam mrzovoljnost, nespremnost, maltene da nas pošalju u "rodno mjesto". Kad ono...iznenađenje. Na obje lokacije pravi ljudi, ljubazni, voljni pomoći, potruditi se...takvu uslugu i prijateljske nastrojene ljude rijetko možeš naći i ovdje u AU (što se tiče javnih ustanova).

znaci cim vas "cura" pobije odmah je agresivna iliti otrov



I rest my case



Evo i ovo bi ti mogla pobiti ali necu ti vrijedjati ponos



Izlozen si (pred domacim osim familije) RUGANJU cim si otiso preko granice ako mi ne vjerujes imas vremena da se uvjeris

da ja bacim jopet jednu mudru..:


KO JE MISLIO SE VRATIT, VRATIT CE SE....a ko nije mislio ...taj i nece nikad....

zivili vi meni...gdje god hocete......a ja cu dje i jesam...

Nemaš kvačice pa bi čovjek pomislio da si i ti iz dijaspore.